Kršćani i joga: Koje su psihičke opasnosti koje se skrivaju u presađivanju joge s Istoka na Zapad?

Grad Slavonski Brod već 21 godinu zaredom tijekom ljetnih školskih praznika priprema programe za djecu i mlade toga grada. U suradnji s brodskim udrugama organizirani su raznovrsni ljetni rekreativno-zabavni sadržaji i brojne zanimljive aktivnosti.
Autor: Laudato/K.A./M.R. Photo: pixabay.com ponedjeljak, 15. kolovoza 2016. u 16:06
Djeca i mladež tijekom školskih praznika imaju priliku uz stručno vođenje i nadzor, unaprijediti zdravlje i zdrav način življenja, međusobno se natjecati i stjecati pozitivne navike, stvarati prijateljstva, zabaviti se, učiti i vježbati kroz različite aktivnosti od lipnja do kolovoza. Jedan od programa je i: Ljetna škola Hatha yoge i vježbe pravilnog disanja te Ljetna škola Yoga za djecu predškolske i školske dobi.

Je li joga doista gimnastika za postizanje zdravlja? Zašto je neprimjerena za kršćane? Što biste vi kao stručnjak, dobro poznavajući učinke joge, preporučili svim roditeljima? Trebaju li biti zabrinuti? Treba li svoju djecu slati na takve programe? Što je zapravo joga? Koje su posljedice?

Odgovore na pitanja za laudato.hr dao je fra Josip Blažević, OFMConv.
 


Na sajmu religija
 
Živimo u demokratskom društvu u kojemu je, hvala dragom Bogu, svakomu dopušteno vjerovati u što ga volja i prikloniti se vjerovanju u skladu s vlastitom savješću. To pravo treba poštivati i svim ga zakonitim sredstvima braniti. Kao preduvjet pravilnog i slobodnog izbora, međutim, presudno je važna točna i objektivna informacija o proizvodu koji se nudi kako ne bi, prema onoj narodnoj, "kupili mačka u vreći".

U lepezi ponuda koje ste naveli, među ostalima, na programu je i joga. Njezina ponuda, pretpostavljam, otkriva da za njome postoji i potražnja. Na tržištu vrijede zakoni ponude i potražnje. Pa tko voli, neka izvoli.

Ono s čime se susrećemo na Zapadu, mislim pri tome i na Hrvatsku, jest agresivno nametanje joge kao tehnike za postizanje zdravlja ili, nerijetko, obične gimnastike. Prije nekoliko godina bilo je u Hrvatskoj pokušaja i da ju se prikriveno "prošverca" u škole. Pri tome prevladavaju određeni (politički) lobiji i interesne skupine a nipošto znanstveni argumenti. Umjesto argumentima služi se moću. Nema javne rasprave. Ako se netko usprotivi odmah je etiketiran kao zaostao, primitivan, glup. To su argumenti iz torbe ideologa joge.

Koliko je apsurdna teza da je joga puka gimnastika i/ili samo tehnika za postizanje zdravlja svjedoči već i sama činjenica njezinog podrijetla. Joga se razvila u Indiji. Koliko uspješnih svjetskih sportaša potječe iz Indije? Jesu li Indijci zdraviji, napredniji, prosperitetniji od Zapadnjaka koji ne vježbaju jogu? Treba li to dokazivati?


Mit o jogi kao sredstvu za postizanje "dugovječnosti" i "savršenoga zdravlja"

Dopustite mi samo nekoliko činjenica koje razbijaju mit o dugovječnosti i savršenom zdravlju što ih određeni lobiji pripisuju jogi. Najslavniji guru 19. stoljeća Sri Ramakrishna (1838.-1886.) umro je od raka u pedesetoj godini života. Glasoviti bhagavan Sri Ramana Maharishi (1879.-1950.) umro je od sarkoma, osobito teškog oblika raka. Slavni indijski pandit Swami Vivekananda (1863.-1903.) koji je prvi učenja joge donio u Ameriku umro je u 39. godini života. Glasoviti guru Sai Baba (1926.-2011.), koji je sebe proglasio većim i od samoga Isusa Krista i prorekao da će umrijeti 2022. godine, a reinkarnirati se 2030. godine, umro je 11 godina ranije. Slavni guru, popularan u Hollywoodu, avatar Meher Baba (1894.-1969.), prosvjetljenje doživio kad je u djetinjstvu poljubila žena-mistik, posljednjih 30 godina života nije govorio. Najavio je da će prije fizičke smrti reći nešto sudbonosno za našu civilizaciju. Umro je kako je i živio, bez riječi. Nije li i ovih nekoliko najslavnijih Indijskih pandita i avatara dokaz da joga ne ispunja ono što obećava? Zakonima smrti svi smo jednako podložni, pa i bogovi Indije!
 

Mit o "znanstvenosti" joge

Švicarski psihijatar C.G.Jung svojedobno je rekao da neka religiozna tehnika koja se predstavlja kao "znanstvenom" na Zapadu ima zagarantiran uspjeh. Pri tome je mislio na jogu. Joga se na Zapadu sustavno predstavlja "znanstvenom". Nikada nitko, međutim, nije obrazložio u čemu se sastoji njezina "znanstvenost". Ako otvorite knjige o jogi bilo kojeg njezinog učitelja susrest ćete se s pojmovima kao što su karma, samsara, reinkarnacija. Ako mi ne vjerujete slobodno posegnite za bilo kojom od njih. Od Vivekanandine do Svamijeve ili Maharishijeve, sve vrve filozofsko-religijskom terminologijom. Makar se Svamiji za jednog boravka u Hrvatskoj zaklinjao u znanstvenost joge izjavio je da joga bez mantre vrijedi koliko i tijelo bez duše. Pošteno je stoga priznati, joga nije znanstvena tehnika, a onaj koji tvrdi suprotno ili ne zna što je znanost ili - laže. Ako je u zabludi treba ga poučiti.
 

Što je joga?

Potrebno je najprije odrediti narav joge. Oslobodimo se bilo kakvih predrasuda i lobiranja, polemike "za" i "protiv". Hinduizam ćemo najjednostavnije razumjeti kroz njegovih pet osnovnih pojmova. Život se odvija ciklički, u krugu koji se zove samsara. Njemu su podložni životi ljudi, životinja i bogova. Samsaru možemo zamisliti kao veliki kotač kojega pokreće "motor" naših dijela, dobrih ili loših, zvan karma. Svijet u kojemu živimo je iluzoran, prividan, a to se naziva maya. Istinska stvarnost je nirvana, najbliži joj je pojam "nebo" u kršćanstvu iako se s nebom ne može poistovjetiti, predstavlja stanje oslobođenja (moksu).

Smisao života je zaustaviti motor karme, kako bi se izašlo iz ciklusa samsare, i postigla nirvana, a sredstvo za postizanje izbavljenja (mokša) zove se joga. Joga predstavlja srž hinduizma. Nema hinduizma bez joge niti joge bez hinduizma. Da su kršćanski misionari u Indiji uspjeli kristijanizirati jogu Indija bi danas bila kršćanska zemlja. Umjesto toga indijski gurui jogiziraju Zapad uvjereni da je Zapad previše materijalan i da mu je potrebna joga dok je, zauzvrat, Indiji potreban novac zapadnjaka. Gurui, ne budimo u sudu prema njima tako strogi, dolaze na Zapad s dobrim namjerama, i tu im nemamo što prigovoriti. Oni su misionari. Bibliju često poznaju bolje od mnogih kršćana. Ali to ne mijenja status joge koja pripada drugom duhovnom miljeu i filozofiji koja nije komplementarna s kršćanstvom nego njegova alternativa, povratak u primitivne razine religioznosti, ma koliko gurui i sinkronizirani lobiji govorili suprotno. Već i najrasprostranjenija hatha joga nije svjetonazorski neutralna, kako ju se voli predstavljati, na što upućuje i sam njezin pojam, sastavljen od dviju riječi, ha – tha, koje označavaju Sunce i Mjesec, u kineskoj filozofiji Yin i Yang, muško i žensko, dva kanala - Idu i Pingalu.

Već smo na vratima tantričke antropologije na bazi čakri s kojom se praktikant joge upoznaje kroz obične tehnike disanja (pranayanu) kako bi postigao jedinstvo Šive (počiva u krunskoj čakri) i Šakti (u najnižoj, muladhara čakri). Terminološki, joga označava jaram, spregu, ima veze s kroćenjem, označava svojevrsno trapljenje, askezu, određene moralne vrijednosti koje se mogu uspoređivati i s Božjim zapovijedima u kršćanstvu, ali to nije sve.

Joga u svome finalnom dijelu teži postizanju jedinstva, sjedinjenja subjekta i objekta, atmana i brahmana, filozofskim rječnikom, monizmu. Uvaženi ekspert za komparativnu povijest religija Mirča Elijade razliku između kršćanstva i joge opisao je riječju enstaza. Dok kršćanstvo teži ekstazi, izlasku iz sebe i otvorenošću prema drugome (primjer je Majka Terezija u Indiji), joga predstavlja enstazu, izoliranost od svijeta u svijet vlastite psihe. Indija je zemlja koju su njezine religije s kastinskim sustavom paralizirale, orijentirani na vlastito samospasenje potpuno su zapostavili brigu za svijet.

 
Štetnost joge?

C.G. Jung je upozoravao da joga nije primjerena zapadnjacima jer da je nesvjesno zapadnjaka konstituirano drugačije od nesvjesnoga istočnjaka. Ono što odgovara jednome podneblju ne znači da odgovara i drugome, štoviše, upozoravao je i na psihičke opasnosti koje se skrivaju u presađivanju joge sa Istoka na Zapad, naročito bez određene inkulturacije. Osobitu opasnost skriva kundalini joga.

Treba uz to dodati da se joga u Indiji vježba godinama, čitav život, pa i više života ukrug, prema učenju o reinkarnaciji, dok mi na Zapadu imamo "recikliranu" jogu koju podučavaju učitelji diskutabilne kompetencije. Ali više od psihičkih trauma koje može prouzročiti joga, u nekim vrstama joge (poput kundalini joge) može doći i do uplitanja okultnih sila, ja bih naglasak stavio na neprimjerenost joge za kršćane. U Indiji ne postoji medicinska joga! U Indiji je bolest posljedica loše karme iz prijašnjih života. Joga za postizanje zdravlja ili relaksaciju, reciklirana je joga, amerikanizirana, što ju je iznjedrio potrošački mentalitet zapadnoga čovjeka u ambijentu New agea. Joga je sveta hinduistička tehnika samospasenja, a ne gimnastika za postizanje zdravlja.

Poznati tantrički autor Artur Avalon fenomen s jogom na Zapadu naziva prostituiranjem joge i njezinom profanizacijom. Jer je ona za Indijce sveta stvar kojoj se posvećuju čitav život kako bi postigli izbavljenje (mokšu) iz ciklusa samsare.

Zapanjujuće je kako, poput nojeva koji guraju glavu u pijesak, mediji ne žele čuti argumente koji potvrđuju da je joga religiozna tehnika. Joga je istočnjačka nekršćanska tehnika. Postoje i istočnjačke kršćanske tehnike. Njih nitko niti ne spominje a imaju određenih sličnosti s jogom, kao što je hezihastička molitva. No ona je, kao i joga, teško provediva u zapadnjačkom stilu života. Možda nekom indijskom guruu može biti svojstveno provesti ostatak života u meditaciji pod krošnjom nekog stabla kontrolirajući autonomne vegetativne funkcije koje je stavio pod kontrolu volje, ali jednom zapadnjaku takav je oblik života nepojmljiv, štoviše, i apsurdan. I što ako se, uslijed rastresenosti, vegetativne funkcije otmu voljnoj kontroli? 

 
Preporuka kršćanima

Joga je postala modom koju mediji agresivno nameću. Upadljivo je da i crtić "Ledeno doba", koji trenutno igra u kinima, nije propustio najmlađoj dobi progurati pojam joge. Fenomenu treba pristupiti razborito i trezveno. Ne treba jogu demonizirati. Ona je dio jedne kulture i religije, i ne samo jedne, korijeni joj sežu u davnu prošlost, i kao takvu treba ju respektirati.

U kontekstu međureligijskog dijaloga Crkva čak povjerava biskupima mogućnost, ako to okolnosti opravdavaju, da misionarima daju dopuštenje, u svrhu zbližavanja s domicilnim stanovništvom Indije, da se u svrhu priprave na zajedničku molitvu koriste nekim elementima iz joge, kao što su položaji tijela ili tehnike disanja, ali ih pri tome treba lišiti njihovog nekršćanskog sadržaja i finalne usmjerenosti kojoj u središtu treba biti Isus Krist.

No, nama u Hrvatskoj, koji se nemamo s kime bratimiti, ni voditi međureligijski dijalog s hindusima, joga koja ne služi postizanju zdravlja ni dugovječnosti, to smo potkrijepili primjerima, a nije ni znanstvena, čemu uopće služi? Zašto bi ju uopće vježbali? Koji su stvarni motivi vježbanja joge? Ne postoje li druge tehnike, poput pilatesa, primjerenije za istezanje mišića?

Ne treba s uma smetnuti općepoznatu činjenicu da je bilo kakva briga za zdravlje bolja od nikakve. Odnosno, da sve religije imaju i terapijska svojstva. Ali to ništa ne govori o njihovoj pravovjernosti. Mantranje ili molitva krunice, na terapijskoj razini, mogu imati jednake učinke. Naravno da kršćanin nema potrebe posezati za mantrom kada iste učinke pruža i moljenje krunice. I da nije tako kršćanin ne bi posezao za mantrom.

Ali smisao religije nije postizanje zdravlja, nego spasenja. S tom svrhom rodila se i joga. Umjesto bilokakvog diskreditiranja joge želim je uzeti u obranu i pridati joj pravo mjesto s kojeg ju je zapadnjački potrošački mentalitet sunovratio. I pomoći kršćanima da otkriju svoj kršćanski identitet kojemu ne priliči koketiranje s drugim bogovima koji to i nisu. Jogu prepustimo onima koji za bolje ne znaju, a mi otkrijmo blagodati kršćanske meditacije i kontemplacije.

Čak je i C.G. Jung rekao da zapadnjacima istočnjačka joga nije potrebna, da zapadnjaci imaju vlastitu jogu. Mislio je na duhovne vježbe sv. Ignacija Loyole.

Puno je kršćana koji kroz istočnjačke tehnike, jogu i transendentalnu meditaciju, tragaju za dubljim duhovnim iskustvima, a da nikada nisu okusili blago kršćanske meditacije, još manje kontemplacije.
  


 
Da biste komentirali, prijavite se.