Saša Maček: Bog je tvoj najbolji menadžer i producent!

Saša Maček (29), kreativni producent koncerta 'Progledaj srcem', varaždinski je glazbenik koji voli svjetla koncertnih reflektora. No, ne više od duhovnog puta kojim zadnje vrijeme kroči. Bio je član mnogih grupa, a prije godinu dana okupio je bend moderne pop glazbe 'Lines and colours'. Čine ga još basist iz Varaždina i pjevač iz Zagreba, s kojima je sudjelovao u raznim projektima.
Autor: Ines Grbić/Laudato Photo: Laudato subota, 03. lipnja 2017. u 13:44
FOTOGRAFIJA 4: S. Maček s Ronniem Woodom iz Rolling Stonesa; FOTOGRAFIJA 5: S. Maček sa Slashom iz Guns N' Rosesa

„Sad kad sam ja u vjeri, shvatio sam da su i ostali članovi benda u vjeri. To mi je jako drago, da možemo razgovarati, da smo se našli, nismo odvojeni. Danas se to dosta dijeli – Ti jesi, ja nisam“ kaže Saša u razgovoru za Laudato u kojem otkriva svoje glazbene i životne poglede. Snimili su tri singla, imali nekoliko koncerata, a trenutno rade na novom albumu s američkim producentom koji je surađivao i s poznatom grupom One direction. „Talent koji sam dobio od Boga želim usmjeriti Njemu na slavu. Hoće li to biti intenzivno ili suptilno, ovisi o situaciji. Božja Riječ kaže da moramo biti mudri. I kada nisam bio vjernik, s 'Lines and colours' sam želio biti bend koji želi imati pozitivnu priču, lijepe tekstove o ljubavi“ kaže Saša.

S dva prijatelja u Americi pokrenuo je osnivanje svjetske udruge 'Pobijedi rak' za borbu protiv raka: „To radiš od srca, ne da se o tome piše. Zaklada je tu da ojača svijest ljudi koji ne znaju o tim bolestima“, kaže. Američki bend The Siege je skladao pjesmu 'Now You’re Free', kao himnu bolesne djece diljem svijeta. Refren su pjevala zagrebačka djeca koja su pobijedila bolest, iz udruge ‘Ljubav na djelu’. Pjesmu je producirao Maček, s glazbenicima koji su surađivali s Kanyeom Westom, Justinom Bieberom i One Direction. „Kad je to u pitanju, Amerikanci imaju emocionalnu crtu i odmah su za to da se to odradi. Svatko na ovom svijetu ima priliku za život. Žalosno je da netko treba skupljati novac da dobije priliku za život“ smatra Saša. Surađivao je s dobitnikom Grammya Davidom Biancom koji je među najtraženijim ton i miks majstorima glazbene industrije u zadnjih trideset godina. Bianco je surađivao s Bob Dylanom, Mick Jaggerom, Santanom, Robbie Williamsom, Tracy Chapman… Ipak, jedno Ime, koje je upoznao, Saša želi životom slaviti i proslaviti. Ono je u nazivu pjesme 'Samo Isus može' u kojoj je Maček ostvario suradnju s Ana Marijom Šarić.

'Rekao bih da je to bila Ljubav…'

Misliš li da tvoji odgovori kod mnogih koji te poznaju mogu izazvati reakciju 'Je li to onaj Saša Maček, bubnjar Voodoo Lizardsa', npr.? Kako reagiraš u tom slučaju?

Mislim da je veliki blagoslov, ako ljudi tako reagiraju. To znači da je došlo do moje promjene, koja ne može doći sama od sebe, nego zaista Bog utječe na ljude koji su obraćeni i daje im velike milosti. Kad čujem takve rekacije, to je meni samo veliki plus i pokazatelj da sam na dobrom putu k vjeri, da je došlo do moje promjene. Kad odvrtim svoj život unatrag, nisam živio kako bih htio i nikako nisam bio sretan. Budući da imam široki krug poznanika, neki su me, recimo tako, razočarali s nekim komentarima, neki iznenadili, koji su me podržali. Ali mi je najbitnije da se nemam kome prodavati, osim da to što sam doživio želim pričati ljudima. Moje iskustvo s vjerom je bilo jako intenzivno. Mislim da je moj život sada okrenut tome da svjedočim, da, koliko je to do mene, unesem svjetla ljudima koji žive u mraku i da dođu na put na kojem sam ja trenutno. Naravno, ne želim sebe uzdizati, da sam ja više i vrijedniji od njih, nego bih želio da i oni shvate tko je Put, Istina i Život.

Koja se promjena dogodila u tvom životu? Postoji li trenutak, događaj koji je u tebi nešto prelomio? Nutarnja preobrazba je proces, kako je to kod tebe počelo, s kojim stanjem, mislima?

Rekao bih da je to bila Ljubav. U meni se dogodila jedna velika ljubav. Jedan veliki pojam ljubavi, što znači Ljubav, prema prijateljima, djevojci, roditeljima, koja je u svojoj bîti ista. To znači da trebaš poštivati drugu osobu i biti njena podrška. To je za mene bila velika promjena i iskustvo koje nam sam Bog govori, 'Ljubite bližnje kao samoga sebe'. Ta promjena se dogodila u meni. Mnoga iskustva sam doživio prije tri godine upoznavanjem jedne osobe koja me u taj proces suptilno uvodila, koja je jako dobro 'koristila' vjeru i jako je dobro živi. Tako da je Bog nju iskoristio, da baš kroz nju spoznam da je to On. Taj put promjene kod osobe može trajati deset, petnaest, dvadeset, tri godine, Bog zna koliko za svakoga ima plan.  Moj put je počeo prije tri godine, postepeno, a ove godine je to bivalo intenzivnije. Bile su različite situacije. Moji padovi i uzdizanja, s tim da u tim situacijama nikad nisam bio sretan. Je li to moja karijera, koja mi je bila prioritet, ili što god mi se događalo, ja u bîti nikad nisam bio sretan koliko sam sada sretan, kada imam neke druge stvari, koje su mi sad bitnije. Glazba je i dalje moj put, ali došlo je puno drugih stvari koje su obogatile moj život. A to je najviše ta duhovna stvarnost.

Ima li neki događaj koji te 'lupio po glavi', od kojeg čovjek progleda. Je li te nešto bilo 'stisnulo', da si tražio izlaz?

Rekao bih da je to kod mene bio taj moj put k nekoj slavi, u glazbi. U jednom trenutku sam postao rob toga i to me je smetalo, koliko god nisam bio u vjeri. To je postajalo sve intenzivnije, da moram uspjeti u glazbi, moram ovo, moram ono. To je postao jako veliki pritisak unutar mene. Moja djevojka Marija mi je u raznim situacijama izgovarala neke rečenice, gdje sam se počeo jako 'lomiti'. Ljudi koji te okružuju u tom trenutku tjeraju te dalje, da u toj nakani uspiješ, da ti to moraš, dok je ona sve to malo drugačije gledala. Kao prijateljica, na početku mi je davala savjete, kakve pravi prijatelj treba davati. Gledao sam njen život, kako ona živi, počeo sam spoznavati da je ona u vjeri. Njeni plodovi su meni bili pravi pokazatelj – 'E, tako bih htio živjeti'.
 
Utjecaji koji nisu bezazleni

Postoji li vrsta glazbe koju si nekada svirao, producirao, a sada više ne bi? Prestaju li neki tekstovi ili ritmovi biti dio tvog repertoara?

Dokazano je da glazba jako utječe na čovjeka, na njegovo stanje i psihu. To se svi možemo uvjeriti. Kad smo tužni, slušamo tužne pjesme, kad smo veseli, vesele pjesme. Glazba zaista zna utjecati na emocije, nije bezazlena. Glazba je najjače oružje koje u sekundi može doprijeti do drugog kontinenta. U jednom trenutku sam bio pristupio i metal bendu. Mogu iz svog iskustva reći da sam u tom periodu, kad sam slušao tu glazbu, zaista bio depresivan, tetovaže, sve te to vuče u tom smjeru, jer je takva emocija prenijeta. Definitivno sebe više ne vidim u tom žanru agresivne glazbe. To je bio tinejđerski hir. Vidio sam da u svijetu postoji i kršćanski metal, hard core i hard rock. Neovisno o zvuku, ali tematika tekstova i iznošenja emocija je jako važna. Sigurno više ne bih pisao tekstove o samoubojstvima i depresijama. To više nikad. To nije više dio mog života.

Nekada si o tome pisao?

Da, imali smo tekst koji se zvao 'Moje prvo samoubojstvo'. Kad sad okrenem svoj život unatrag, takve tematike nikako ne bi smjele biti prioritet. Sama pomisao na samoubojstvo je grozan čin, da to opjevavaš, kamoli da pjevaš o tome kao svome, da je to tvoje.

Ti si se tada osjećao kao profesionalac, da tu pojavu možeš opisati, bez da u to dublje uđeš?

Meni je to bilo samo kao jedan običan tekst. Ali sve je postalo jače, ozbiljnije, kad je u Hrvatskoj u jednom trenutku bilo dosta samoubojstava kod tinejđerske populacije. To je bilo povezano s jednim novim pokretom, mi smo imali intervju zašto taj pokret. Tu sam uvidio da smo prenaglili i da to nije bezazlena situacija.      

Iz današnje perspektive, kako tumačiš naziv grupe koje si bio član, Voodoo Lizards,  a 2009. g. proglašena je najboljim rock sastavom u Hrvatskoj? Asocira na afričku pogansku religiju.

To je ime odabrao pjevač, prije se nisam fokusirao na to. To je ono pitanje, koliko tekst, ime, može utjecati na čovjeka. Mislim da su Rolling Stonesi imali Woodoo Lounge, ime albuma. To je bio naziv koji je dobro zvučao, efektan. Mislim, ako si u vjeri i dosta moliš, da je Bog uz tebe. Ako su dobri plodovi toga što radiš, onda je to Božja volja.

Svirao si bubnjeve i u Seekersplanet, to je bio kršćanski bend.

Da, to je zanimljiva priča. God. 2002. sam ušao u kršćanski bend protestantske denominacije. Tada sam kao tinejđer imao prvi doticaj s kršćanskom glazbom, s bendom koji se usudi rock glazbu prenijeti tekstulanim porukama Evanđelja i pjevanjem o Isusu. Meni je to bilo, vau. U tom trenutku sam samo gledao da bih svirao, oni su svirali po cijeloj Njemačkoj i Europi, bili su uspješni, meni je to bilo odlično. Svirao sam na puno velikih konferencija evangelista i drugih kršćana, ali nikad nisam osjetio Isusa Krista kao sada. Dečki iz tog benda su iz Varaždina, Čakovca, mi se znamo. To je bio zanimljiv period u mom životu, jer mislim da je i to bio dio koji je mene nadogradio, da bih sada bio u vjeri.

Imena bendova kojih si bio član su na engleskom jeziku, ali nisu strani po svojim članovima, osim Plug and stereo, koji je američki bend. Krije li se iza toga posebna želja za izazvati pažnju? Je li i to neka vrsta (malograđanskog) kompleksa?

Mislim da ne. Živimo u 21. st. gdje su YouTube i sve socijalne mreže dostupne po cijelom svijetu. Svatko tko se bavi tim poslom želi svoju emociju prenijeti ne samo u Hrvatsku, nego izvan naših granica, u Ameriku, Australiju, Japan, ali teško je s našim jezikom to ostvariti. Naše pjesme su na engleskom, ne zato jer se sramimo hrvatskog jezika. Mi jako volimo naš jezik. Ali engleski nam više otvara vrata svijetu, njime možemo više doprijeti do drugih ljudi i prenijeti naše emocije svijetu. I onda se ljudi prilagođavaju tom nekom Zapadu. Dakako, ne znači da ne može postojati bend s hrvatskim imenom i biti šire uspješan. Glazbeni biznis dolazi iz Amerike, pa se svi priklone tome. Amerikancu je lakše i zvučnije kada ime kaže na engleskom, nego nekom drugom jeziku.
 
Hoditi težim putem

Upoznao si Jeffa Bovu, Grammyem nagrađenog glazbenika i producenta koji je  surađivao s Claptonom, Iggy Popom, Jaggerom. Lizardsi su posjetili i 'Ronnie Wood Art Show', izložbu slika gitariste Rolling Stonesa koji je pohvalio vaš rad. Bili ste na imanju Tonya Mandica, umirovljenog potpredsjednika jedne od najvećih američkih glazbenih izdavačkih kuća Atlantic Records. Očito ste jako željeli uspjeti 'preko bare'! Značilo vam je dokopati se američkih producenata i o tome informirati hrvatsku javnost?

Kao glazbenik upoznao sam zaista puno ljudi, svirali smo puno koncerata i vidjeli taj glazbeni biznis u prvom licu, od strane ljudi koji kreiraju glazbu u svijetu. Za to sam jako zahvalan. To je također jedan put, gdje imaš dvije medalje i možeš vidjeti je li to ono što ti želiš, ili to nije ono što želiš. Svima je lijepo sanjati o nečemu. Onda ti se u jednom trenutku nešto dogodi, pa vidiš da to i nije baš tako. Puno je tu odricanja. Ne znači da ne bih htio i dalje ostati u glazbi. Glazba je moja velika ljubav, dobio sam taj talent od Boga, Bog ga je dao s razlogom. Naravno da bih htio uspjeti, ali sad u nekim sasvim drugim okolnostima, po nekim mojim zakonima, kako bih ja htio. To je puno teži put. Ali, kaže se da Božje kraljevstvo dolazi na mala vrata, ne na velika.

Uspjeh bi se mogao dogoditi, ali možda bi ti u sebi imao drugačiji odnos prema tome?

Više ne bih prihvaćao neke nemoralne stvari, da moram svirati ovo ili ono, biti na određeni način odjeven. Sad imam neke druge prioritete u životu i drugačije stajalište oko glazbe. Ako je glazbenik talentiran, mislim da ne mora prodavati svoje tijelo, što je žalosno. Nažalost, to je danas pojava. Prije je glazba bila drugačija, netko tko je talentiran je uspio. Sada se prodaje nešto sasvim drugo. Želim da talent koji sam dobio od Boga bude prioritet.

Nekad si se ponosio da je Voodoo Lizards nastupao s Limp Bizkit, Santanom, Solomon Burke, Animals. Znači li to tebi neku posebnu potvrdu da si uspješan?

Ja sam i danas sretan što sam imao priliku to vidjeti jer mislim da je to bila potvrda mog talenta. Imao sam prilike dijeliti pozornicu s ljudima koji su u svijetu glazbe puno toga učinili. Ponosim se time. Važno je ono što dolazi u budućnosti, a ne ono što je u prošlosti. Bitno je da kad na kraju dana dođeš u svoju sobu, da si sretan zbog onoga što si učinio, da si poslao posebnu, pozitivnu poruku. A sad, gdje si bio, s kim si bio, to nije važno. Bitno je da si to proživio onako kako Riječ Božja kaže i to je ono što bi svaki vjernik trebao 'odraditi'.

Bio si dijelom dodjele Grammya u LA-u. Na taj su te događaj pozvali Bruno Mars i glazbenici Lady Gage. Nakon dodjele završio si na after partyu u baru u vlasništvu Lady Gage. „Kakav show. Tresem se“, rekao si tada. Nikako mi nije nakana demonizirati slavne pjevače, show business i ta događanja, no ipak - bi li te sada tako strastveno zadivila svjetla te pozornice?

Mislim da je laž kada netko kaže da ti to ne imponira, kad dođe na pozornicu, kad vidi veliki auditorij koji je oduševljen, dok sviraš pjesme. Meni je bilo fascinantno kod tih ljudi koliko su oni u bîti ponizni. Ni u jednom trenutku nisam vidio da je Bruno Mars bahat, da radi podjelu između sebe kao poznatog pjevača i drugih. On je tako zahvalan za to gdje jest. Kad dođeš do velikog stadija svoje karijere, moraš biti zahvalan ljudima koji su tebe slušali, svakom glazbeniku koji dođe na tvoj koncert, koji dođe razgovarati s tobom i razmjenjivati različita mišljenja. Fasciniralo me koliko je to velika mašinerija iza kulisa, za koju nisam mogao vjerovati da postoji. Koliko je to sve veliki biznis, koliko je tu menađera i koliko se sve planski radi. Kada vidiš tu cijelu produkciju i proces koji sat i pol ide na televiziji, a koliko je ljudi uključeno u to, to me impresioniralo. 
 
Svijet show businessa – Stalno zadržavati pažnju 

Je li u tebi bila velika želja za medijskim eksponiranjem? Može se to protumačiti i u smislu da su danas marketing i PR sve. Ipak, osjećaš li da je negdje to vaše nastojanje bilo previše? U redu je medijska izloženost kao plod rada, ali jeste li nekad i umjetno forsirali prisutnost u medijima, možda i bez realnog pokrića?

Uvijek je to tema, kad se netko pojavi, nastupi veliki upitnik, zašto sad to. Glazbeni biznis je jako brzi posao, danas jesi, sutra nisi. Stalno trebaš biti na nekoj traci, da te ljudi mogu gledati, i to je velika borba. Kao bend, svaki dan ne izdaješ pjesme, spotove. Moraš fanove s nečim zadržavati, da si prisutan. Dakako, postoji i element koji smo mi tek sada spoznali, da je nekad dobra i silenzio stampa, pa onda tek nastupiš vani. No, mi smo bili mladi, imali smo prilike biti u medijima, i naravno, tu se javlja i ljudska oholost, ego koji se javlja kod svakoga tko dođe tako mlad u taj svijet. Tako da priznajem da smo nekad možda i forsirali nešto, ali ne iz namjere da bi mi bili frajeri, nego zato što smo bili zaigrani, jako ti je lijepo to sve, kad se piše o tebi... Sad smo odrasliji, pametniji i drugačije gledamo na sve to. Marketing i PR su broj jedan u svijetu biznisa zadnjih desetljeća. U svijetu glazbe najviše se radi na to dvoje i zato to svi koriste. U Americi sam vidio da se neke stvari i namještaju, iše se nešto što i nije istina, samo da se zadržava ta populacija, da se piše, komentira, da se konstantno priča o nečemu. U svijetu marketinga postoji misao - Nije bitno što se piše, bitno je da se piše.   

Tvoj je prijatelj Mark Schulman, svira bubnjeve za Pink, Cher, Billy Idola, Simple Minds. Kad je to bilo napisano u medijima, jesi li imao osjećaj da je 'cijena' tebe kao osobe veća, imati takvog čovjeka uza se?

Moj pravi mentor i prijatelj u glazbi je bio Bernard Fowler. To je back vokal Rolling Stonesa koji 25 godina s njima radi i svira. On mi je dao savjete, kao i Schulman. Uvijek sam volio pitati, ja sam za njih bio little boy from Europe, njima je to bilo simpatično. Dvojbeno je to pitanje. Za ljude iz Europe, to znači, 'Ja vrijedim više'. Gledamo ih kao da su na nekom tronu, iznad nas, jer sviraju u Americi. Ali oni su obični ljudi, druže. Ljudi iz Europe ih gledaju da su više, sviraju u velikim arenama. To ovisi od čovjeka do čovjeka, kako percipira neku osobu. Nisam sebe uzdizao da više vrijedim, samo sam mislio da je to plod mog talenta i socijalnog života u kojem mogu razgovarati s nekim i skopiti prijateljstvo – socijalna vještina.

Što tebi znači prijateljstvo?

Prijateljstvo za mene znači ljubav. Sada vidim da prije, kada nisam bio u vjeri, većina ljudi nisu bili moji prijatelji, u svijetu glazbe. Više je to bila kao neka korist. Sada sam okružen jako kvalitetnim ljudima koji su moji pravi prijatelji. A najveći prijatelj je Bog. On te vodi na pravi put i kroz molitvu ti daje najbolje odgovore.   

Uspjeh – živjeti po Božjem zakonu

Jesi li se za odnose s ljudima u Americi morao boriti, koja je stvarna vrijednost tih veza? Jesu to poslovni odnosi ili vas je povezivala i zajednička vrijednosna orijentacija?

Nisu to bili samo poslovni odnosi. Kad je Lady Gaga došla svirati u Hrvatsku, njeni suradnici su kontaktirali mene. Njima se u Europi sve čini blizu. Kad su svirali u Belgiji, rekli su mi 'Ajde dođi na koncert'. Kad su došli u Zagreb, dva dana smo se družili po gradu, nismo uopće pričali o poslu, upoznavao sam ih s hrvatskom kulturom, hranom. To je razmjenjivanje iskustava, glazbena obitelj, zajedništvo, koje je u Americi jako bitno.

Tvoje mjesto bubnjara u kalifornijskom bendu 'Call the Cops' u medijima je bilo popraćeno naslovom 'Varaždinski bubnjar ostvaruje svoj životni san'. Magazin Alternative Press uvrstio ih je u sto bendova koji se moraju čuti u 2010. g. U New Yorku si pohađao 'Drummers collective', jednu od najboljih američkih akademija za bubnjare. Kako bi definirao ostvarenje životnog sna?

Kada živiš po Božjem zakonu, to bi za mene bio uspjeh. Je li to sviranje za petero ljudi, koje uveseljavaš, ili za sto tisuća, manje važno. Bitna je poruka koja je dana, da si ti sretan, i da su ljudi oko tebe sretni, koji te okružuju, da su ponosni na to što radiš. 

Stipendiju za semestar te priznate bubnjarske škole osvojio si pobjedom na međunarodnom natjecateljskom kampu za udaraljkaše 'Susreti bubnjara Istoka i Zapada'. Od koga si naslijedio glazbeni talent?

Potječem iz obitelji s jedanaest bubnjara. To se očekivalo i od mene, da ću biti bubnjar, kao familijarna zakonitost. Kao mali bio sam na koncertima moga tate, odrastao sam u kvalitetnoj glazbi koju su moji roditelji slušali.

Koga voliš, čiji rad poštuješ, od glazbenika?

Jako mi se sviđa Bono Vox i U2. Rade kvalitetno, utječu na ljude, priča se da su i katolički bend. Postoji knjiga o njihovom albumu The Joshua Tree. Volim slušati i Rolling Stonese,  modernu glazbu, Brunu Marsa, smatram da je jako talentiran. Otvoren sam prema glazbi, što je kvalitetno, volim poslušati.
 
Glazbenici – da budu i društveno korisni za ovaj svijet

Imaš li uzore?

U vjeri to može biti sam Bog, Isus Krist. A u zemaljskom smislu, to su moji roditelji, moji dobri prijatelji, dobrog ponašanja i vrijednosti koje i ja gajim. Uzor, u smislu da nekoga idealiziraš, nije dobro imati. Ali uzor, u smislu da pratiš tu osobu i popravljaš svoje mane, dobro je imati. Prijatelj ti može reći, 'Ovo ti je dobro, ovo ne'. Aha, dobro onda. To onda može biti tvoj uzor. Jer on živi pravim putem, na to smo svi pozvani.

Talent treba razvijati, truditi se radom, umnažati ga. To je i Isusova preporuka. Ipak, jesi li ti, možda nekad 'prekoračio' granice, na način da si ga svojim jakim ljudskim snagama želio plasirati javnosti? Jesi li želio biti poznat i uspješan po kriterijima 'ovoga svijeta'?

Pa mogu reći, da. Svi ti marketinški trikovi, htio sam biti u tom svijetu. Ali, s druge strane, u glazbenom biznisu, to se mora raditi, da ostaneš u tom nekom izlogu, da ne nestaneš. Jesam li tu prekoračio ili nisam... Ali najbitnije je da sam ja sada ovdje, i što sada razmišljam. Važno je kada dođem doma na kraju dana, i kažem, 'OK, tu sam pogriješio, to više neću raditi'. To je ono pravo, kako Božja Riječ kaže, kada pogriješiš, zatraži oprost, i bit će ti oprošteno. Možda nekad jesam, nekad nisam ulagao više, ali u većini slučajeva jesam, jer to je takav svijet.     

Ti si jedan od onih koji je medijski eksponirao slučaj Nore Šitum. I prije Nore, pomagao si djecu oboljelu od malignih bolesti. Što te na to poticalo?

Prije četiri godine i sâm sam se susreo s tom opakom bolešću u obitelji. Jedno jutro moja mama je došla i rekla da boluje od raka. To je bio veliki šok za mene. Tada sam osjetio koliko to može biti veliki udarac i kako je osjećati se sam. Mislim da bi glazbenik, javna osoba, trebala biti primjer mladima i raditi nešto društveno korisno za ovaj svijet. Tako sam odlučio da želim i privatno raditi s djecom koja boluju od leukemije. To je bio jako intenzivni susret za mene. Kada sam došao na taj odjel i vidio tu djecu, spoznao sam koliko ta djeca žele život. I kako imaju samo jednu želju, a mi imamo sto različitih želja. Prije ulaska na taj odjel želim ovo, želim ono, a na tom odjelu dijete kaže, 'Ja samo želim doći doma u svoj krevet i biti zdrav'. To mi je bio jako veliki udarac. Drago mi je i zahvalan sam na tome što sam imao priliku i njih upoznati. Većina njih je preminula, nakon što sam ih upoznao. S razlogom su bili na putu u mom životu. I oni su bili dio ljudi koji su me stavili na put na kojem sam sad.      
 
'Jedva čekam taj dan…'

Koje je bilo tvoje mišljenje o Bogu i Katoličkoj Crkvi?

Nisam nikad previše pažnje pridavao mom mišljenju o Crkvi i Bogu, jer sam mislio da je to fikcija. Ali, mislim da i nevjernik, kad se osjeća loše, zavapi za Bogom. Ja to znam najbolje. To mi je dokaz da smo svi Božja djeca, imamo to duboko položeno u sebe. S tim da nam je Bog dao slobodnu volju da odlučimo hoćemo li Ga prihvatiti ili ne. Svatko zavapi za Bogom u najtežoj situaciji. Sada gledam na to s velikim divljenjem, jer mislim da je Bog tvoj najbolji prijatelj. Bog je tvoj menadžer, Bog je tvoj producent i Bog će ti dati najbolje odgovore! Crkva je za mene institucija u koju bi svaki vjernik trebao ići, jer bez Crkve ne možeš jačati u vjeri. To ja po sebi najbolje vidim. U misi kod prikazanja vidim koliko je to jako i koliko to utječe na moju vjeru. Molitva, krunica, nekad kad nisam okružen ljudima koji su u vjeri, a napasti dođu, molitva mi je najbolje što postoji da bih bio na pravom putu. Isus kaže, 'Gdje je dvoje ili troje u moje ime, ja sam s vama'. Zato mislim da je Crkva jako, jako bitna u životu vjere.  
    
Mladi si čovjek koji je iskusio ljepotu i snagu mise. Pripremaš se i za primanje sakramenata.

Da, to s nestrpljenjem čekam, radim s fra Bazilijem Matom Bašićem, jako sam mu zahvalan, i Bogu što mi ga je poslao. Drago mi je što sam povezan s ljudima koji su jako u vjeri i koji me također pripremaju. Mislim da je to jako važno, da primiš sakramente, pa možeš primiti Tijelo Kristovo. Jer On je tu i daje ti snagu. Svi pogriješimo, grešni smo ljudi. Ne možemo očekivati da ne griješimo. Ali s tim činom oprosta grijeha i ispovijedi, primanjem Tijela Kristova, najbitnije je da se to ispere iz tebe. Jedva čekam taj dan, da to mogu konačno iskusiti, ispraviti sve što je bilo loše.

Kako tvoja obitelj reagira na to?

Jako su sretni i zahvalni jer vide plodove. U vjeri su bitni plodovi. Pravi plod pokaže da je to prava vjera. Kada bi se svi držali zakona Božjih, ne bi bilo ratova. Svaki roditelj želi da njegovo dijete živi. A najbitnije je da sam našao svoj mir.

Što bi rekao onima koji kažu Isus Da / Crkva Ne. Ili, najnovije, papa Franjo Da / Crkva Ne. Često se kaže da Crkva, misleći pritom na njen sakramentalni život, nije privlačna, da ograničava. Što bi odgovorio zastupnicima takvih stavova?

Rekao bih na to – Sve da. Znam koliko meni Crkva znači. U crkvu ne dolaziš radi svećenika, nego radi Krista, jer On je tamo. Apsloutno Crkva da! Kako bez toga biti u vjeri? Možeš biti doma, moliti sam pred četiri zida. Ali kad si u zajedništvu sa zajednicom vjernika, pred Presvetim trojstvom u liturgiji, to je sasvim drugo i drugi momenat koji se događa u tvom životu.

'Evo, sve činim novo'

Tko je tvoj najdraži svetac? 

Sveti Pavao. I Marija. Ona je bila jako u vjeri i bila je baš do kraja vjerna. Što god, ona je bila stvarno privržena. Marija mora biti vodilja. Ona je jako, jako bitna u vjeri.

Koja ti je osobito draga misao iz Svetog Pisma?

'Evo, sve činim novo' (Otk 21,5). To mi se jako urezalo. I drugo, što je jako bitno za čovječanstvo i svaki čovjek mora dobro zapamtiti. Kad Isus na križu kaže 'Oče, oprosti im jer ne znaju što čine'. Takva poniznost, u toj boli i toj izdaji, to da čovjek kaže... Pogledajmo sebe, možemo li oprostiti onome tko nas povrijedi i jednom rječju? Ne možeš oprostiti. A zamislimo kad je Isus u svoj toj boli, svoj toj muci, njima oprostio. To neka bude vodilja svakom vjerniku i onome koji nije u vjeri – praštanje.

I ti si 'izdanak' susreta za mlade u Palmotićevoj, nove duhovne struje u Hrvatskoj koja je pokrenula mnoge inicijative. Što ti znače ti susreti?

Na tim susretima je puno mladih, iznose se mladenačka razmišljanja, upoznaješ nove ljude. Lijepo je vidjeti mlade kad tih oko dva sata predaju svoj život Isusu Kristu. Meni je prvi kontakt s Crkvom bila misa mladih u Palmi, tako da to ima posebno značenje u mom životu.

Bog za svakoga ima plan

U vezi si s djevojkom s kojom živiš čistoću. Što misliš o tome?

Mislim da je čistoća jako bitna jer osobu upoznaješ na drugoj razini. Tada na prvom mjestu nisu požude, nego osobu upoznaješ kakva je ona iznutra. Ako s njom dane najvećma provodiš bez požude, onda znaš da je to osoba za duge staze. Bit će uvijek tvoja i uz tebe. Nemam što isprobavati osobu u seksualnom smislu.  

Jesu li te napustili neki prijatelji, smatrajući da si 'zastranio' životom kojeg gradiš u Crkvi?

Ako su me napustili radi toga, dobro je da su se sami maknuli, jer vjera treba biti plod koji raste. Korov oko toga treba iščupati, da plod koji raste izraste u najljepši plod koji postoji - a to je tvoja vjera. Ne mogu biti prijatelj s ljudima koji se protive tome u meni. Želim biti prijatelj da ih evangeliziram i molim za njih. Ali da mi nešto predbacuju, onda će se gledati samo konflikti, a to ne želim. Onda je bolje ovako.

Mnogi mladi katolici nisu pronašli srodnu dušu za brak i obitelj. Kako to da u tako velikoj zajednici nema načina da se nađu ljudi koji dijele ista uvjerenja i pogled na Ljubav/ljubav?

Očito se dosta muškaraca ne usudi prići djevojkama, a i djevojke možda negdje drugdje stave prioritet, npr. izgled. Naravno, mora postojati i privlačnost. Moguće da nema dosta susreta gdje se ljudi mogu upoznavati. Ja sam Mariju upoznao izvan crkve, a ona me onda dovela u Crkvu. Osoba može upoznati nekoga i izvan Crkve. Bog za svakoga ima plan, Bog zna što je najbolje za svakoga. Samo treba osluškivati svoje srce i treba gledati plodove koje Bog daje, ne se zatvarati.

Što te osobito ispunjava?

Najsretniji sam kad sam s Marijom i kad pričam s njom. To mi je lijepi moment. Odnos s takvom osobom je odnos u Kristu, pričamo o puno različitih tema. Ona me zna i podići kad sam u nekom lošem trenutku. Ispunjava me druženje s prijateljima, kada napravim neki dobar projekt koji je u mojoj viziji kako želim živjeti i kada to ostvarim. Ima puno tih trenutaka. Ali kada stavim sve na jedno mjesto, vidim da su uvijek Krist i Bog iznad toga. To su mi lijepi trenuci.

Čitateljima poručuješ?

Vjerujte! I molite! Jer kroz molitvu ćete dobiti najbolje odgovore. Molitva je najjače oružje. Čitajte Laudato.hr! I dođite na koncert 'Progledaj srcem' 27. studenog u Hypo centar u Zagreb. Želimo prenijeti pozitivnu poruku, da bude više takvih događanja, da ljudi vide da postoji kvalitetna i dobra duhovna glazba.

 
Da biste komentirali, prijavite se.