Intervju s p. Tomislavom Rukavinom, novim SKAC-ovim duhovnikom

Ono što mislim raditi je pomoći na procesima u ljudima, i među ljudima, rekao je novi duhovnik SKAC-a.
Autor: Laudato/J.B. Photo: screenshot utorak, 13. ožujka 2018. u 08:39

Kako ste prihvatili ulogu duhovnika Studentskog katoličkog centra Palma?

SKAC meni nije bio potpuno nepoznata stvar. Povremeno sam i prije sudjelovao u nekim njihovim projektima. U palmi živim već skoro 2 godine a i prije sam tu bio 1 godinu, tako da SKAC meni nije neka velika nepoznanica, da bi mi preuzimanje dužnosti duhovnika predstavljala neki ulazak u nešto potpuno novo. Poznam ljude već dugo i što se radi, tako da to se čak i činilo logično da se dogodi. Bilo je tu još kandidata koji su tu, da SKAC preuzmu od mene, jer ja tu neću biti dugo, to se već zna. Ja moram završiti svoju formaciju. Doći će koji ima doći. 

Kako su Vas primili mladi?

Pojma nemam, to tek trebam saznati. Mladi u SKAC-u su me primili dobro, a za ostale treba proći malo vremena da to vidim, kroz aktivnosti skaca.

Koji je Vaš cilj, odnosno misija koju želite ostvariti s mladima kao duhovnik SKAC-a?

Moje duhovno iskustvo je jako vezano za duhovne vježbe i u tome mi se čini da mogu ljudima najviše dati. U tome se mislim dati najviše. I nadam se da taj smjer u procesu nije moj. To ne znači isključivo duhovne vježbe to se odnosi više na ono što proizlazi iz njih. 

Istaknite nam neke konkretne projekte koje će te provesti. Hoćete li nastaviti tamo gdje je stao Vaš prethodnik ili će te uvesti neke promjene?

Stvari i projekte ne bih previše dirao jer ako nešto mijenjam, moram posao završit do kraja, a pošto ja idem brzo dalje, nemam vremena nešto srušit pa izgraditi, imam srušiti ali ne izgraditi. Tako mi se čini nerazboritim pokretati neke velike stvari i stvarati nove sustave koje ne stignem postaviti na noge. I patnje je je li to uopće potrebno. SKAC djeluje, i to je sustav koji živi. Dakle nema smisla da ja koji ću biti u skac-u 5-6 mjeseci ili malo duže, idem dirati nešto što je dobro. Ono što mislim raditi je pomoći na procesima u ljudima, i među ljudima. Projekti već postoje to su utabane staze i postoje smjernice za daljnje projekte. Mislim da to nije ono što Bog hoće od mene, jer ja idem dalje. To ne znači da su mi projekti nevažni, suprotno. U njima su ljudi. 

Jeste li već imali priliku raditi među mladima u Hrvatskoj ili izvan granica? Koja je konkretna razlika u Crkvi među mladima u Hrvatskoj i u svijetu?

Među mladima sam radio povremeno već prije u SKAC-u. Nekog velikog iskustva u radu s mladima i nemam. Teško mi je govoriti o razlici mladih u Hrvatskoj i svijetu. Postmodernizam to ozbiljno gura u isti mentalitet, svugdje u svijetu, tako mi se čini. Razlike ipak postoje. Sad specifično koja jer razlika mladih u Italiji Keniji itd, teško mi je o tome govoriti, mogu reći nešto općenitu o iskustvu tih mentaliteta. 

Svjedoci smo raznih zajednica pa i udruga u kojima mladi djeluju i na taj način se trude širiti Božju Riječ. Smatrate li da je u Hrvatskoj u tijeku svojevrstan 'pokret mladih katolika'?

Glad za Bogom je veća valjda nego ikad. Mladi ljudi su najpogodniji za izazove i promjene za rizike za odvažnost. Žele život, a života van Boga nema i to je sve jasnije i zato se odazivaju tom pozivu nutrine da nađu vlastito srce i tamo Boga. 

Može li se nešto konkretno učiniti kako bi te zajednice što više rasle? Kako privući i one mlade koji nisu dio Crkve?

Može. Moliti, postiti za njih, pomoći im u molitvi, pomoći im kako da se kvalitetno susretnu sa nutarnjim i izvanjskim svijetom. Kako privući, prije svega otići k njima. 

Što vi vidite kao glavni problem među mlađom populacijom u prihvaćanju vjere i što se odmah može učiniti po tom pitanju?

Iskustvo Boga je problem broj 1. drugo, Oni su otvoreni ali gdje im je pruženo nešto. Neki dan sam bio na jednoj duhovnoj  obnovi izvan Hrvatske i postavljeno je pitanje mladima, njih oko 500, koliko je čulo za nešto što se zove predbračna čistoća i ruke je diglo 10 ljudi. To ne znači da se ne radi, radi se puno ali žetva je velika. 

'Ne bojte se biti sveci novog tisućljeća' poručio je mladima sv. Ivan Pavao II. Postoji li možda neka poruka koju će te Vi u svom mandatu htjeti prenijeti mladima?

Moja poruka za njihovu nutrinu je:

Prestanite se boriti protiv zla i ružnoga u sebi, prestanite bježati od njega, prestanite ga skrivati, prestanite ga nijekati, prihvatite ga da se suočite s njime,  a još važnije od toga je gdje je Isus tu u tvom životu. Nađi Ga i idi k Njemu, On nema nikakvih problema s tobom ni tvojom prošlošću. 

Za vanjštinu:

Za dobar odnos sa svijetom moraš biti najbolji što možeš u onome što radiš. 

 
Da biste komentirali, prijavite se.