Marija Šošić: 'Događa se puno obraćenja, puno spašene djece, a tek spašenih duša!'

Majke koje su ohrabrile na rađanje začetog djeteta, članovi Inicijative ''40 dana'' prate i poslije poroda, odnosno rođenja.
Autor: Ines Grbić Photo: facebook.com nedjelja, 04. veljače 2018. u 16:46

U svijetu rođen jedan gradić, a u Hrvatskoj dva školska razreda. U svijetu više od 14.000 spašene djece, a u Hrvatskoj 47 novorođenih života. To je plod inicijative ''40 dana za život'' koja u svijetu djeluje četrnaest, a u Hrvatskoj četiri godine. Ususret još jednoj skoroj korizmenoj kampanji, a povodom Dana života, o plodovima te inicijative govori Marija Šošić, regionalna koordinatorica inicijative '40 dana za život' za područje Dalmacije.
 
Puno je dirljivih primjera u tom apostolatu za život koji je jako dinamičan. Marija izdvaja sljedeći.
 
- Razgovarala sam s majkom koja je sa mnom stupila u kontakt preko svoje prijateljice. Intenzivno je razmišljala o pobačaju, čak je dogovorila i termin pobačaja, jer ju je dečko napustio kad je saznala da je trudna. U tom trenutku ona nije vidjela razlog zašto bi rodila. Ali ja sam vidjela razlog. To dijete je ljubav, živo biće. Zašto se ne bi borila za taj život, iako ju je dečko napustio. No, ona to nije mogla primiti u svoje srce. Razgovarali smo svaki dan, tjedan dana. Shvaćala je da je to žive biće, da je to teška odluka u njenom srcu. Vjerujem da se nijedna majka ne odlučuje tek tako za pobačaj. Dapače, to je jako dramatična odluka. Kad sam saznala da je ipak odlučila pobaciti, kad mi je tu večer napisala poruku: 'Hvala na svemu, ali ja sam uistinu odlučila. Ujutro u sedam sati idem na kliniku. Idem na pobačaj', osjetila sam nemoć. Svim svojim ljudskim snagama postigla sam što mogu, ali nije uspjelo. 'Evo, Gospodine, tebi sve predajem'. Prijatelje koji su u organizaciji inicijative u splitskom timu zamolila sam: 'Idemo učiniti još jednu posljednju stvar za spas te majke i tog djeteta. Idemo moliti cijelu noć'. Odlučili smo moliti, ustajali smo svatko po sat vremena, kako bismo u svojim domovina molili za spas tog djeteta. Iako je izgledalo nevjerojatno da se ta majka predomisli, jer već je zakazala termin, rekli smo: 'Evo, Gospodine, ti učini ono što je nama nemoguće!'.
 
I ujutro ona meni šalje poruku u kojoj piše: 'Ja ne znam zašto, ali rodit ću. Nemam objašnjenje sama sebi, ali nazvala sam kliniku i otkazala sam pobačaj'. Eto kako je Gospodin pokazao svoje divno djelo, kako On svime upravlja. Taj mali dječak nekidan je proslavio svoj prvi rođendan. On je sada njena jedina utjeha, njena velika radost, dio je našeg života. Toliko je zahvalna, da nam neprestano šalje slike svog djeteta, poziva nas na događanja u svom životu. To je veliko obogaćenje našeg života, prisutnost tog dječaka u našim srcima i to što nas ta majka prima da budemo dio njihovog života. Jedanput sam je pitala možemo li objaviti sliku tog dječaka, želi li to posvjedočiti. Ona mi kaže: 'A, što me to pitaš? Pa on je i vaš!' Ona doživljava kao da je on i naš. I mi zaista tako osjećamo. Zaista tu djecu osjećamo kao svoju duhovnu djecu. Zato je ta povezanost tako velika - kaže Marija ističući: 'Mi smo blagoslovljeni Gospodinovim pozivom, jer mi to tako smatramo, da je naš angažman u tom apostolatu za život, poziv. Zaista je služenje i veliki blagoslov.'
 
Od prije četiri godine kako je u Hrvatskoj započela u Zagrebu, ''40 dana za život'' organizirano pred bolnicama, dva puta godišnje moli za nerođene i majke, u korizmi i na jesen. Sad u kampanji diljem Hrvatske sudjeluje 27 gradova na 28 mjesta, jer u Zagrebu se moli ispred dvije bolnice.
 
- Ma da je spašen samo jedan život, vrijedilo je sve žrtve i truda. A mi znamo za dva razreda spašene djece, njih 47. Roko, Vito, Angelo, Marijana, Danijel… Ta djeca slave rođendane, igraju se, radost su svojim roditeljima, a spašeni su u zadnji trenutak od pobačaja za koji se njihova majka umalo odlučila. I mi koji sudjelujemo u toj inicijativi svjedočimo velikim podovima. Životi svih nas koji sudjelujemo jako su izmijenjeni. Jer vidjeli smo jako puno obraćenja, spašene djece, a tek spašenih duša! Majke i očevi koji su učinili pobačaj prije više godina, neki i prije dvadeset godina, kažu da tom molitvom za nerođene pred bolnicom zadobivaju mir. Da tek sad zadobivaju oprost samima sebi, moleći za drugu djecu da ne dožive pobačaj. Kažu da nikad prije sebi nisu mogli oprostiti. Zato smo uvidjeli da je njima potrebna konkretna pomoć i odlučili smo učiniti nešto za njih. Vjerujem da je to plod te molitve. U sklopu inicijative organizirali smo seminar ''Oprostom oslobođene''. Provodimo ga godinu dana za žene koje pate od postabortivnog sindroma. Brojne žene svjedoče kako su upravo na tim seminarima doživjeli preobrazbu svoga života i da su zaliječile teške posljedice pobačaja. U planu je i program za muškarce, jer se javlja sve više muškaraca koji trpe zbog gubitka djeteta. Oni se osjećaju zapostavljeni. Svakim pobačajem ranu dobiva i otac pobačenog djeteta, jer svako pobačeno dijete ima i oca. Ako Bog da, zaživjet će ove godine i program za muškarce. U sklopu udruge ''Hrvatska za život'' pod kojom djeluje inicijativa ''40 dana'', osmislili smo i program za parove koji su željni djece. Primjećujemo da sve više parova trpi zbog neplodnosti. Taj program za njih nazvali smo ''Vikend Srca Marijina'' kao duhovno ohrabrenje u njihovim bolima, zato što ne mogu biti roditelji. Taj seminar vodi naš duhovni savjetnik p. Marko Glogović - kazuje Marija.
 
Majke koje su ohrabrile na rađanje začetog djeteta, članovi Inicijative ''40 dana'' prate i poslije poroda, odnosno rođenja. Ne pružaju samo molitvenu i podršku riječima, nego i materijalnu pomoć.
 
- Te majke su pod našom skrbi i naši su prijatelji. To postane odnos u kojem više nema toga da će se one poslije javiti. One su s nama neprestano u kontaktu. Pratimo razvoj djece koja su se rodila u prethodnim kampanjama. Roko u Splitu uskoro ima tri godine. Mi pratimo njegovo odrastanje, dolazimo na njegov rođendan, znamo kad Roko ima temperaturu i slično, dio smo njegovog života. Mi smo dio njihovog života. Nastojimo sve te majke i osposobiti za život. Pronaći im zaposlenje, uključiti ih u život i osamostaliti ih. Jednoj samohranoj majci pomažemo više od dvije godine, pokrenula je samostalan obrt u kojem je našla ispunjenje. Može raditi iz svog doma, biti sa svojim djetetom i zarađivati za život. Materijalnom pomoći, moralnom podrškom, prijateljstvom, mi smo uz njih na svaki mogući način. A prije svega molitvom - ističe Marija.
 
Opisuje zanimljivu molitvenu akciju koju su imali u došašću. Svi volonteri koji sudjeluju u organizaciji inicijative, uzeli su pod svoju skrb jednu majku i jedno dijete koje je njihov štićenik, te su za tu osobu molili cijelo došašće. Prikazivali su misu, žrtve i molili molitve.
 
- Te majke nisu znale da mi to činimo za njih. To im je bilo iznenađenje za Božić. Za Božić smo ih pohodili, donijeli smo poklone za majku, dijete, bonove za hranu. Kad su u ruke primile božićnu čestitku na koju su se potpisale osobe koje su molile za njih cijelo došašće, doživjele su veliko oduševljenje i iznenađenje, kad su shvatile da su osobe koje njih uopće ne poznaju, toliko vremena provele moleći za njih. Ti plodovi molitve su vidljivi u njihovim životima. Za korizmu ćemo imati opet sličnu akciju. Još više im znači ta naša ljubav, prijateljstvo, skrb. Dakako da je materijalna pomoć potrebna, ali daleko više ljubav, razumijevanje, suosjećanje, naša prisutnost - ističe Šošić.
 
Inicijativa ''40 dana za život'' počela je 2004. g. u Teksasu inicijativom čovjeka kojeg je majka htjela pobaciti. Kad je to saznao, spoznao je kakvo je zlo pobačaj i odlučio je učiniti nešto konkretno.
 
- A molitva je najkonkretnije što kao kršćani možemo učiniti. Tako je počeo s prvim satom molitve, upravo ispred mjesta gdje se zlo pobačaja događa. To je klinika za pobačaje. Gospodinovom milošću, od tog sata molitve, inicijativa se proširila na cijelu Ameriku, kasnije i na cijeli svijet. U Inicijativi sada sudjeluje više od četrdeset zemalja i više od 300.000 volontera u bdijenju pred bolnicama u svojim gradovima: za spas nerođene djece, za svakog oca i majku koji razmišljaju o pobačaju. Mole i za majke i očeve koji su već ranjeni grijehom pobačaja. Oni nam svjedoče kako upravo bdijenjem za drugu nerođenu djecu oni zadobivaju mir i oproštenje za sebe.
 
Plodovi molitve su veliki i brojni, uz Božju milost, zahvaljujući angažmanu i žrtvi molitelja. Više od 14.000 majki i očeva su rekli da su upravo zbog prisutnosti molitelja pred bolnicama, domovima zdravlja ili klinikama za pobačaje, u zadnji trenutak odlučili zadržati dijete. A bili su razmišljali o pobačaju, čak su i došli na dogovoreni termin za pobačaj u bolnicu. Uspjeh te molitve potvrđuje i da je u svijetu zatvoreno više od šezdeset klinika za pobačaje, brojni liječnici i medicinsko osoblje su obraćeni i sudjeluju na strani pro life pokreta. Jedan od velikih pro life aktivista je Abby Johnson iz Teksasa. Ona je bila direktorica klinike Planned Parenthood, a sad je velika pro life govornica, promotorica. Napisala je svoje svjedočanstvo u knjizi ''Neplanirani''. Njeno svjedočanstvo je zabilježeno i u predgovoru našu knjige ''40 dana za život''. Zahvaljujući volonterima koji su bdjeli ispred njene klinike Planned Parenthood, ona je doživjela obraćenje. Shvatila je kakvo je zlo pobačaj. Dala je otkaz na mjesto direktorice 2009. g. i počela je moliti ''s druge strane ograde'', kako kaže. 'Doživljavala sam te ljude kao neprijatelje, a kasnije sam shvatila da su oni sve to vrijeme molili za mene', kaže Johnson. Gospodin mi je dao milost da mogu u rukama držati dijete spašeno od pobačaja. Takvih je u Hrvatskoj 47, za koje znamo. Vjerujem da je taj broj daleko veći. To su majke koje su nam posvjedočile da su zbog molitelja pred bolnicama odustale od pobačaja. Mi tim majkama pomažemo materijalno, moralno, duhovno i dio su našeg života na razne načine - poručuje Marija Šošić, koordinatorica za Dalmaciju, čestitajući svima Dan života.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.