Hajdi Begović: Potrebno je dati prioritet ulaganju u žene i mlade obitelji

Koordinatorica prvog nacionalnog Hoda za život, koji je okupio brojne ljude iz raznih dijelova Hrvatske.
Autor: Laudato/Josip Bartulić Photo: Hod za život ponedjeljak, 30. svibnja 2016. u 16:24

Koji je bio glavni cilj Hoda za život i je li on postignut?

Hod za život, kakav postoji u mnogim zemljama diljem svijeta, je miroljubivi hod građana kojim se želi iskazati javna i afirmativna podrška dostojanstvu svakog ljudskog života – od začeća do prirodne smrti. Prvi nacionalni Hod za život u Hrvatskoj održan je pod geslom – Za život, obitelj i Hrvatsku. Time smo željeli izraziti temeljnu poruku da je Hrvatska zemlja u kojoj želimo živjeti, podizati naše obitelji i imati djecu, te poduprijeti svaku ženu, svakog oca, svaku obitelj. Smatramo da mjere kojima se podupiru žene u Hrvatskoj nisu dovoljne, pogotovo žene koje žele biti majke. Tu ne ubrajamo samo žene koje imaju poteškoća da rode svoje dijete, koje trebaju posebnu vrstu pomoći i točne informacije o svom nerođenom djetetu, nego i mlade obitelji za koje danas nemamo predviđenu konkretnu pomoć, primjerice pri stambenom zbrinjavanju. Žene koje imaju poteškoće na radnom mjestu ostaju bez posla kada kažu da čekaju dijete, koje kad se vraćaju s porodiljinog dolaze na niže plaćena radna mjesta za koja su prekvalificirane. Želimo svratiti pozornost da su ljudi najvrjednije bogatstvo i potencijal što imamo u Hrvatskoj i da se u ljude treba ulagati, da su to najbolje investicije.

Ljudi okupljeni na Hodu predstavili su sliku Hrvatske za kakvu oduvijek znamo da može biti, ali ju rijetko pokazujemo. Hod nam je dao optimizam da još uvijek postoji dovoljan broj ljudi koji tu sliku mogu pretvoriti u stvarnost, gradeći na dobrim temeljima.

Što govore službeni podaci o broju sudionika i od kud je su sve ljudi došli?

Mnogo je različitih podataka o broju sudionika na Hodu pri čemu su česte medijske manipulacije. S tim u vezi, žalosni smo što većina 'naših' medija nije široj javnosti učinila dostupnim fotografije i snimke samoga Hoda, jer se iz istih najbolje vidi snaga i pozitivna atmosfera koju je ova manifestacija pokazala. Prema službenim procjenama na Hodu za život sudjelovalo je više od 15 000 osoba. Procjenjujemo da je između 1,000 i 1,500 sudionika stiglo izvan Zagreba - oni su stigli autobusima ili privatnim prijevozom koji su sami platili iz svih dijelova Hrvatske: Dubrovnika, Rijeke, Zadra, Siska, Vodica, Karlovca, Osijeka, Vukovara, Slavonskoga Broda, Varaždina, Ogulina, Splita, Šibenika… Nakon Hoda nam se javlja jako mnogo ljudi koji su željeli doći, ali nisu imali novaca da si plate put. Jako nam je žao da i oni nisu bili s nama.

Koji su razlozi zbog kojih se majke u Hrvatskoj odlučuju na abortus?

Više od 75% posto žena koje su imale pobačaj, kao razlog navode ekonomske razloge i pritisak okoline. To smatramo potpuno neprihvatljivim u jednom razvijenom društvu i želimo da im društvo pomogne da ako žele zadržati svoje dijete to mogu i učiniti. Očekujemo da se porez koji plaćamo ulaže u potporu i tim ženama koje se nalaze u teškim trenucima svog života. Ne možemo vjerovati da se ne mogu pronaći sredstva da se u prosjeku 200 žena mjesečno pomogne konkretnim ekonomskim mjerama da rode svog sina ili kćer i da se o svom djetetu brinu.

Postoje li konkretne mjere koje bi trebalo poduzeti kako bi se pomoglo po tome pitanju?

Hrvatska nema niti je ikad imala obiteljsku i populacijsku politiku. Potrebno je dati prioritet ulaganju u žene i mlade obitelji. Makedonija, koja je siromašnija od Hrvatske uvela je konkretnu mjeru – status majke odgajateljice za ženu sa troje djece mlađe od 18 godina. Zašto to ne bi uvela i Hrvatska? Iskustva brojnih zemalja pokazuju da uvođenje konkretnih mjera obiteljske i populacijske politike – koje Hrvatska u ovom trenutku nema – daju već unutar 4 godine prve rezultate. Obiteljska politika je jako bitna, jer što je Hrvatska bez Hrvata. Znamo da mnogi mladi ljudi odlaze iz Hrvatske. Hrvatski narod se mora zapitati tko će sutra zaraditi njihove mirovine. Činjenica je da je potrebno da se natalitet poveća. Ja sam odrasla u Austriji i prije deset godina sam se sa suprugom dogovorila da ćemo se vratiti u Hrvatsku, jer nam je ovdje lakše odgajati naše troje djece. Grad Zagreb nam nudi mnogo toga što u Beču nismo mogli dobiti – ovdje imamo mnogo bolje uvjete za podizanje naše djece. U EU u zemljama bitno siromašnijim od Hrvatske postoje poticajne mjere, u Hrvatskoj najveći broj djece do 3. godine čuvaju djedovi i bake, u nizu zemalja ti djedovi i bake imaju mogućnost da se to, uz njihove mirovine, dodatno subvencionira. Pozitivni primjeri su Poljska, Mađarska. Njemačka, Francuska, Italija. Imaju odlične mjere i njihova se učinkovitost već sad pokazuje. Država treba omogućiti onima koji vole djecu, žele imati djecu, da ih i imaju.

Mislite li da je to izvedivo?

Da, poslovica kaže: 'Ako hoću, lako ću, a ako neću – kako ću?'. Ako je jasno da nema ekonomskog oporavka Hrvatske bez ulaganja u žene, djecu, obitelji – onda se novac za to mora naći u proračunu. Procjene su da za uvođenje učinkovitih mjera potpore djeci i njihovim obiteljima treba između 4 i 5 milijarde kuna. Ali prvi korak je jasno postaviti da je obitelj temelj društvenog i gospodarskog razvoja Hrvatske, onda odrediti mjere kojima se ta obitelj koja ima djecu društveno i ekonomski jača. Na primjer, u Hrvatskoj ima oko 20% žena koje su orijentirane isključivo na brigu o svojoj obitelji, one ne žele raditi izvan kuće, bez obzira na visinu naobrazbe. Ako žene u toj skupini imaju 3 ili 4 djece mlađe od 18 godina treba im ponuditi status majke odgajateljice i privremeno odteretiti jaslice – brigu o djeci mlađoj od 3 godine. Druga skupina su žene koje imaju djecu, žele imati više od jednog ili dvoje djece, a žele raditi. Njima treba osigurati mjere kojima će bolje uskladiti obitelj i posao - omogućiti rad od kuće, osigurati da primaju punu plaću tijekom 12 ili 16 tjedana rodiljnog dopusta. Omogući im da mogu kombinirati rodiljni dopust i djelomičan rad, osigurati besplatan vrtić… U Hrvatskoj postoji samo 20% škola sa produženim boravkom, potrebno je pomoći obiteljima u brizi o osnovnoškolcima. Vi sada imate situaciju da školska godina završava 10.6. - to znači da će školska djeca imati 3 mjeseca praznika. Kako će se otac i majka, koji zajedno imaju maksimalno 2 mjeseca godišnjeg odmora organizirati? Evo, ima puno prostora za poboljšanja, mnogo mjera koje su druge države u EU već uvele i daju rezultate – potrebno je početi raditi.

Da se vratimo na temu pobačaja, koje su posljedice pobačaja?

Prva i glavna posljedica je prekid života djeteta. Jedinstvenog, novog, neponovljivog ljudskog bića koje ima pravo na život, ljubav i zaštitu. Moderna znanost je potpuno jasna: život svakog od nas započinje spajanjem jajne stanice majke i spermija oca. Kod začeća je određen spol, visina, boja očiju i kose, muzikalnost, smisao za sport i sve druge značajke čovjeka sadržane u 23 kromosoma koja kod začeća dobiva od svog oca i 23 kromosoma koja dobiva od svoje majke. Svakome od nas srce je počelo kucati u 3. tjednu nakon začeća – kad naše majke još uopće nisu znale da su trudne. Druge posljedice su povezane sa fizičkim posljedicama na majku – na njezino zdravlje, moguća kasnija neplodnost, na njezino psihičko zdravlje – postoje brojna istraživanja o postabortivnim depresijama u žena te posljedice koje pobačaj ima na odnos muškarca i žene, oca i majke pobačenog djeteta.

Prema podacima, je li broj abortusa u Hrvatskoj zadnjih godina u porastu ili opadanju?

U Hrvatskoj imamo jednu od najnižih stopa pobačaja u EU. Broj pobačaja pada od kraja 80 tih godina. Godine 1991 u Hrvatskoj je bilo oko 35,000 pobačaja, prošle godine ih je bilo 3,000. To pokazuje da u Hrvatskoj postoji već jedan veliki broj ljudi koji potpuno poštuju život. Treba pomoći i ovih 75% žena od 3,000 da i one zadrže svoje dijete. Hrvatskoj je pobačaj reguliran zakonom iz 1978. u kojem stoji da svaka punoljetna žena može zahtijevati prekid trudnoće do isteka deset tjedana od dana začeća, a nakon isteka deset tjedana od dana začeća, prekid trudnoće može se izvršiti samo po odobrenju komisije. Rješenjem Ministarstva zdravstva iz 1996. određeno je da pobačaj mora biti obavljen u zdravstvenoj ustanovi.

Što mislite o zakonu o pobačaju koji je danas na snazi u Republici Hrvatskoj?

Unatoč brojnim medijskim špekulacijama, Hod za život nije se bavio tematikom zabrane pobačaja i ni po čemu ne predstavlja inicijativu za promjenu postojećeg zakonodavstva. Iako osobno, kao pravni laik, mogu izraziti svoje nezadovoljstvo činjenicom da u pozitivnom zakonodavstvu Republike Hrvatske, po pitanju prekida trudnoće egzistira zakon iz 1978. godine. Ne vidim kako je moguće da se, uz sve strelovite znanstvene i društvene napretke koji su se dogodili u zadnjih 40 godina, nije našlo mjesta za razmatranje poboljšanja ovako 'zastarjelog' propisa. Prije 40 godina kad je ovaj zakon stupio na snagu u državi koja više ne postoji Jugoslaviji, ultrazvuk se razvijao, a danas svaka trudnica ima kod kuće ultrazvučnu fotografiju na kojoj se vidi njezino nerođeno dijete.

Što inicijativa planira u budućnosti?

Drugi nacionalni Hod za život.

Svoj rad nastavit ćemo kroz edukacijske seminare, radionice i sl. Nastavit ćemo i rad na našoj web te Facebook stranici gdje nam se svaka djevojka, žena, majka, ali i otac u potrebi mogu javiti s pitanjima i prijedlozima.
 

Da biste komentirali, prijavite se.