Biljana Acan: Poziv na življenje s osobama s intelektualnim poteškoćama

Papa Franjo redovito poziva na susret s bolesnima i ostavljenima te na odlazak na periferije kako bi se uprisutnio Bog među svim ljudima. Međunarodni duhovni pokret „Arka“, koji djeluje u Hrvatskoj već desetak godina, u svom poslanju ispunjava takav cilj, članovi zajednice dijele svoju svakodnevicu s osobama s intelektualnim poteškoćama te s njima duhovno rastu i osluškuju Boga u svom zajedništvu, istaknula je u razgovoru za Laudato.hr Biljana Acan, članica zajednice "Arka".
Autor: Marija Pandžić/Laudato Photo: Glas Koncila nedjelja, 09. veljače 2014. u 15:18

„Mnogi misle da je' Arka' samo zajednica u kojoj živimo zajedno s osobama s invaliditetom, ali to nije bit. Uzajamni odnosi osoba sa i bez intelektualnih teškoća u središtu su našeg života. Istina je da je Jean Vanier prije četrdeset godina pozvao dvije takve osobe da žive s njim.  No danas, 50 godina poslije, struktura zajednica se diljem svijeta sve više kreira prema specifičnim potrebama osoba s intelektualnim teškoćama i sredine u kojoj žive. Uistinu u mnogim zajednicama dijeli se svakodnevni život tijekom 24 sata, u afričkim zemljama imamo i škole dok u Hrvatskoj zajednica djeluje unutar strukture dnevnog centra. Naime, Jean Vanier je postupno shvaćao da se i potrebe asistenata mijenjaju, kao i samih osoba s intelektualnim poteškoćama. Danas u pojedinim zemljama neki od naših članova s invaliditetom žele samostalno živjeti jer su sazreli i osjećaju se sposobnima živjeti sami“, istaknula je Biljana koja je i sama u zajednici „Arka“ već 15 godina.

Zajednici „Arka“, kako je otkrila, prethodio je angažman u zajednici „Vjera i svjetlo“ gdje je iskusila prva prijateljstva s osobama s intelekutalnim teškoćama.

„Bila sam član zajednice u kojoj smo se s osobama s mentalnim hendikepom redovito susretali na katehezi. To su bila slavlja u ozračju prijateljstva i u toj prisutnosti nas nekoliko odlučilo je napraviti korak dalje. Znali smo da postoji 'Arka', i da to uključuje još konkretniji angažman u odnosu prema osobama s invaliditetom. Ja sam tada bila studentica defektologije i nisam se zamišljala u skupini kao rehabilitator. Privlačila me jednostavno ideja zajedništva življenja u zajednici s osobama s intelektualnim teškoćama a ne samo biti stručnjak koja će se s njima baviti samo za vrijeme radnog vremena.“

No, Jean Vanier dolazio je u Hrvatsku, držao duhovne koje su u Biljani dotaknule čežnju da nešto slično poput "Arke" zaživi i u Hrvatskoj te je ona i nekoliko prijatelja otišlo u zajednice izvan Hrvatske kako bi iskusili život u zajedništvu s osobama s intelektualnim poteškoćama.

„Poslanje naših zajednica nije u pomaganju tim osobama. Naše poslanje je omogućiti da se upoznaju darovi ovih osoba a oni se otkrivaju u iskrenim, uzajamnim odnosima prijateljstva koji prije svega mijenjaju nas same. Tada otkrivamo da su oni nama poslani i da oni imaju svoje posebno mjesto i poslanje u Crkvi i u društvu“, poručila je Biljana.

Pojasnila je kako je najvažnija poruka koju iščitava iz dijeljenja zajedničkog života s osobama s intelektualnim poteškoćama a to je da se ne trebamo bojati biti ranjeni i slabi.

„Ne moramo biti nužno jaki kako bi pokorili ovaj svijet. Ta ranjivost je dio ljudskosti, a živimo u vremenu koje nameće sasvim druge vrijednosti, a to je da moraš biti snažan, vrijedan i uspješan. Iz takve perspektive, osobe s intelektualnim poteškoćama to ne mogu biti, ali za razliku od nas, toliko su bogati u međuljudskim odnosima od kojih svi mi 'normalni' bježimo. Naime, svi smo u tim odnosima ranjeni te se od njih skrivamo, a istovremeno i vapimo za njima. Osobe s mentalnim hendikepom su željne druženja i izgradnje međuljudskih odnosa i svojom spontanošću na taj način ruše brojne zidove među nama, i u nama samima.“

„Meni je predivno to što u takvom odnosu s osobom intelektualnim teškoćama dobivamo bogatstvo koje nismo očekivali, a to je prije svega da prihvatimo sebe, da se ne bojimo svoje ranjivosti. Oni su prvi u tome: ne stavljaju etikete, nemaju predrasuda, ne razmišljaju o tome. U njihovom ih životu vode suštinske vrijednosti. Ti ljudi koji su drugačiji, imaju nam što dati i 'mi' smo pozvani biti oni koji od njih primaju, a ne im samo prilaziti kao onima koji su potrebni naše pomoći. Oni nas uče čistoj predanosti i ljubavi. Iz takvih uzajamnih odnosa u kojima dopuštamo da nas onaj drugi razoruža svojom ljepotom rađa se Božja prisutnost“, poručila je Biljana Acan.

Da biste komentirali, prijavite se.