Mario Perestegi: Upoznajmo zvuk orgulja Zagrebačke katedrale

"Naše zagrebačke orgulje snažno privlače umjetnike. Ako treba prijeći će i tisuće kilometara da bi svirali na orguljama Zagrebačke katedrale.", svjedoči umjetnički voditelj koncertnoga ciklusa "Zvuci orgulja Zagrebačke katedrale" Mario Perestegi, koji nam je otkrio pojedinosti koncertnoga ciklusa. Upoznajte "Zvuke orgulja Zagrebačke katedrale"!
Autor: AD/Laudato Photo: perestegi.name subota, 23. kolovoza 2014. u 11:14

Zagrebačka katedrala s pravom se smatra duhovnim središtem, ne samo Zagreba nego i cijeloga hrvatskog naroda. Ona je svjedok najvećih događaja u povijesti hrvatskog naroda. Zagrebačka katedrala čuva brojna kulturna blaga, a jedno od njih su svakako i njezine orgulje. Možda je manje poznato da su orgulje Zagrebačke katedrale spomenik kulture nulte kategorije, registrirane u Zavodu za zaštitu kulturne baštine. Smatraju se vrhunskim dostignućem orguljarskog umijeća i danas su jedne od najvećih u Europi i svijetu a ujedno se svrstavaju među deset najljepših i najkvalitetnijih orgulja u svijetu. Da bi se zvuci ovih vrijednih orgulja čuli što dalje, po uzoru na glazbena događanja u mnogim europskim katedralama i u Zagrebačkoj katedrali je na inicijativu rektora msgr. Josipa Kuhtića pokrenut koncertni ciklus pod nazivom "Zvuci orgulja zagrebačke katedrale".  Originalnost i vrijednost ovoga koncertnog ciklusa u razgovoru za Laudato otkrio je umjetnički voditelj ciklusa Mario Perestegi.

Orguljaš i pedagog Mario Perestegi rođen je 1971. godine u Zagrebu gdje je i studirao orgulje kod akademika profesora Anđelka Klobučara. Utjecaj Klobučareva pristupa orguljama, registraciji i interpretaciji i danas su okosnica orguljanja Marija Perestegija. Do danas je odsvirao preko 350 solističkih koncerata u domovini i inozemstvu, među kojima se posebno ističu koncerti na orguljama u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, dvorani Pontifikalnog Instituta za crkvenu glazbu u Rimu i u katedrali Notre Dame u Parizu, te na festivalima orguljaške glazbe u brojnim europskim katedralama, a nastupi su ga odveli i u Australiju i SAD. Redoviti je profesor orgulja na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Sudjeluje u radu međunarodnih žirija orguljaških natjecanja te kao voditelj majstorskih tečajeva i seminara o interpretaciji orguljaške glazbe.

Što Vas je motiviralo na pokretanje ciklusa „Zvuci orgulja Zagrebačke katedrale“, kako je započeo taj ciklus?

Orgulje su jedinstven instrument oko kojega se ljudi okupljaju, ne samo za vrijeme liturgijskih slavlja, nego i inače: željni su zvuka orgulja. Orgulje privlače i brojne turiste, mnogi žele čuti razne boje tog instrumenta, a iz tog razloga po cijeloj Europi organizirani su koncertni ciklusi na orguljama. Koncerti se nerijetko održavaju svakoga dana. U Salzburškoj katedrali orguljaški koncerti održavaju se svakoga dana u 12.05, u bečkoj Peterskirche svaki dan je koncert u 15 i 20 sati, slično je u Londonu, Liverpoolu, Pragu i na brojnim drugim mjestima. Ti koncerti nisu veliki recitali, traju oko pola sata, a omogućuju posjetiteljima katedrala da uz razgledavanje prostora određene crkve osjete i dožive njezin sastavni dio: orgulje. U katedralama uvijek vidimo konkretne dragocjenosti, umjetnička djela, oltare i kipove, a ona nematerijalna vrijednost koja će se stvoriti kad se pritisne tipka, također pripada katedrali. Ta neopipljiva vrijednost ne može se doživjeti ako netko ne sjedne za orgulje i ne počne svirati. Ponukan svim tim iskustvima iz Europe, a poznajući kakve orgulje imamo u Zagrebačkoj katedrali, i svjestan da Zagreb stasa kao turistički centar, činilo mi se da bi bilo dobro približiti svima zvuk naših orgulja. One su jedan od najljepših instrumenata u Europi, koji svojom bojom, zvukom i monumentom može stati uz bok bilo kojeg europskog instrumenta toga tipa. Zato sam pokrenuo ovaj koncertni ciklus, a najveći dio organizacije uz mene preuzima rektor Zagrebačke katedrale preč. Josip Kuhtić. Mi zajedno biramo umjetnike koji će nastupiti, određujemo termine koncerata i pregledavamo programe. Umjetnici koji su do sada svirali, njih skoro pedeset, svirali su besplatno. Naše orgulje toliko privlače da umjetnici žele doći svirati na njima. Ako treba prijeći će i tisuće kilometara da bi svirali na orguljama Zagrebačke katedrale. „Zvuci orgulja Zagrebačke katedrale“ ciklus je koji se još uvijek uhodava, a kad ga postavimo na čvrste noge, nadamo se i suradnji s Turističkom zajednicom i Gradom Zagreba.  

Pri kraju je treća sezona koncertnoga ciklusa i do sad je izveden zaista velik broj koncerata, skoro pedeset. Tko su izvođači ovoga ciklusa?

Među brojnim izvođačima, koji će zbog želje da zasviraju na orguljama Zagrebačke katedrale, ako treba prijeći vrlo dug put, izdvojio bih orguljaša Christiana Trikilisa, koji je došao čak iz Australije da bi sudjelovao u ovom ciklusu. Nastupila je i profesorica orgulja na Akademiji u Beču Karen de Pastel, te švicarski orguljaš Jonas Herzog. Ugostili smo nekoliko francuskih i austrijskih orguljaša, a na sudjelovanje u ciklusu pozvani su i svi hrvatski orguljaši koji se bave koncertiranjem. Od hrvatskih orguljaša nastupili su skoro svi. Ja kao voditelj također sviram, a i uskačem ako slučajno netko otkaže nastup.

Kakvi su dojmovi orguljaša iz inozemstva: kako je svirati na zagrebačkim orguljama?

Svi su oduševljeni. Svatko uživa na tom instrumentu i za vrijeme koncerta, a i kad se katedrala zatvori pa ostanu sami na orguljama. Događalo se da orguljaši nakon koncerta ostanu vježbati na orguljama sve do ponoći i to su zaista posebni doživljaji. Ono što je specifično za „Zvuke orgulja Zagrebačke katedrale“ je da se na svakom koncertu, bez obzira izvodi li ga domaći ili strani orguljaš, izvede barem jedno djelo hrvatskog autora. Na to nas je potaknula želja da se gostima, turistima, a i domaćoj publici približe djela hrvatskih autora. Želimo da ta djela velike vrijednosti budu izvođena, jer ih nažalost ne vrjednujemo koliko bismo trebali.

Imate bogato orguljaško koncertno iskustvo, a orgulje su jedan od instrumenata s kojim se rijetko izbliza susrećemo. Nazvane su „kraljicom glazbala“: što im daje tu posebnu ljepotu?

Orgulje imaju svoju sreću i nesreću. Sreća je to što su zaista jedinstveno lijep instrument, a interes za orgulje, slušanje i izvođenje orguljaške glazbe nikada se nije gubio. Sami glazbenici uvijek su imali interes za orgulje. Uvijek je bilo mladih koji su fascinirani zvukom orgulja, a i danas ne nedostaje onih koji ih žele studirati. Međutim, orgulje su manje poznate široj javnosti, jer su još od baroknog razdoblja uvijek postavljane na korove. Kad su se korovi počeli graditi, orgulje su odmaknute iz prezbiterija i više nisu vidljive. Tako je to i danas, pa slušatelji često ne vide gdje je instrument, samo čuju da iz nekog smjera dolazi zvuk. To može iritirati slušatelja koji se želi uživjeti u glazbu. Ne vidi orguljaša, pogledom traži neke druge stvari koje će zadržati njegovu koncentraciju i približiti ga glazbi. To je šteta, jer često sam orguljaš može fascinirati svojom izvedbom. Kad bi orgulje bile vidljive, mogla bi se promatrati i tehnika sviranja: rad ruku i nogu, biranje registra itd. Postoji rješenje, koje je u inozemstvu već dovelo do ponovnog procvata orguljaške glazbe i rastućeg interesa publike za orgulje. Naime, na kor se može postaviti nekoliko kamera, a pred publiku staviti veliko platno ili nekoliko monitora, na kojima se može pratiti orguljaša. Na taj način se točno vidi što orguljaš radi i kako svira. U Hrvatskoj je ta inicijativa pokrenuta u Zadarskoj katedrali, u Zagrebu još nije.

Možemo li uopće zamisliti svečana liturgijska slavlja bez orgulja?

Orgulje su važne za liturgijsko slavlje. Glazba za liturgijska slavlja, doduše može biti organizirana na različite načine. Ne zaboravimo gregorijanski koral koji je i dan danas nenadomjestiv. Međutim, zvuk orgulja također je veličanstven i za misna slavlja posebno praktičan jer niti jedan drugi instrument prirodno ne može tako dobro podržavati pjevanje u crkvi. Neki instrumenti mogu biti pojačani zvučnicima za tu svrhu, ali jedino orgulje mogu prirodno podržati pjevanje u crkvama i katedralama gdje na misu dođe velik broj ljudi. Stoga nije čudo da su već stoljećima službeni instrument u crkvi i imaju svoj kontinuitet. Danas je situacija u društvu, kulturi i Crkvi drukčija nego prije par stoljeća, ali mislim da će orgulje uvijek imati svoje posebno mjesto. Istina je da su danas zvuci brojnih drugih instrumenata mladim ljudima bliži, ali općenito gledajući vidim da se unatoč svemu od orgulja ne odmiče, one u brojnim situacijama ostaju nezamjenjive.

Što ste u sklopu „Zvuka orgulja Zagrebačke katedrale“ predvidjeli za jesen?

Na jesen nas čeka zanimljiv repertoar. Već se događalo da uz predviđene skladbe koje odredimo, orguljaši donesu nešto svoje i tako nas iznenade. Belgijski orguljaš Jan Val Mol donio je Mozartovu „Malu noćnu muziku“ koju je jedan talijanski orguljaš obradio za orgulje, pa smo prvi put čuli „Malu noćnu muziku“ na orguljama. U listopadu će nastupiti švicarski orguljaš Christian Scheifele. Izvest će jedno djelo u kojem se tijekom pet minuta promijeni više od sto različitih boja instrumenta. Prvi sljedeći koncert održat će Milan Hibšer. Prvi koncert odsvirat će u četvrtak, 28. kolovoza u večernjem terminu, a kratki koncert u našem ciklusu imat će sljedeće nedjelje, 31. kolovoza od 16.45 do 17.30 sati. To je mladi orguljaš, profesor na Institutu za crkvenu glazbu, koji će izvesti jedno djelo Johanna Sebastiana Bacha i jednu simfoniju Alexandrea Guilmanta. Nakon njega, prve nedjelje u rujnu nastupit će hrvatski orguljaš koji živi i radi u Müchenu, Danijel Drilo. Koncerti će se održavati kao i do sada: svake prve i treće nedjelje u mjesecu u poslijepodnevnom terminu, od 16.45 sati. 

Da biste komentirali, prijavite se.