Don Damir Stojić: „Bori se, pobjeda je u borbi“

Zbog rekonstrukcije studentskih domova ove je akademske godine preko 4000 studenata ostalo bez krova nad glavom. Pomoć studentima pružili su zagrebački salezijanci pokrenuvši projekt „Kafarnaum“ u koji se mogu uključiti svi građani koji studentima zagrebačkog Sveučilišta žele ponuditi smještaj.
Autor: Laudato/Josip Bartulić Photo: vecernji.hr srijeda, 09. rujna 2015. u 10:39

Studentski kapelan  i salezijanac, don Damir Stojić ujedno i jedan od pokretača projekta „Kafarnaum“, govori o odazivu građana i studenata na ovu inicijativu, savjetuje studente, a dao je odgovor i na pitanje što će pokretanje Laudato obiteljske televizije s kršćanskim vrednotama značiti za studente.

Don Damire kakav je odaziv građana za plemeniti projekt „Kafarnaum“?

Mi smo se ugodno iznenadili da se građani i ljudi dobre volje javljaju. Reklamirali smo projekt preko naših web stranica, Facebooka i medija koji su prenijeli ovu akciju i naravno preko župnih obavijesti, župnih listića itd. Za sada odaziv je odličan, u smislu kako god nam se javljaju studenti nekako pokrivamo sva mjesta. Malo smo u deficitu, ali smo jako zadovoljni.

Jesu li već neki studenti dobili smještaj preko „Kafarnauma“? O kojem se broju studenata radi?

Da! Mi smo već neke studente smjestili. Naime, neki studenti počinju akademsku godinu ranije
zbog ispita. Sveukupno smještaj je do sada dobilo oko 120 studenata. Iskreno, ne znam točno taj broj.

Oko 4000 studenata ove je akademske godine ostalo bez smještaja. Hoće li biti dovoljno mjesta za sve njih kod dobrih građana koji odluče ponuditi svoj smještaj?

Naime, brojka je malo veća. 4500 otprilike koji su ostvarili pravo na studentski dom, ali zbog radova na studentskom domu Stjepan Radić na Savi i Cvjetno naselje, ti studenti koji su ostvarili pravo moraju čekati do Božića, dok radovi ne završe. Međutim, primijetili smo Bogu hvala, mnogi od njih imaju nekoga u Zagrebu: ujaka, strica, prijatelja, kuma, brata, sestru, eto ne znam što već. Veliki dio njih se tu snašlo. Mi smo se, evo, opet ugodno iznenadili što smo mislili da će biti veća kriza. Ali eto ljudi su se snašli. Također, još jednu stvar koju moramo uzeti u obzir, a to je da mnogi studenti koji su  ostvarili pravo na dom dolaze iz Karlovačke županije, iz Hrvatskog zagorja, Križevaca, Bjelovara, Siska, i na kraju krajeva oni zapravo mogu putovati. To je teško, to je jako nezgodno, ali ovo je vrijeme gdje smo svi pozvani biti malo strpljivi. Dakle, kad uzmemo tu brojku 4500, stvarno smanji se taj broj kad uzmemo u obzir tko se snašao kod rodbine ili prijatelja i studenti koji su odlučili putovati. I još jedan faktor, bez obzira na renoviranje studentski dom Ante Starčević je otvoren. To su tri paviljona, studentski dom Lašćina je otvoren, ne znam točnu brojku kreveta tamo, i 4 paviljona na Savi. Na Savi se svi paviljoni ne renoviraju, to je druga faza. Dakle ima otprilike 1500 kreveta koji su u funkciji na Savi i primijetili smo da mnogi ljudi su se prijavili preko SC da spavaju na podu, na madracu, što je dozvoljeno legalno samo se treba prijaviti. Od ove brojke od 4500 veliki dio studenata sami su se snašli, ali na žalost opet ostaje onaj dio koji se nije snašao. Najviše brucoši i bila bi tragedija da netko mora zamrznut semestar zbog toga.

A što ako bude više studenata koji su se javili da traže smještaj, od onih koji ga nude? Postoji li neki drugi način pomoći?

Taj ćemo problem mi riješiti kada dođemo do toga. Mi smo još uvijek u fazi pronalaska stanodavaca, tako da se još nismo s tim suočili. Mi se nadamo da do toga neće doći.

Mogu li građani, oni koji to žele, pomoći na drugi način ukoliko nisu u mogućnosti ponuditi smještaj?

Mi još nismo ponudili mogućnost davanja novčanih sredstava. Jednostavno smo se htjeli skloniti od te ideje davanja novca, ali ako se dogodi da bude siromašnih studenata koji se nisu mogli snaći, nismo ih mogli smjestiti zbog deficita mjesta. To je jedna od opcija koju ćemo razmotriti kada dođe to vrijeme, jer smještaj u Zagrebu je jako skup, svi to znamo.

Imaju li studenti neke posebne zahtjeve, primjerice vlastita soba, internet i tome slično, ili su jednostavno prihvatili ono što im se ponudilo?

Nisam čuo za nikakve posebne zahtjeve. Koliko znam nema ih. Mislim da neki jesu spomenuli internet, što je razumljivo, jer gotovo da danas student ne može studirati bez interneta. Upis, odnosno prijava ispita, puno tih zadaća, zadataka su dani preko interneta. Neki su to pitali, ali nitko nije postavio uvjet što se tiče studenata, tako da to nije problem.

Kolika je cijena smještaja kojeg nude građani? Ima li onih koji smještaj nude besplatno?

Dogovorili smo se sa stanodavcima da se nekako „vrte“ oko te cijene između 400 i 700 kuna.
Zašto? Svaki student koji je ostvario pravo na studentski dom, a ne može se useliti zbog radova od Ministarstva dobiva subvenciju od 400 kuna mjesečno. Svi znamo da to nije puno i nije dovoljno za stan. Svim stanodavcima govorimo da nekako prihvate tu cijenu 400 kuna koja donekle može pokriti režije. To je ta cijena. Također postoji ta druga cijena između 400 i 700 kuna. Zašto to spominjem? Osim te subvencije svaki student bi inače platio 250 kuna do 300 kuna - 350 kuna za smještaj u studentskom domu i platit će to kada dobije dom. Svi ti studenti su u mogućnosti otprilike 700 kuna dati, što nije ni mali iznos kada se na primjer skupi četiri studenta u jednom stanu. To je malo više od 300 eura. Mi potičemo stanodavce da se drže onih 400 kuna i većina to prihvati. Da, ima onih koji nude besplatno iako mi govorimo da je nekako i pedagoški i u redu da prime onih 400 kuna.

Osim ovoga programa, na koji još način salezijanci pomažu studentima zagrebačkog Sveučilišta? Nudite li im vi već neki smještaj?

Što se tiče konkretno nas Salezijanaca mi se nalazimo ovdje u tri župe,:: župi Marije Pomoćnice na Knežiji, župi Duha Svetoga na Jarunu (što je zapravo crkva Svete Mati Slobode) i župi Svete Ane u Rudešu. Što se tiče našega samostanskog prostora župa Marija Pomoćnica na Knežiji prima 21 studenta, što je zaista jedan veliki broj Bogu hvala. Mi na Jarunu još smo u fazi analize naših prostora koliko možemo, ali ćemo primiti između šest i osam studenata. Nažalost mi nismo u nekoj većoj mogućnosti zbog skučenosti naših prostora, ali ćemo mi svakako primiti jednu brojku.

Što savjetujete studentima koji se ove godine neće moći useliti u dom za vrijeme obnove? Što biste općenito kazali tim mladim ljudima koji kroz akademsku godinu prođu kroz mnoga nemirna mora i mnoge kušnje?

Već se javljaju ljudi, inače, meni kao studentskom kapelanu koji padaju u krize. Inače studenti su nekako uvijek u nekoj krizi, ako ne ljubavna onda je akademska, financijska, životna. Ova kriza ja bih čak rekao da nije najgora. Tako da meni ovo nije ništa novo u mojih osam godina kao studenskog kapelana, bilo je i drugih kriza i ovo će se prebrodit. Nema druge nego glavu gore. Bori se, pobjeda je u borbi.

Kako građane potaknuti da se u još većem broju odazovu programu?

Ja to činim preko propovjedaonice. Nekako apeliram na savjest, na kršćansku savjest. Pogotovo ljudi koji su studirali, ljudi koji su bili izbjeglice. Prije 25 godina kada smo se našli u ratu svi mi znamo što  je to značilo. Pogotovo oni koji su studirali i znaju što znači skučeni prostor i ne imati sobu, odnosno krevet za leći. Pozivamo se na te naše kršćanske vrijednosti i kreposti, na savjest da ljudi učine ono što mogu. Jedino što mi možemo raditi je apelirati i pozivati ljude. Ali opet ponavljam: mi smo se ugodno iznenadili i do sada smo zadovoljni.

Što želite poručiti svima onima koji mogu pomoći studentima?

Svakako bih se zahvalio! Znam da svi imamo probleme i svi krećemo od sebe kada gledamo svoje probleme, tako i ja kao studentski kapelan obzirom da meni studenti stalno dolaze, zabrinuo sam se oko ovoga već u petom mjesecu kada ljudi nisu o tome razmišljali. Oni su preda mnom, oni su dio moga života, cjelodnevnog mog rada. Oni su u mom srcu. Zaista sam zahvalan, jer zaboljelo me srce kada sam vidio neke situacije. Studenti dolaze iz mnogobrojnih obitelji, mnogi očevi studenata bili su branitelji i stvarno bi bila tragedija i tužno kada bi jedan student morao zamrznuti godinu ili ne bi mogao studirati zbog toga što nema smještaja. Stvarno sam zahvalan svima koji su pokazali dobru volju, koji su pokazali svoju kršćansku solidarnost, koji u ovom razdoblju pomažu i otvaraju svoj dom.

Don Damire na Božić se pokreće Laudato obiteljska televizija s kršćanskim vrijednostima. Koliko će ona koristiti našim studentima na njihovom akademskom putu i kršćanskom sazrijevanju?

Kao prvo ja sam jako sretan i presretan što ćemo konačno, konačno Bogu hvala imati jednu televiziju s kršćanskim vrijednostima. Mislim da debelo kasnimo s time, to je trebalo davno biti. Osobno znam što znači moć televizije i moć medija, to sam vidio svaki puta kada sam nastupao negdje ili bio na televiziji. Baš sam primijetio da ljudi to vide i to je velika moć. Kada propovijedam na Jarunu imam između 1000 i 1500 pa nekada i 2000 ljudi pred sobom, ali kada čovjek govori na televiziji može ući u svaki dom, po cijeloj Lijepoj našoj i šire.  Velika je to mogućnost i potencijal i ovo će koristiti ne samo studentima nego svim ljudima. Naglašavam studente zato što je njihovo životno razdoblje vrlo osjetljivo, to je razdoblje odluke, to je razdoblje gdje osoba stvara životna prijateljstva, razdoblje kada osoba čini životne odluke. To je razdoblje života kada osoba bira životni put i karijeru, ali također i svjetonazor i vrijednost. Primijetio sam da sve ono što netko stekne do studentskog razdoblja, recimo na primjer u kršćanskom smislu vjeronauk, u studentskom razdoblju može nažalost sve pasti u vodu. Također sam vidio one koji su došli, koji nisu upoznali Boga živoga Isusa Krista, koji nisu bili dio Crkve, da su u tom razdoblju stekli iskustvo Boga Isusa Krista. Dakle studentsko razdoblje je prevažno razdoblje u kojem se donose životne odluke. Sve do tada može ostati ili može pasti u vodu. Mislim da će ova televizija, Laudato TV, imati nevjerojatnu mogućnost u oblikovanju savjesti i vrijednosti naših građana, posebno akademskih građana.

Bogu hvala i slava.

 

Da biste komentirali, prijavite se.