Eva Vukina: 'Mladi, ne bojte se sanjati velike stvari'

Radovi ove mlade hrvatske umjetnice, koju patimo s koncerta 'Progledaj srcem', postaju sve prepoznatljivi i traženiji. Kaže kako se za slikanje zna priremati dugom molitvom, a ponekad i postom!
Autor: Josip Bartulić Photo: Privatni album utorak, 06. kolovoza 2019. u 11:54

Eva kada si otkrila svoj talent i kako se rodila ljubav prema slikanju?

Svoj talent otkrila sam u osnovnoj školi odnosno moji roditelji, jer su primjetili da sam igranje zamijenila crtanjem. Uvijek me nešto tjeralo da crtam, a crteži su s vremenom počeli biti sve ozbiljniji. U početku je to bilo crtanje likova iz crtića, dakle imitiranje onog što sam gledala, bilo stripova ili crtića, sve dok nisam krenula crtati ljudske portrete, ruke i stopala. Počela sam proučavati anatomiju tijela. Zanimljivo je to što sam već u toj ranijoj fazi života bila sklonija crtanju ljudi, a ne mrtve prirode. Cilj mi je bio nacrtati portret što realističnije, 'furala' sam taj neki hiperrealizam. Tu sam osjetila poziv, želju da razvijam talent koji mi je Bog dao i da ga usavršavam kroz cijeli svoj život. Talent je nešto što se postepeno iskopava i njeguje, vrlo je dragocjen zato je i duboko zakopan. Da bi to blago iskopali, trebamo biti ustrajni i jaki. Moram naglasiti da je bitna podrška roditelja. Roditelji imaju veliki utjecaj na otkrivanje djetetova talenta i često su talentirana djeca usmjerena na krivi put zbog straha za njihovu egzistenciju. Bitno je Bogu predati sve a ja mogu iz prve ruke posvjedočiti da se itekako Bog pobrine za egzistenciju umjetnika koji Boga proslavljaju kroz svoje radove.

Najviše smo te upoznali po tome što slikaš vjerske motive. Slikaš li još nešto osim toga?

Trenutno slikam vjerske motive, jer su mi narudžbe takve tematike što me jako veseli. To sam u dubini srca uvijek priželjkivala. Ispunjuje me crtanje i slikanje portreta svetaca jer njihova lica zrače posebnim mirom i radošću i to je prekrasno proučavati i prenositi na papir. Preko njih je Bog činio velika čudesa i još uvijek čini po njihovom zagovoru. Veliki su nam primjer kako biti Božji u potpunosti pa ih je divno imati vizualno negdje u domu kao podsjetnik i ohrabrenje, a ja imam čast staviti ih na papir onakve kakvima ih ja vidim. Oživjeti papir Isusovim ili Gospinim licem je stvarno poseban osjećaj, a još je posebniji osjećaj kad promatrača mami na meditaciju i razgovor s Bogom. Na kraju krajeva, to je smisao  i uloga umjetnika, približiti Boga čovjeku. Primjetila sam da uz svece volim crtati djecu što je meni nekako povezano, sveci zrače čistoću i mir baš kao i mala djeca tako da, nema mi razlike, crtala ja svece ili djecu, osjećaj je isti. Kad radim ilustraciju prema nekom evanđelju za potrebe projekta Pod Smokvom glavni motiv uz Isusa su i djeca. Čovjek samo djetinjim, čistim srcem može vidjeti dobro i donijeti bližnjemu Isusa. Uz to radim i ilustracije po narudžbi, najčešće  su to ilustracije za potrebe kazališta, izradu plakata i letaka.

Dakle portreti svetaca su 'nešto omiljeno'?

Sve što je kršćanske tematike mi je omiljeno. Ne bi baš nešto posebno izdvajala, ali crtanje i slikanje Isusa mi je definitivno vrh. Posebno mi je drago crtati olovkom portrete svetaca u sketchbook ali ne one klasične en-face portrete, nego njihova lica kad su u nekim svojim svakodnevnim radnjama, bilo to meditiranje ili čitanje i pisanje, razgovor s bližnjima. Nastojim svece nacrtati slobodnim potezima da ne budu kao na fotografiji, već volim dodati tu neku svoju crtu da se vidi moj rukopis, moja nesavršenost u potezima. Baš ta nesavršenost, ti promašeni potezi čine moj crtež unikatnim.

Na koncertu Progledaj srcem si pred 18 000 ljudi naslikala Gospu iznad Arene. Sigurno se rado prisjetiš te večeri, koju ćemo svi dugo pamtiti.

Tako je, vrlo rado se prisjećam tog prekrasnog trenutka. S osmijehom od uha do uha ovo pišem. Osjećaji koji su u meni tada bili u najvećoj mjeri su mir, spokoj i radost. Osjetila sam zajedništvo i ujedinjenost u duhu. Bilo je i treme, ali više pred nastup nego za vrijeme nastupa. Nisam imala osjećaj da 18 000 ljudi gleda u mene, vjerojatno zbog toga što je oko mene bio mrak, a i molila sam puno da mi Bog podari mir, radost i poniznost. Crtanje Gospe je bila za mene jedna vrsta meditacije i molitve, ali molitve zahvale Gospi. U tom trenutku kao da se Nebo spustilo u Arenu. Kad  sam dovršavala crtež, primijetila sam na velikom monitoru da cijelo vrijeme prekrivam crtež, pa sam se odmaknula. Ljudi su počeli pljeskati, sve je odzvanjalo, a ja kao da sam se probudila i shvatila gdje sam i u sebi rekla: 'Hvala Mama, uspjele smo!' Bogu sam zahvalna što mi je dao prilku da pokažem talent koji smo On i ja skupa usavršavali i da posvjedočim svoju vjeru mladima.

Kako si reagirala kada si dobila poziv?

Nisam mogla vjerovati. Kad me gospođa Ksenija Abramović nazvala i izrazila želju da nacrtam Gospu, počelo mi je srce ubrzano lupati, ma već onda osjetila sam uzbuđenje i tremu. Od same pomisli na to da bi ja morala crtati pred toliko ljudi ulovio me strah. Koliko sam to žarko željela, toliko me bilo i strah da ja to ne bi mogla. Par mjeseci prije poziva ja sam maštala o tome kako za vrijeme izvedbe neke duhovne pjesme na koncertu duhovne glazbe crtam vjerski motiv. Tada je to za mene bilo moguće samo u snovima i mašti ali Bog zna svaku našu misao i želju. Njemu je sve moguće! Tako da mi je u tom trenu kad su me pozvali da sudjelujem na koncertu baš to palo  na pamet. To mi je bilo svjedočanstvo da je Bog itekako prisutan u nama, našim mislima i željama. Mladi, ne bojte se sanjati velike stvari.

Kada je u pitanju hrvatska sakralna umjetnost, možemo li se pohvaliti da imamo umjetnike koji svojim djelima svjedoče našu bogatu kulturnu i vjersku baštinu? Jesi li ti možda povezana s nekima?

Da budem iskrena nisam toliko upućena u rad drugih umjetnika osim onih koje smo spominjali na akademiji. Imamo mi crkava s prekrasnim vitrajima i mozaicima koji prikazuju predivne sakralne motive i mogu biti inspiracija mnogim umjetnicima sakralne umjetnosti a vjernicima poticaj na molitvu i poziv na obraćenje. Izdvojila bih dva umjetnika koje sam spomenula i u svom diplomskom radu, a ističu se velikim mozaicima i poznatim vitrajima a to su Ivo Dulčić i Josip Biffel. Moram priznati da premalo pratim ostale umjetnike i premalo komuniciram s njima pa ne bi baš puno komentirala, no želim reći da svaki umjetnik koji je pravi vjernik i voli svoju domovinu, ako ima dubok odnos s Bogom može to i posvjedočiti svojim umjetničkim radovima. Umjetnički radovi su odraz umjetnikove duše što znači da umjetnik svojim radovima otkriva svoju nutrinu, otkriva svoj identitet i duhovnost. Nisam još stupila u kontakt s našim umjetnicima sakralne umjetnosti, ali ne znači da neću. Tek sam krenula u svijet umjetnosti pa se i nadam novim suradnjama i zajedničkim izložbama.

Kako izgleda jedan tvoj dan, koliko si zauzeta slikanjem?

Slikarstvo je moj posao koji me prati cijeli tjedan, svaki dan, no taj posao nema određeno radno vrijeme. Drugi naziv za radno vrijeme je inspiracija, ona određuje umjetniku kad će raditi. Inspiracija nekad zna malo iznenaditi pa ne pušta cijeli dan osim za vrijeme ručka ili kad treba obaviti neke kućanske poslove, podružiti se s prijateljima. Umjetnik mora iskoristiti inspiraciju jer ima i dana kad inspiracije nema, a opet, moraš slikati ako je neka narudžba u pitanju. Slikanje bez inspiracije je kao da plivaš po suhom. Ona je pokretač, Božji šapat a pogotovo kad se uskladi s Duhom Svetim. Najdraže mi je slikati u jutarnjim satima pogotovo kad radim s bojama, jer je tada dnevno svjetlo najintenzivnije pa su boje čišće. Slikam uz glazbu, a to je najčešće duhovna glazba pogotovo kad slikam sakralne motive. Kad se stopim s radom, zaboravim na vrijeme i prostor u kojem se nalazim pa slikanje zna potrajati i sedam sati bez nekih dužih pauza. To vam je kao kad gledate neki dobar film i isključite se iz stvarnosti i zaboravite na vrijeme, okolinu i prostor. Tako je meni kad se stopim s radom.

Koliko tvoj duhovni život utječe na ono što radiš?

Moj duhovni život se zapravo odražava na umjetnost. Sad kad se vratim u prošlost, mogu primjetiti kako se s godinama moj stil slikanja mijenjao. Kako sam duhovno sazrijevala tako su i moji radovi počeli biti autentičniji i počeli su otkrivati ono što ja jesam, moj karakter, moju nutrinu, ono za što ja živim. Kroz studiranje i žrtve koje mi je studentski život donio, spoznala sam ljubav Božju i tako produbila odnos s Bogom. Tako sam se u određeno vrijeme studija okrenula sakralnim motivima. Moram posvjedočiti koliko je Bog bio uz mene i kako me postepeno uvodio u primjenu boje u slikarstvu i u umjetnost sakralne tematike. Ja sam se konačno ozbiljnije primila kista i boje tek na trećoj godini studija. Do tada sam nekako izbjegavala taj kist, jer sam mislila da ja to ne mogu. Krenula sam moliti na tu nakanu, a dragi Bog se nije oglušio na moje molitve. Ne samo da sam počela raditi kistom već sam ušla u kolorizam koji mi je nekad izgledao vrlo zahtjevno. Naslikala sam Isusovo lice a nakon toga su uslijedili portreti mojih roditelja, braće i sestara. Kroz slikanje portreta mojih bližnjih pripremila sam se za izradu diplomskog rada a to su bili portreti svetaca na velikim platnima u kolorizmu i tu je sve krenulo u smjeru sakralne umjetnosti. Imam veliku kršćansku obitelj i jako smo povezani. Roditelji su posijali sjeme koje sad raste i izlazi iz zemlje u obliku talenata, a moram naglasiti da imam talentiranu braću i sestre i svi koriste svoje talente na slavu Božju. Roditelji su sjeme redovito zaljevali Duhom Svetim i ljubavlju Božjom. Moja umjetnost, moji radovi plodovi su vjere koju su mi roditelji usadili a to je ono najbitnije. Nekako sve kreće od obitelji. Obitelj je mjesto gdje se ljubav rađa, gdje se talenti otkrivaju, gdje se svatko od nas oblikuje u osobu. To sve se odrazilo na moju umjetnost, krenula sam s portretima svoje obitelj pa iz zahvalnosti za sve što mi je Bog dao u životu, nastavila s portretima svetaca u čijim životima se On posebno očitovao.  Na taj način želim Njega proslaviti, želim kroz svoje radove svjedočiti veličinu i jačinu Božje ljubavi.

Pripremaš li se možda molitvom za slikanje?

Ovisi što slikam, ali uglavnom da. Redovito molim devetnicu Duhu Svetom, a mogu reći da mi   slikanje vjerskih motiva često  bude i molitva, jedna vrsta meditacije.  Kad moram slikati nešto zahtjevnije onda se pripremam devetnicom nekom svecu i krunicom, a nekad i postom. Prije nastupa na Progledaj srcem molila sam devetnicu Alojziju Stepincu jer je on moj ovogodišnji svetac zaštitnik i zato sam na majicu koju sam imala na nastupu isprintala svoj digitalni crtež Stepinca. Molitva me pokreće, a da bi moji radovi dirnuli promatrača te ga potaknuli na meditaciju ili razmišljanje, slikanje mora biti prožeto molitvom i vođeno Duhom Svetim.

Jesi li još na neki način aktivna u Crkvi?

Nisam dovoljno aktivna, ali kad god Crkva treba moju pomoć vrlo rado se odazovem pogotovo kad mogu svojim talentom doprinjeti. Članica sam zajednice Totus Tuus  već 9 godina pa nastojim barem unutar  zajednice biti aktivna ma da i tu u zadnje vrijeme 'zabušavam'. Od sudjelovanja u projektu '72 sata bez kompromisa' povezala sam se sa SKAC-em u Zagrebu pa sam obećala da ću im koliko god budem mogla 'ažurirati' zid odnosno ploču u klubu novim crtežima. Imam dosta narudžbi i baš sam zauzeta pa ne stignem biti toliko aktivna van svoje biskupije pa to više bude u sklopu moje zajednice.

Možemo li računati uskoro na neku izložbu?

U planu je moja prva samostalna izložba koju stalno odgađam i nikako da se organiziram, ali vjerujem da ću se uskoro posvetiti tome jer se veselim izložiti malo drugačije portrete svetaca koje još nisam nigdje službeno objavljivala javnosti. To su portreti svetaca koje sam prije bila spomenula, a uz te portrete na platnu izložit ću i portrete u staklu koje sam također radila za diplomski rad. Malo su drugačiji i više naginju apstrakciji, ali opet nose snažnu simboliku loma i ponovnog spajanja, prijelaza fizičkog u duhovno stanje što mi je i bila tema 'Portret- transformacija fizičkog u duhovno'.

 

Da biste komentirali, prijavite se.