Fra Zvonimir Pavičić: 'Želim biti dobar čovjek i svet svećenik'

Fra Zvonimir Pavičić, urednik i voditelj emisije Minute za tebe, koja se emitira na Laudato televiziji, slavit će mladu misu 30. srpnja u 11 sati u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu. Za naš portal govori o svom svećeničkom pozivu.
Autor: Laudato/Josip Bartulić Photo: Laudato subota, 22. srpnja 2017. u 17:44

Zvonimire, kako si osjetio svoj duhovni poziv?

Poziv od Gospodina sam osjećao još od svoga djetinjstva. Dakako da to nije poziv posve jasan, no s vremenom čovjek osjeti da je onaj glas koji ga zove zapravo Božji glas i da ga poziva sam Bog. Mnogi pitaju kakav je to glas i kako ga se čuje. Nije to glas niti govor poput ljudskoga. Čovjek ga osjeti, ali ga ne može opisati.

Jesi li ga odmah prihvatio ili ti je trebalo vremena da se odlučiš na njega?

Trebalo mi je vremena. Budući da sam poziv dobio u djetinjstvu, prihvaćanje je dugo trajalo. Smatrao sam se nedostojan i slab da bih se uputio putem svećeništva. Zahvaljujući svećenicima s kojima sam razgovarao o tome polako sam prelazio tu prepreku nedostojnosti, prepuštajući Gospodinu da me on oblikuje kako želi budući da me i sam zove.

Kako je bilo to razdoblje promišljanja o svećeništvu?

Razdoblje je bilo dugo (od djetinjstva) pa je kroz razne etape odrastanja i samo bilo raznoliko. No sjećam se kako su zadnji dani pred odluku bili dani intenzivnog promišljanja, molitve i propitkivanja. Sjećam se kako sam si nabrajao sve razloge zašto ne bih trebao poći tim putem, ali poziv je izdržao sve te napade i sve je glasnije odzvanjao u mojoj glavi, tako da nisam mogao ni mirno spavati - sve dok nisam odgovorio na njega i prijavio se u franjevce.

Zbog čega si odabrao franjevački red?

U Hercegovini djeluju franjevci i ja sam odrastao uz njih. Bio sam u franjevačkoj mladeži i uvijek blizu fratara tako da je karizma svetoga Franje i svete Klare oblikovala moju duhovnost. Znam da mi je franjevački habit bio toliko drag da sam se često zamišljao u njemu. U habitu sam gledao svetoga Franju i sve ono što je on živio. Uvijek ću voljeti franjevački habit i biti zahvalan Bogu što me upravo kroz franjevce pozvao k sebi.

Što želiš postići u budućnosti kroz svoj poziv?

Želim biti dobar čovjek i svet svećenik.

Na Laudato TV uređuješ i vodiš emisiju Minute za tebe. Kako si se snašao u televizijskom poslu?

Poziv glavne urednice sam odbijao dosta dugo. Bila mi je mučna i sama pomisao da ću morati uređivati emisiju koja se svakodnevno emitira. I tako sam odbijao do jednog trenutka u kojem sam osjetio kako je nekad dobro pomučiti se za više dobro. Rekao sam Bogu da prihvaćam jedino uz uvjet da mi on dadne snagu za njezino uređivanje. Ispočetka sam se mučio s emisijama, no s vremenom je sve postalo lakše. Budući da je to emisija u kojoj se razmatra o Božjoj riječi onako kako nam ju donosi liturgija Crkve, hranio sam se tom riječju i sam sam se napajao na tom neiscrpnom vrelu. Ono što mi je u početku bilo teško, omiljelo mi je i uvidio sam koliko mi je Bog udijelio milosti što sam mogao svakodnevno promišljati o njegovoj riječi. Iako ne znam jesu li moja promišljanja ikome dobrodošla, znam da je emisija uspjela jer je upravo po njoj Bog progovorio meni samom i tako me još više privukao k sebi.

Što se tiče kamera, studija i svega što ono takav život sa sobom nosi… Uvijek sam si govorio da sam ja redovnik i da trebam raditi samo ono što dolikuje jednome redovniku i na način koji mu pristaje. To me održalo da se ne uzoholim niti umislim da sam netko i nešto, ali i da ne prihvaćam one ponude koje nisu u skladu s redovničkim životom.

Postoji li neka misao koja te prati kroz tvoj posao i kroz tvoj poziv?

Postoje mnoge misli. Najdraža mi je rečenica iz Markova evanđelja koja je ujedno i geslo mojih svečanih zavjeta u redovništvu i Mlade mise, a glasi 'Gospodine, svi te traže.' (Mk 1, 37) Ona mi doziva u pamet da svi ljudi na svoj način traže Gospodina i da ne treba nikada nikoga osuđivati, nego ga poticati da još više traži Gospodina. Svi smo na putu traženja Gospodina. Nekome ide lakše, nekome teže. Važno je da čovjek traži.

Kako bi opisao svećeništvo, kakav je to poziv?

Teško bih mogao opisati nešto takvo. No zasigurno neću pogriješiti ako ga opišem kao dar. Dar od Gospodina. Ono nije moja niti može biti ičija zasluga. Zato se prema njemu treba odnositi sa strahopoštovanjem i ljubavlju. I nije poziv samo za svećenika nego je poziv svećeniku za cijelu zajednicu, cijelu Crkvu. Svećenik je uvijek u službi drugih. Upravo je zbog toga potreban - da donosi Krista ljudima i da privodi ljude Kristu. A za jednu takvu službu potrebno je puno odricanja i puno truda, molitve i nadasve vjere. Ponekad kad se osjetim malen i jadan, osnaži me pomisao da me Bog pozvao i da on zna najbolje da sam mu kao svećenik potreban.

Ostaješ li sada u Hercegovini ili nastavljaš djelovati u Zagrebu?

U Zagrebu sam studirao pet godina i studij je bio jedini razlog boravka u Zagrebu. Ostajem u svojoj dragoj Hercegovini i moram priznati kako sam jedva dočekao da joj se ponovno vratim. Ovo je moja zemlja i ovdje dišem punim plućima. No nikad se ne zna što život nosi. Za sada sam svoj na svome.

 

Da biste komentirali, prijavite se.