David Bereit o Hrvatskoj: „Vi ste primjer za Europu i svijet, vi ste vodeći u pro-life pokretu!“

„Iako je veći dio Europe odlutao od svojih kršćanskih temelja, Hrvatska je u tome iznimka. Da država od 4 milijuna ljudi ima 20 uključenih gradova i više od 7.000 ljudi koji su sudjelovali u '40 dana za život' – to je jedinstveno. Nigdje na svijetu nije tako“, poručuje David Bereit osnivač inicijative „40 dana za život“. Razgovarali smo s njim povodom završetka jesenske kampanje te inicijative u Hrvatskoj, koja završava na svetkovinu Svih Svetih.
Autor: Laudato/Ana Dagelić Photo: 40daysforrlife.com nedjelja, 01. studenog 2015. u 13:01

Nedavno ste završili višednevni posjet Hrvatskoj, bili ste u šest gradova i susreli se s organizatorima hrvatskog ogranka inicijative „40 dana za život“. Kakvi su Vaši dojmovi, možete li dati kratki presjek svoga posjeta?
 
Od trenutka kad smo stigli u Hrvatsku, u Zagreb, znali smo da će nam biti uzbudljivo! To smo osjećali jer znamo da se kod vas u zadnju jesensku kampanju uključilo čak dvadeset gradova. Zbog vremenske ograničenosti, bili smo u mogućnosti posjetiti samo šest od tih dvadeset gradova. Ljudi u timovima koji organiziraju inicijativu u preostalih 14 gradova mogli su doći i dolazili su na događaje koje smo tijekom posjeta Hrvatskoj organizirali. Dakle, kad smo stigli bili smo nevjerojatno impresionirani vjerom ljudi. To je ono što me najviše dotaklo: ljudi u Hrvatskoj imaju tako veliku vjeru! Kad sam bio u Sisku i posjetio njihovo bdjenje u sklopu „40 dana za život“, jedna žena mi je rekla: „Davide, samo najjače biljke preživljavaju u pustinji.“ Objasnila mi je i zašto je to rekla. Zbog izazova kroz koje je Hrvatska prolazila tijekom gotovo cijele svoje povijesti ojačala je vjera, hrabrost i odlučnost hrvatskoga naroda. Mi smo to tijekom svoga posjeta osjetili. Još jedna stvar koja nas je iznenadila je nevjerojatna gostoljubivost. Hrvatski narod je jako topao, srdačan, izražava dobrodošlicu. Gdje god smo išli osjećali smo se potpuno uključeni i osjećali smo se voljeno. Vidjeli smo i velik entuzijazam za inicijativu „40 dana za život“. Da država od 4 milijuna ljudi ima 20 uključenih gradova i više od 7 tisuća ljudi koji su sudjelovali u „40 dana za život“ – to je jedinstveno. Nigdje na svijetu nije tako. To sam govorio svima na raznim događanjima u Hrvatskoj: zaista, u ovom trenutku, Hrvatska je vodeća u pro-life pokretu, ne samo u Europi, nego doslovno za cijeli svijet. Mi iz pokreta, ovdje u SAD-u gdje sam se sada vratio, širimo glas o vama, o iskustvima koje smo ja i moja obitelj doživjeli s vama i time želimo inspirirati ljude ovdje u SAD-u i u drugim zemljama. Vi zaista postavljate primjer koji ljudi u cijelom svijetu mogu slijediti.
 
Što Vas je tijekom posjeta najviše iznenadilo i dirnulo?
 
Događaj koji me najviše dirnuo bio je onaj koji sam doživio u Vukovaru. Prilikom posjeta Vukovaru naučio sam što je sve taj grad prošao tijekom Domovinskog rata. Rekli su mi o tragičnim iskustvima i o tome koliko je taj grad bio uništen i o tome koliko je ljudi poginulo. Prilikom posjeta zaista sam osjetio tu tragediju i tamu koja je pratila Vukovar tijekom dugog vremenskog razdoblja. Kad sam došao tamo nisam ni slutio da će se baš tamo dogoditi najsvjetliji trenutak, prepun nade. Prisustvovali smo bdjenju vukovarske inicijative, održali smo javni nastup, bili smo i na vožnji Dunavom, na koju su nas poveli vukovarski vodiči. No, trenutak koji me uistinu dirnuo dogodio se kad su me odveli u jednu malu kuću u predgrađu Vukovara i upoznali me s jednom majkom: Marinelom. Ona mi je ispričala koliko inicijativa „40 dana za život“ znači za grad Vukovar i za cijelu Hrvatsku, no onda mi je počela objašnjavati što inicijativa znači za nju osobno. Na njezinom licu vidio sam osmijeh, a vidio sam i suze u njezinim očima. Rekla mi je da je bila trudna i da se bojala te trudnoće jer je prolazila kroz tešku situaciju i pitala se može li roditi dijete i dovesti ga na svijet, u tu tešku situaciju. Doznala je za inicijativu i za ljude koji mole pred vukovarskom bolnicom. Kontaktirala ih je i rekla im: „Ja zaista ne želim pobaciti, ali trebam pomoć.“ Ljudi iz inicijative omogućili su joj smještaj za određeno vrijeme, priskrbili su joj medicinsku pomoć i olakšali joj sve one praktične potrebe koje sama nije mogla osigurati. Odlučila se za život i rodila djevojčicu Petru. Petra je rođena osam dana prije nego što sam stigao u Vukovar. Dijeleći sa mnom svoje svjedočanstvo, pitala me bih li htio upoznati Petru i primiti je u naručje. Taj trenutak doživio sam kao jedan od onih trenutaka koji mogu promijeniti život. Puno sam putovao, posjetio stotine gradova, čuo tisuće priča o tome kako su životi spašeni pomoću ove inicijative, a Petra je bila tek šesto spašeno dijete koje sam imao prilike osobno upoznati. U trenutku kad mi je Marinela pružila Petru i kad sam je primio u svoje naručje, vidio sam da je savršena. Ima prekrasne ručice, prekrasnu kožu, prekrasne nožice, predivna je: dijete stvoreno na sliku Božju. I kad si posvijestite da je Petra sada tu, da je živa zato što su Vukovarci imali volju sudjelovati u inicijativi „40 dana za život“, zato što su bili spremni pomoći toj majci za vrijeme trudnoće i nakon što je rodila Petru, tada shvatite da je to najvažniji trenutak. I zahvalan sam Vukovarcima, dijete je živo i majka je sretna zbog svih blagoslova koje je primila putem „40 dana za život“.
 
Posjetili ste puno europskih gradova u kojima je inicijativa aktivna. Kako ocjenjujete stanje s pro-life pokretom na europskoj razini? Nailazi li borba za život na velike otpore?
 
Da, postoje otpori i izazovi u ovom pro-life pokretu u Europi i svaka država suočava se s različitim situacijama i zakonskim regulativama povezanima s pobačajem. Različite države imaju različite zakone povezane s javnim istupima, odnosno s reguliranjem javnog okupljanja ispred klinika u kojima se obavljaju pobačaji. No, moram istaknuti da, iako je veći dio Europe odlutao od svojih vjerskih temelja, odnosno od svojih kršćanskih temelja, Hrvatska je u tome iznimka. Vidi se da je to država čiji su građani većinski katoličke vjeroispovijesti, to je očito u vašim crkvama, u vašem prekrasnom pjevanju na misama. Uočio sam snažnu pobožnost diljem Hrvatske i to je znak da je Hrvatska iznimka. Vi ste primjer ostatku Europe. Unatoč svemu, osjećam i vidim veliku nadu u Europi, ljudi su spremni i imaju vjeru. Kao što sam vidio u Hrvatskoj: ljudi su spremni tu vjeru ostvariti kroz akciju, kroz konkretno djelovanje. Da, bit će izazova, možda zakonskih i političkih, no oni koji vjeruju spremni su suočiti se s tim izazovima i prevladati ih. Hrvati zasigurno pokazuju, ne samo svojom poviješću, nego i s onim što rade u aktualnom trenutku, da se svi izazovi mogu prevladati.
 
Kampanja „40 dana za život“, koju ste pokrenuli inspirira mnoge, a kod nas su ljudi, nakon Vašeg posjeta komentirali kako se zaista radi o Božjem djelu. Kad se osvrnete na početke inicijative: kako je angažman u „40 dana za život“ utjecao na Vas osobno, na Vašu vjeru?
 
To je dobro pitanje. Na samom početku, kad smo organizirali prvu kampanju ujesen 2004. godine osjetili smo da trebamo 40 dana postiti, moliti i bdjeti ispred klinika u kojima su se obavljali pobačaji. Naša misao i naša nada očitovala se u uvjerenju da trebamo to napraviti kako bismo promijenili svijet i ono što nas okružuje. Ono što nismo znali je da će taj vremenski okvir od 40 dana biti vrijeme koje će Bog iskoristiti da promijeni nas. Za vrijeme molitve i tijekom posta Bog je uistinu promijenio naša srca i pomagao nam da dođemo bliže njemu. To nam je dalo snage, ne samo da uspijemo provesti inicijativu, nego, što je još važnije da ustrajemo, da idemo naprijed do onog dana kada djeca više neće umirati, a žene više neće plakati. Cijela ova inicijativa je doslovno počela tako da se nas četvero skupilo na jednosatnu molitvu oko običnog drvenog stola u uredu jer smo htjeli da nam Bog pokaže što nam je činiti. To se sada proširilo na više od 579 gradova diljem svijeta, više od 10.000 spašenih života. Svjedočimo novoj nadi diljem svijeta i očito je da Bog čini nešto čudesno. I zbog toga smo sve više i više uvjereni da nas Bog vodi i želi da stavimo svoje povjerenje u njega.
 
Za kraj, dok ponovno ne dođete u Hrvatsku, makar na godišnji odmor, što biste poručili onima koji se žele uključiti u pro-life aktivizam? Čega da se čuvaju, koje poteškoće očekuju na putu, kako da se osnaže kada naiđu na poteškoće?
 
Poručujem da je s Bogom sve moguće. Pro-life pokret ne razlikuje se mnogo od ostalih pokreta: to je izazov našem društvu povezan s krizom pobačaj. To je kriza: djeca umiru, ubijana su, žene su ranjene. To je prilika za nas, da učinimo nešto kao odgovor na tu krizu, ali trebamo shvatiti da to ne ovisi o nama, nego o Bogu. Kada govorimo o prestanku pobačaj u Hrvatskoj, ili u istočnoj Europi ili diljem svijeta može nam se činiti da to nije moguće, ali s Bogom je sve moguće. Dakle, trebamo moliti, trebamo postiti, a prvo i osnovno: moramo vjerovati Bogu. Kada nam on kaže što trebamo činiti, mi trebamo biti vjerni i odgovoriti mu. Najveće zapreke s kojima ćemo se susresti su strah, apatija, trenuci indiferentnosti. Trebamo shvatiti kako pobačaj utječe na majku, na oca i na cijelu obitelj. Moramo biti svjesni da pobačaj uništava život nevinog djeteta u majčinoj utrobi, stvorenog na sliku i priliku Božju. Kad to shvatimo i kada dopustimo da ta spoznaja slomi naše srce, prevladat ćemo strah, prevladat ćemo apatiju i indiferentnost, i tada ćemo moći raditi ono što trebamo. Gdje ćemo naći snagu da nastavimo? Naći ćemo ju na koljenima. Kad god vam se učini da je preteško, da je taj angažman u pro-life pokretu pretežak, odite u crkvu, bacite se na koljena i zamolite Boga da vam da snage. Ja čvrsto vjerujem: kada to učinite, to može biti početak kraja pobačaja u Hrvatskoj i u cijelom svijetu. Bog vas blagoslovio!


Da biste komentirali, prijavite se.