Irena Sever: Film u službi nove evangelizacije

„Mislim da je film jedno moćno sredstvo komunikacije iako se film često smatra samo jednim oblikom zabave te mu se oduzima njegova moć koju ima na svijest i podsvijest gledatelja. Kroz filmove možemo se susresti s događajima ili stvarima i može nam pomoći u oblikovanju svakidašnjice, u stvaranju sustava vrijednosti i sliku o samome sebi“, istaknula je u razgovoru za Laudato.hr stručnjakinja za film dr. Irena Sever, profesorica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Autor: Marija Pandžić/Laudato Photo: Arhiva/Laudato nedjelja, 10. studenog 2013. u 19:37

Dr. Sever je po završetku petogodišnjeg studija teologije u Zagrebu upisala Fakultet društveno-komunikacijskih znanosti pri Papinskom Salezijanskom Sveučilištu u Rimu. Na istom je fakultetu, nakon osnovnog dodiplomskog i diplomskog studija, doktorirala na temu filma.

Koja je vrijednost filma danas te koje filmove vrijedi pogledati, pročitajte u razgovoru s dr. Irenom Sever.

Jedna ste od voditeljica filmskih tribina u Zagrebačkoj nadbiskupiji koje su ponovno krenule u listopadu 2013. Koji je cilj održavanja ovih tribina?

Već četvrtu godinu organiziramo ove filmske tribine. Naime, na poticaj voditelja Pastoralnog instituta vlč. Tomislava Markića 2010. godine započeli smo s održavanjem filmskih tribina.  U razgovoru s njim i povjesničarom Tomislavom Čegirem, a koji zajedno sa mnom moderira tribinu, došli smo na ideju da bi mogli pokrenuti jedan novi projekt i vjernicima približiti važnost filma. Odlučili smo da bi jednom mjesečno imali prikazivanje filma u Pastoralnom institutu, u dvorani Vijenac te da bi svake godine imali jednu glavnu temu. Tako su prve godine filmovi bili prikazivani na temu lika svećenika u filmu, potom 2011. na temu obitelji u filmu, 2012. na temu vjere u filmu, a ove godine tema je Deset Božjih zapovijedi u filmu.   
Ideja je da na filmskim tribinama prikazujemo filmove veće estetske i umjetničke pa i sadržajne kvalitete, a koje je ujedno teže i vidjeti na televizijskom programu ili u kino-dvoranima, jer nisu nužno komercijalni. Kroz te filmove gledateljima želimo približiti sekularne filmove u kojima se govori o kršćanskim i humanističkim vrijednostima. Na kraju tribine osim o doživljaju filma, redovito govorimo i o filmskim izražajnim sredstvima kako bi gledatelje poučili na koji način gledati filmove.

Kako ste se počeli zanimati za film?

Od malih nogu sam voljela film, a i bavila sam se fotografijom. Gledanje filmova  mi je uvijek bio hobi i uvijek sam htjela biti upućena u to što se događa u filmskoj industriji i u svijetu filmu. Kada sam na studiju komunikologije otkrila da svoj hobi mogu spojiti sa znanstvenim pristupom, a budući da sam završila i studij teologije, počela sam se baviti proučavanjem kršćanskih elemenata u filmovima koji na prvi pogled nemaju nikakve veze s kršćanstvom. Za diplomski rad bavila sam se Alfredom Hitchcockom i u njegovim filmovima pronalazila sam elemente katolicizma. Potom sam se na magisteriju bavila religioznim elementima u popularnim televizijskim serijama te sam se na doktoratu ponovno vratila filmu gdje sam proučavala lik Isusa Krista i bavila sam se kristolikim likovima, a tema mog doktorskog rada bili su ženski kristoliki likovi u filmu.

Koju ulogu film ima u današnjem društvu?

Mislim da film igra veliku ulogu u suvremenom društvu, ali je često obezvređivan, kao i u svojim počecima, kada ga nisu prihvaćali u elitnim krugovima koji su voljeli umjetnost, jer ga nisu smatrali dovoljno vrijednim. Čini mi se da smo danas u suvremenim kino-dvoranama gdje nam se nude block-busteri potisnuli i dobar film. Svakako smatram da film ima utjecaj na društvo i pojedince. To su prepoznali i neki diktatori koji koriste film u propagandne svrhe, jer film zbog svoje vizualne komponente izaziva jake emocije kod čovjeka. Mislim da je film jedno moćno sredstvo komunikacije iako se film često smatra samo jednim oblikom zabave te mu se oduzima njegova moć koju ima na svijest i podsvijest gledatelja. Kroz filmove možemo se susresti s događajima ili stvarima i može nam pomoći u oblikovanju svakidašnjice, u stvaranju sustava vrijednosti i sliku o samome sebi.

Kakvo je stanje na području filma s religioznom tematikom?

U posljednje vrijeme ne snima se puno filmova s eksplicitnom kršćanskom tematikom. Međutim, treba istaknuti da se od samih početaka filma puno snimalo na temu Isusa Krista i Evanđelja, ali osamdesetih godina prošlog stoljeća kao da se trend snimanja filmova s religioznom tematikom smanjio. Danas postoje mnoge popularne televizijske serije s kršćanskom tematikom. Drago mi je da se na taj način zapravo dopire do ljudi i to je uistinu jedan od vidova nove evangelizacije.

Koji su Vam najdraži filmovi?

Mnogo je filmova koji su mi dragi i koje bih mogla gledati uvijek ispočetka. Lista filmova koji su me se duboko dojmili mogla bi biti brojiti i više stranica. Ipak, moram priznati da najviše volim pogledati europski film. Filmove poljskoga redatelja Krszystofa Kieslowskog, posebno ciklus „Dekalog“ te trilogiju „Plavo“, „Bijelo“ i „Crveno“, mogla bih izdvojiti kao one koje izrazito cijenim i volim, posebice zbog njihovih egzistencijalnih i implicitno religiozno-duhovnih tematika o smislu života, smrti, ljubavi i patnje koje ovaj redatelj na zanimljiv način obrađuje i aktualizira kroz svoj poseban filmski stil. Izrazito cijenim i suvremeni danski film, posebice onaj redateljice Susanne Bier npr. „U boljem svijetu“, „Nakon vjenčanja“ ili pak „Adamove jabuke“ Andersa Thomasa Jensena. Filmovi su to koji, iako nerijetko obrađuju tragične situacije koje čovjeka mogu pogoditi u životu te imaju nedorečeni kraj, uvijek ostavljaju mjesta nadi, ali i blagoj autoironiji. Također, sam stil modernoga danskoga filma u korištenju kamere i fotografiji nalazim veoma zanimljivim.
Film u kojem uvijek iznova uživam bez obzira na to koliko ga puta gledala je svakako i „Mala Miss Amerike“ Jonathana Daytona i Valerie Faris koji su, uz relativno mali budžet, uspjeli napraviti pravo malo remek djelo tragikomične kritike konformizma i američke malograđanštine.
Jedan od najdražih filmova mi je i „Babettina gozba“ Gabriela Axela, koji je ujedno i papi Franji jako drag.
Općenito smatram vrijednima filmove koji prikazuju ljudske sudbine ili pak koji propituju vrednote te filmove koje me ne ostavljaju ravnodušnom. 

Da biste komentirali, prijavite se.