Mario Berišić: „Što imaš ako Boga nemaš?“

Mario Berišić uskoro će navršiti 20 godina i na putu je da postane svećenik. Do 16 godine je kako kaže, živio vrlo buran i svjetovan život ali Isus ga je pozvao na svoj Put i spasio.
Autor: Laudato/A.L. Photo: Facebook: Mario Berišić utorak, 23. lipnja 2015. u 10:03

Kako gledate na to da ima sve više mladih koji su „izgubljeni“ kao što ste i Vi nekada bili? Kako da dođu na pravi put? Ima ih mnogo čiji roditelji nisu u vjeri pa nemaju doma dobar primjer koji bi slijedili?

Prije svega izgubljeni su zato jer ih mediji upućuju na to da je važno samo uživati. I zapravo mediji i svijet ih krivo uče jer jedino je Isus put, stina i život. Na pravi put ih samo Isus može dovesti i to kroz sakramente. Ponajviše kroz ispovijed i svetu misu. Tu Isus liječi, samo treba biti iskren i ponizan. To znači priznati SVE grijehe i ponizno tražiti oproštenje. Slažem se s tim da mnogi roditelji ne daju nikakav primjer svojoj djeci jer i sami su zavedeni užitkom.

Kad ste osjetili svećenički poziv i da li ste odmah krenuli za Kristom ili Vas je nešto ometalo na tom putu i u toj želji?

Osjećao sam ga već od 8. razreda i nisam se odazvao prvi put. Ometao me moj isprazni način života. Od osmog razreda do polovice drugog srednje sam mnogo toga doživio. Izlazio sam po diskotekama, imao sam mnogo cura, bavio se svakakvim poslovima da bi zaradio novac s kojim bi častio društvo i kupovao si skupe stvari. Mijenjao sam društva i nigdje se nisam mogao pronaći. S kojom god bi curom bio osjećao sam se kao da nije za mene. Kao da mi ne pripada. Trenirao sam borilački sport MMA jer mi je u početku bio cilj naučit se tuči da bi bio siguran kad izlazim da me ne bi netko istukao. No s vremenom sam se počeo intenzivno baviti tim sportom. Htio sam biti prvi. Profesionalac. I stvarno mi je išlo. Čak sam prestao izlaziti i potpuno sam se posvetio tom sportu. Trenirao bi po 4 sata dnevno. To me u jednu ruku smirilo i dalo mi samopouzdanje ali i dalje sam osjećao prazninu.

Kada se dogodila konačna prekretnica u Vašem životu?

Jednog dana me majka zamolila da odem na svetu misu s njom i tatom. Bila je to trodnevnica sv. Pia iz Pietrelcine. Odbijao sam otići. Svađao sam se s roditeljima i vrijeđao ih. Mama je kleknula ispred mene, zaplakala i rekla: „Sine molim te, to je za tvoju dušu“. Odlučio sam otići, ali pod jednim uvjetom - kad vidim da je vrijeme za trening odlazim iz crkve. I majčine suze su se isplatile. Misa je započela a ja sam stajao do izlaza misleći da ću brzo van. Kad je jedan fratar započeo voditi Misu osjetio sam takav MIR. To je bio pokojni fra Zvjezdan Linić. Kad sam vidio tog skromnog fratra kako zrači ljubavlju i kako je vedar odmah sam poželio biti kao on. Misa i klanjanje pred Presvetim trajalo je gotovo četiri sata. Ja sam cijelo vrijeme stajao i nisam osjetio da me išta boli. Imao sam osjećaj kao da je prošlo pet minuta. No dogodio se jedan susret između mene i mog Isusa za vrijeme klanjanja. Dok je fra Zvjezdan govorio da nam Isus oprašta sve i da čeka naš povratak k Njemu, ja sam osjetio kao da lanci grijeha i ovisnosti pucaju i padaju s mene. Osjetio sam slobodu  i mir. Taj mir je bio toliko snažan da sam imao osjećaj kao da sam izašao iz tijela. Najedanput sam ugledao Isusa koji stoji ispred mene ispruženih ruku kao da me traži da ga primi za obje ruke. U tom momentu fra Zvjezdan je rekao: „Isus je ispred tebe i  čeka da mu ispružiš ruku. Čeka te da mu kažeš 'Evo me idem za tobom'.“  Ja sam odmah ispružio ruke ali doslovno i Isus me prihvatio i pitao me: „Želiš li sad ići za mnom“. Rekao sam: „Da Isuse, želim ići za Tobom.“

Ne znam točno koliko sam bio u tom stanju ali sjećam se da me tata trknuo s laktom po rebrima i upitao me: „Zašto su ti ruke ispružene?“ Ja sam se nasmijao i rekao da me boli rame.  Nakon te Mise moj život se doslovno promijenio u potpunosti. Počeo sam moliti i svaki dan ići na svetu misu. Tako sam odlučio jednog dana reći majci da idem u samostan i da želim biti svećenik. Majka se nasmijala i rasplakala. Bila je presretna baš kao i svi moji članovi obitelji. Tako sam u samostan stupio 01.09.2012 godine. Trenutno sam u Varaždinu prva godina postolature, a od rujna ove godine idem u Italiju. Tamo ću započeti drugu godinu postulature, novicijat i dvije godine filozofskog fakulteta.

Kome najviše zahvaljujete na promjeni koja Vam se dogodila i na putu za koji ste izabrani?

Zahvaljujem Isusu, Bl. Djevici Mariji i svetom Piu iz Pietrelcine što me svakim danom hrabre i daju mi dovoljno milosti da izvršim ono za što sam poslan. Molim sve one, koji budu pročitali ovo svjedočanstvo, da se pomole za mene da me i dalje na mom putu prati milosrdna ruka našeg Spasitelja Isusa Krista.

Kako to da ste se odlučili za red kapucina?

Za kapucine sam se odlučio iz dva razloga. Prvi je taj što sam iz župe koju vode kapucini, a drugi je taj što me sveti Pio fascinirao svojom karizmom.

Sada ste postulant i još godina dana dijeli vas od novicijata. Očekuje vas godina kušnje. Bojite li se odustajanja?

Svaki dan je kušnja. Ne samo novicijat. Hmm... iskreno i bojim se jer sam svjestan koliko je teško u današnje vrijeme biti ustrajan. Ali Isus je moja snaga i molitve mojih dragih prijatelja i poznanika mi pomažu da ustrajem do kraja.

Što za Vas znači molitva? Može li čovjek i kako naučiti moliti? Mnogo puta ljudi moli Bože molim te za ovo, molim te za ono ...

Molitva za mene znači snaga. Molitva me mijenja i liječi. Najvažnije je da se ljudi drže Isusovih uputa iz Evanđelja. On kaže da prije molitve trebamo oprostiti i pomiriti se s bratom, prijateljem... i tek onda možemo započeti razgovor sa Bogom koji nas sluša i koji nam u dubinama našeg srca odgovara. Bože molim te za ovo... To nije zabranjen način molitve ali ja često puta volim reći zašto ne kažeš: „Bože reci mi što trebaš, što želiš da učinim iz ljubavi za tebe.“  

Kako sada gledate na svoj život u vremenu kada ste se udaljili od Boga?

Živio sam isprazno i  tada sam bio jako nezadovoljan. Na svoju prošlost gledam kao jedno iskustvo koje mi pomaže da shvatim da je samo u Bogu mir.

Imate li prijatelja koji su ostali živjeti starim životom ili ste se možda za neke molili da se preobrate?

Naravno da imam. Ako mene Isus nije odbacivao dok sam bio teški grešnik, tko sam ja da odbacujem onoga koji živi u teškom grijehu. Naravno da se molim za obraćenje svih srca, ali najprije mojega.

Što mislite zašto je danas mladima teško živjeti pravim kršćanskim životom koji isključuje blud i nemoral, alkohol, cigarete, drogu? I zašto se mladi olako prepuštaju raskalašenom životu ne mareći za posljedice koje kad tad pokucaju na vrata?

Ima mnogo razloga zašto je mladima danas teško živjeti kršćanskim životom ali jedan je najveći: danas je sve pristupačno a pogotovo pornografija, droga i alkohol. Prepuštaju se zato što nisu upoznali Krista koji je ljubav. Zato smo mi dužni svjedočiti tog Krista svojim životom.

Koliko je moljenje krunice iz Vašeg iskustva bitno za svakog katolika?

Jedna činjenica je važna: krunica je vrlo moćno sredstvo kojim pobjeđujemo zlo u svijetu i u nama.

Koliko je bitno povjerenje u Boga kako bismo primili darove koje nam On pruža? Vaše iskustvo?

Vrlo je bitno prepustiti sve u Božje ruke jer jedino tako možemo biti posvećeni i nagrađeni. Kad kažeš Isuse, evo me ovakav kakav jesam i ne bojim se da se nećeš pobrinuti za mene.

Imate li nekog sveca zaštitnika i iz kojeg razloga?

Blažena djevica Marija i sveti Pio. Marija zato što mi je spasila život pri rođenju, a Pio zato što me izvukao iz mnogih zla.

Kad sam se trebao roditi doktori su rekli mojoj majci da sam mrtav, da ne dišem. No majka je bila puna vjere i pouzdala se u pomoć Bl. Djevice Marije.  Dok je jednom molila Gospu da me zaštiti usnula je čvrsti san i Gospa joj je stajala iznad glave. Ona se prepala i nije mogla gledati u tu svjetlost. Probudila se ali je Gospa i dalje stajala iznad nje i smiješila joj se. Majka je u jednom momentu vidjela kako se Gospa udaljuje od nje i kako svojom rukom pravi znak križa i govori joj: „Ne boj se dijete će biti dobro.“  I stvarno je tako bilo rodio sam se živ i zdrav.

Što mislite o osnivanju Laudato TV, obiteljske televizije s kršćanskim vrednotama? Koliko je potrebna ovim prostorima?

Hvala Bogu što će zemlja koja se naziva katoličkom imati takvu televiziju. Ljudi su gladni Boga i njegove prisutnosti i smatram da je vrlo potrebno imati nešto takvo u našoj zemlji. Ako se zlo može koristiti medijima zašto se Bog ne bi koristio.  

Koliko ste se promijenili otkad ste počeli živjeti novim životom? Koji dio vas se najviše promijenio?

Sada koliko sam se promijenio to samo dragi Bog zna. Ali svjestan sam da mi je prije za sreću bilo važno samo uživati a danas sam sretan i kada trpim. Nije li to velika promjena?

Ima onih koji misle da se prihvaćanjem svećeničkog poziva „gubi život“? Što biste im Vi rekli?

Nipošto! Tako sam i ja razmišljao ali tek sad sam uvjeren da sam dobio stostruko više. Jer što imaš ako Boga nemaš?

Što za Vas znači biti dijete Božje?

Predivno je kada znaš da imaš Oca koji te nikad ne sudi, ne kažnjava i uvijek ti daje novu priliku za promjenu. Jednostavno je poseban osjećaj kada shvatiš da si dijete milosrdnog Oca.

Koliko Isus može promijeniti naše živote? Kako je Isus promijenio Vaš život?

Koliko Mu se čovjek otvori toliko ga Bog može promijeniti. Moj život se promijenio tek kada sam rekao „Isuse sada ti živi u meni. Daj da ja budem kao Ti, a da Ti budeš uvijek u meni“. Jedino nas Isus može promijeniti ali samo ako budemo iskreni i ako smo spremni bez kompromisa služiti Mu.

 

Da biste komentirali, prijavite se.