Don Mile Vidić: Marija je zvijezda koja nam pokazuje put do njezina Sina

U svibnju kršćani svakodnevno mole krunicu, zbog čega se taj mejsec zove još i Gospin mjesec. O molitvi Gospine krunice govori nam Don Mile Vidić, župni vikar u župi sv. Mateja u Mostar i predavač moralne teologije na Katehetsko-teološkom Institutu u Mostaru.
Autor: Laudato/Josip Bartulić Photo: Facebook srijeda, 04. svibnja 2016. u 17:11

Bližimo se svibnju, mjesecu krunice čiju su molitvu preporučivali i poglavari katoličke Crkve. Zbog čega je to tako, zbog čega moliti krunicu?
 
Molitva krunice, na poseban način kroz povijest, je preporučivana od strane Crkve, u novije vrijeme, naglasak i preporuka molitve krunice posebice dolazi poslije Drugog vatikanskog koncila, te pape sv. Ivana Pavla II. i pape emeritusa Benedikta XVI. Na Drugom vatikanskom koncilu istaknuto je kako 'Crkva s pravom štuje s posebnim štovanjem Mariju, koja je po Božjoj milosti uzvišena poslije Sina iznad svih anđela i ljudi, kao presvetu Božju Majku, koja je imala dio u Kristovim misterijima' (LG br. 66.). Upravo ovdje pronalazimo izvor i čvrsto uporište pobožnosti koju Crkva gaji prema Presvetoj Bogorodici. Papa Pavao VI. encikliku Christi Matri posvetio je upravo pobožnosti krunice gdje naglašava da krunicu moramo moliti 'gorljivo i neprestano' (CM br. 14.). Papa Pavao VI. nastavlja kako je naša dužnost moliti krunicu, koja je bogata u svojim plodovima, učinkovita u otklanjanju zla i nesreće i uvelike potiče kršćanski život. Iznad svega molitva krunice hrani i čuva vjeru, stječemo potrebitu milosnu snagu kako bi smo se uzdigli u kontemplaciju Boga kroz božanske objavljene istine (CM br. 17.). Crkva neumorno i s istim žarom potiče svoju djecu da se ne umore moliti krunicu te da kroz meditaciju otajstava krunice uče, po primjeru Blažene Djevice Marije, kako ljubiti Boga iznad svega, služiti svojim bližnjima, biti poslušni Božjem glasu, jednostavno kako u poniznosti i skrovitosti svoga doma uzdizati svoj Duh prema Raspetome i Uskrslome. Krunica je, kako reče sv. Pio V., 'molitva koja je prikladna za sva vremena'. Crkva ističe da krunica treba biti svakodnevna molitva 'javna i sveopća molitva u redovitim i izvanrednim potrebama svete Crkve, svih naroda i cijeloga svijeta' (RMO br. 15.). Molitvom krunice mi ispunjamo i ostvarujemo želju Koncila: 'Neka se vjernici sjete da prava pobožnost nije u neplodnom i prolaznom osjećaju ni u nekoj ispraznoj lakovjernosti, nego da izlazi iz prave vjere, koja nas vodi do toga da priznajemo uzvišenost Majke Božje i da se potičemo na sinovsku ljubav prema svojoj Majci i na nasljedovanje njezinih kreposti' (LG br. 67.). Ukratko, Crkva nam želi poručiti kako kroz molitvu krunice i pobožnost Blaženoj Djevici Mariji na najbolji i najsigurniji način nasljedujemo Isusa Krista i tako uranjamo u otajstva povijesti spasenja.
 
Otajstva krunice govore nam o velikim događajima zapisanima u Bibliji. Kako ispravno moliti i prijeći taj put o kojima ona govore?
 
Upravo tako, u otajstvima krunice meditiramo događaje iz Isusova života. Krunica je itekako svetopisamska i kristocentrična molitva. U hodu s krunicom prolazimo kroz cjelokupni misterij povijesti spasenja.  U središtu molitve krunice jest i mora biti osoba Isusa Krista, tako da svako otajstvo krunice stavlja pred nas određeni događaj iz Svetog Pisma i pozvani smo u tom otajstvu razmišljati o tom dijelu Isusova života. Krunica je jako dinamična molitva, puna uzbuđenja i svetopisamske dramatike. Stoga je ona jedan od najljepših i najboljih načina koji nas uvode u Euharistiju. Moliti krunicu znači umnožiti vjeru, jačati nadu i usavršavati ljubav, te u duhovnom rastu, po zagovoru Blažene Djevice Marije, spremno se odupirati đavlu. Uzastopno ponavljanje Zdravo Marijo, Psaltir Zdravomarija, daje nam jedan ritam kontemplativne dimenzije, a upravo ova molitva, uz sama otajstva, otkriva nam svetopisamski temelj molitve krunice. Pa tako molimo:
Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom:
'Anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!' (Lk 1, 28).
Iz ovog anđeoskog pozdrava uočavamo Božju naklonost i ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji, te stalnu povezanost s Njom. Njezinu odabranost od vjekova da postane majkom Njegova Sina i njezinu središnju ulogu u Božjem naumu da spasi svijet. Ona je središnja točka čovječanstva zbog koje se Bog smilovao cijelome ljudskome rodu.
Blagoslovljena ti među ženama:
'Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama" (Lk 1, 41-42a) 'odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom' (Lk 1, 48).
Elizabeta puna Duha Svetoga naglašava Marijinu središnju ulogu njezino blaženstvo među svim ljudima. Želi naglasiti njezinu veličinu među svim ženama, veća je i od Rute, Sare i Eve. Marija je ta koja je povratila, milošću Božjom, dostojanstvo palom ljudskom rodu, nju je Bog jedino našao dostojnom da postane majka Njegova Jedinorođenca. Ona je Nova Eva preko koje Bog stvara sve novo.
Blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus:
'i blagoslovljen plod utrobe tvoje!' (Lk 1, 42b).
Njezina utroba podarila je svijetu nevjerojatan plod Sina Božjega. Dobro stablo rađa dobrim plodovima, a zlo stablo rađa zlim plodovima; po plodovima ćete ih prepoznati (Mt. 7:17-18). Stoga Crkva i preporuča na poseban način da se utječemo, kroz molitvu i žrtvu, zagovoru Blaženoj Djevici Mariji, jer ona je to dobro stablo, ona je ta dobra jabuka. Iz iskustva znamo koliko je moćan njezin zagovor i koliko su moćne molitve koje rastu na Marijinu stablu, zato se sotona i najviše boji njezina zagovora, jer je ona Nova Eva koja mu svojom petom glavu satire.
Sveta Marijo, Majko Božja:
'Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?' (Lk 1, 43)
U ovom zazivu se očituje i veličina i poniznost Marijina. Veličina: ona je Majka Boga, Bogorodica. Zaista ne može biti veća čast i milost od ove biti Majka Božja. S druge, pak, strane očituje se Marijina jednostavnost i skromnost. Ona odlazi rođakinji Elizabeti u posjet, pomoći joj u njezinoj poodmakloj dobi i trudnoći. Uistinu velika misonarska uloga Marije koja svoga Sina nosi u misije drugima i na taj način i ona i njezin sin postaju misionari milosrđa koji znaju kako obradovati, usrećiti i pomoći drugome.  
Moli za nas grešnike, sada i na času naše smrti. Amen:
'Na to će njegova mati poslužiteljima: Što god vam rekne, učinite' (Iv 2, 5).
Kakva li osjetljivost za čovjeka, kakvo li zauzimanje za ljudske patnje i probleme. Ovo može samo Majka koja ne može ostati ravnodušna na patnju svoje djece. Zato joj se svi i molimo i utječemo njezinom zagovor jer smo sigurni da se ona neće oglušiti na naše vapaje i molitve. U njezine ruke povjeravamo i život i smrt, najsigurniji smo u njezinim rukama, naslonjeni na njezine grudi.
 
Marija je blaženom Alanu de la Roche dala obećanja moliteljima krunice, koja su to?
 
Prema tradiciji 1460., blaženi Alan de la Roche primio je posebno upozorenje od samog Gospodina. Bl. Alan je bio poznat kao učen, pobožan i izvrstan propovjednik. Tako jednom dok je slavio Svetu Misu, sam Gospodin mu je prozborio i naložio da propovijeda o Krunici. U knjizi 'Tajna Krunice', koju je napisao sv.  Louis Marie De Montfort stoji zapisano da je Gospodin u Presvetoj Hostiji progovorio bl. Alanu: 'Kako me ponovno možeš razapeti?' Isus je rekao. 'Što si rekao, Gospodine?' upitao je bl. Alan, uplašen. 'Ti si me razapeo jedanput prije svojim grijesima' odgovorio je Isus. 'Ja bih radije bio razapet ponovno, nego da opet povrijediš moga Oca svojim grijesima: ti me ponovno razapinješ jer imaš sve znanje i razumijevanje koje ti je potrebno da propovijedaš Krunicu moje Majke, a ti ne činiš to. Kad bi samo učinio to, mogao bi naučiti mnoge duše pravom putu i odvesti ih daleko od grijeha – ali ti ne činiš to, stoga si ti krivac grijeha koje one učine.' Poslije ovog događaja bl. Alan je neprestance propovijedao moljenje krunice, a i sam je žarko molio krunicu. Prema predaji ovdje su obećanja koja su dana bl. Alanu:
 
Svima  koji  budu  molili  moju  krunicu  obećavam  svoju  najveću  zaštitu.
Krunica  će  biti  najmoćnije  oružje  protiv  pakla, uništit  će  mane, raspršiti  grijehe  i  pobiti krivovjerja.
Tko  se  krunicom  bude  preporučio, neće  propasti.
Tko god  uz  razmatranja  otajstava  bude  pobožno molio  svetu  krunicu, obratit  će  se  ako je  grješnik, porasti  u  milosti  ako  je  pravednik  i  postati dostojan   života  vječnoga.
Svaki  dan  iz  čistilišta  ja  izbavljam  duše  koje  su pobožno  molile  moju  krunicu.
Prava  djeca  moje  krunice  uživat  će  veliku  radost  na  nebesima.
Što  budeš  zaiskao  moleći  krunicu, dobit  ćeš.
Promicateljima  moje  krunice  priteći  ću  u  pomoć  u  svakoj  nevolji.
Pobožnost  svete  krunice  veliki  je  znak  predodređenja.
 
Koju ulogu Marija ima u životu kršćanina?
 
Uloga Blažene Djevice Marije u životu svakog kršćanina je nezaobilazna i nezamjenjiva. Ona je naša zvijezda koja nam pokazuje put do njezina Sina. U životu koji je pun kušnji i patnji molitva Blaženoj Djevici Mariji je sigurno sredstvo da se odupremo svim iskušenjima, te da patnje lakše podnesemo. Za svakog vjernika ona je majka, a svi dobro znamo ulogu majke u svome život. Papa Pavao VI. ističe: 'Na isti način na koji je božansko majčinstvo utemeljenje njezina posebna odnosa prema Kristu i njezine prisutnosti u djelu ljudskog spasenja koje je priveo kraju Isus Krist, jednako je tako božansko materinstvo glavni izvor odnosa između Marije i Crkve. A to stoga jer je Marija Majka Krista, koji u trenutku utjelovljenja u njezinu djevičanskom krilu postaje glava svojega otajstvena Tijela, Crkve. Marija je, nadalje, majka i vjernika i svih pastira, to jest cijele Crkve.' Ona je na našem životnom putu sumoliteljica zajedno s nama i za nas moli. Sv. Ivan Pavao II. piše: 'Krunica je molitva koju na poseban način molimo zajedno s Marijom, baš onako kako su zajedno s njome molili apostoli, u blagovalištu Posljednje večere, kada su se pripravljali na primitak Duha Svetoga'. Tako krunica postaje i molitva Crkve koja iščekuje Isusov drugi dolazak. Jednostavno rečeno njezina je uloga u životu svakog kršćanina biti mu majka, a naš odnos prema njoj treba biti sinovski.
 
Krunica je kroz povijest pomagala kršćanima u raznim bitkama, samim time i Hrvatima. Recite nam malo više o tome.
 
Velika rasprostranjenost molitve krunice dogodila se poslije bitke kod Lepanta kad su kršćanske snage porazile Osmanlije. Papa Pio V., po molitvi krunice, posvetio je ovu bitku zahvali i zagovoru Blažene Djevice Marije. U svim teški razdobljima kršćani su se uvijek utjecali zagovoru Blažene Djevice Marije i molili krunicu u raznim potrebama i nevoljama. Dobro znamo kako je naša hrvatska povijest prožeta patnjama, ratovima i raznim drugim nevoljama tako da ne čudi što mi Hrvati na poseban način gajimo pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i molitvi krunice. Gospa je uvijek bila uz naš hrvatski narod kao Odvjetnica Hrvata i u najtežim trenutcima zagovarala svoj hrvatski narod kod Boga. Čvrsto vjerujemo da je i u Domovinskom ratu, kada su naši branitelji u rat išli s krunicom oko vrata ili na ramenu, upravo Gospa pomogla našim hrabrim braniteljima u borbi protiv neprijatelja i tolike sačuvala od sigurne smrti, zarobljenicima dala snage da podnesu teške torture i mučenja. Stoga možemo biti sigurni, kao što nam je pomogla kroz cijelu povijest, da će nam i u ova teška ekonomska vremena Gospa priskočiti u pomoć, samo trebamo učiniti ono što nam kaže njezin Sin, kako stoji u Ivanovu Evanđelju. A znamo da su Kristove zapovijedi sadržane u Evanđelju, a nama ne preostaje ništa drugo nego da Evanđelje postane djelotvorno u našem svakodnevnom životu. Evanđeoske vrijednosti trebaju biti u temeljima našeg društva i trebamo graditi bolje sutra na evanđelju to je jedini i pravi put za izlazak iz mraka moralne, duhovne i materijalne korupcije hrvatskog društva. Mora nam biti svima jasno drugog puta nema, osim evanđeoskog puta.
 
Krunica se zove još i Ružarij. Kako su nastala ta dva imena?

Istina, postoje dva naziva koji su se uvriježili u našem narodu, a to su: krunica ili ružarij. U vrijeme razvoja i oblikovanja molitve krunice bio je običaj među mladima, posebno među zaljubljenima, da se međusobno darivaju prigodno ispletenim svečanim vijencima, krunama, od ruža. Tako je došlo do ideje da se u čast Blažene Djevice Marije isplete vijenac od 150 ruža. Ovu ideju je inicirao mistik Heinrich Seuse. I danas u našim krajevima imao lijepi običaj da curice i djevojke za prvu pričest ili krizmu pletu vijence od cvijeća i stavljaju ih na glavu. Krunica je umanjenica od riječi kruna. Tako je nastao, zbog svog, dvojaki naziv ružarij ili krunica.
 
Osim svibnja i u listopadu se moli krunica, zbog čega ta dva mjeseca?

Za svibanj i listopad uvriježio se naziv 'Gospin mjesec'. Ta dva mjeseca značajan naglasak stavljamo na molitvu krunice. U mjesecu listopadu krunica se moli s zbog značajnog događaja koji nas podsjeća na slavnu pobjedu nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571., a ta se pobjeda pripisuje zagovoru Blažene Djevice Marije i molitvi krunice. Stoga se 7. listopada i slavi blagdan Kraljice krunice. Prema tradiciji svibanj je Gospin mjesec iz razloga što je svibanj mjesec ljepote, cvijeća, osobito ruža i ljiljana, buđenja života iz zimskog drijemeža. Tradicija svibnja kao Gospina mjeseca vjerojatno potječe upravo od gore već spomenutog mistika Heinrich Seuse, koji je očito bio zaljubljenik ljepotu Božje prirode, a još više u ljepotu Blažene Djevice Marije. Neka i nas potakne ljepota mjeseca svibnja, da po molitvi krunice, uzljubimo istinsku i neprolaznu ljepotu Blažene Djevice Marije.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.