Mia Dimšić: "Svako jutro i večer se zahvaljujem na svemu što imam"

Nadarena hrvatska glazbenica Mia Dimšić na 25. dodjeli glazbene nagrade Porin osvojila je čak 6 Porina. Ove godine Mia nastupa i na koncertu "Progledaj srcem", kojeg svi s nestrpljenjem isčekujemo.
Autor: Laudato/A.L. Photo: Laudato utorak, 17. travnja 2018. u 16:23

Proslavila si 1. rođendan albuma ''Život nije siv'' i u isto vrijeme osvojila ukupno šest Porina. Između ostalog za najbolji pop album godine i za pjesmu godine ''Bezimeni'', a za svoj drugi album ''Božićno jutro'' osvojila si Porina za najbolji album popularne duhovne glazbe. Tvoji stihovi mnogima su uljepšali prošlu godinu, sa svojih 25 godina talente si umnožila i za to primila nagradu. Jesi li ikad sanjala da će tvoj trud biti nagrađen tako brzo?

Nikad ne bih povjerovala da mi je netko prije godinu dana spomenuo 6 Porina. To je za mene još uvijek velika stvar i teško mi je povjerovati da živim svoje snove i da sam uspjela ostvariti točno onakvu karijeru o kakvoj sam sanjala. Jako sam zahvalna na svemu što mi se dogodilo, ali naravno da iza toga stoji i ogromna količina rada, žrtvovanja i odricanja pa me s jedne strane čudi, a s druge i ne. Kad u nešto uložiš svu svoju energiju, ljubav i predanost, gotovo je nemoguće da rezultat izostane.

Mnogi ljudi ispod tvojih pjesama na YouTube-u komentiraju kako si nevjerojatno veliko osvježenje i otkriće na našoj glazbenoj sceni te kako slušajući tvoje pjesme mogu samo zatvoriti oči i otploviti mislima te odmoriti dušu. Kako to komentiraš?

Najljepše je čuti tako nešto jer je svaka pjesma za mene moja intimna priča, vrlo ju osobno i ozbiljno doživljavam, a nema ljepšeg nego kad pronađeš istomišljenike, ljude koji imaju slične priče i onda se pronađu u tvojoj, pjevaju te pjesme od riječi do riječi i one im pomažu da lakše prebrode neke vlastite životne bitke ili ih jednostavno čine sretnijima. Autoru ili izvođaču to je najljepši mogući kompliment.

Stihovi tvojih pjesama bude nam nadu u bolje sutra i savjetuju da na život gledamo pozitivno, da zahvaljujemo na onome što imamo, da se veselimo te sreću pronalazimo u malim stvarima, da ne dopustima onima loše volje i loših namjera da nam oduzmu radost. Odakle crpiš inspiraciju za takve stihove?

Nema bolje inspiracije od svakodnevnog života. Svi mi na dnevnoj bazi prolazimo kroz sve te emocije, ali ja se držim one dobre izreke da 10% života čine stvari koje nam se događaju, ali 90% čine naše reakcije na te stvari. Svemu pristupam vedro, sa što je manje moguće opterećenja, vjerujem u sebe i ljude koje volim i pokušavam si objasniti da je čak i ono loše što mi se događa u tom trenutku nešto dobro i u mojem najboljem interesu i da me baš to vodi na moj pravi put. Onda jednostavno svoja razmišljanja i iskustva prenosim u tekstove pjesama.
Najljepši je osjećaj kad me nešto jako muči, sjednem i napišem nešto o tome i odjednom se taj isti problem čini vrlo malen i smiješan.

Puno puta brinemo oko svega i svačega. Je li to i kod tebe situacija? Što bi preporučila onima koji su često zabrinuti i u toj zabrinutosti im često prođe život?

Kad o nekom problemu brinemo, mi ni najmanje ne pridonosimo njegovom rješenju, samo ga iznova i iznova nepotrebno proživljavamo, a ionako ništa ne možemo učiniti da nestane. Naravno da tu i tamo o nečemu brinem ili me nešto muči, to je sastavni dio svakog čovjeka, ali trudim se da to bude u razumnim granicama i da me ta briga ne obuzme toliko da ne vidim sve ono prelijepo što imam i što se u svakom trenutku oko mene događa. Jedna od najvažnijih spoznaja za mene je bila da je lijepo svuda oko nas. Svuda je i ružno, nažalost, ali samo je pitanje na što želimo postaviti svoj fokus i što ćemo od tog trenutka primjećivati oko sebe.

Postoje ljudi koji cijelu godinu čekaju ljeto, cijeli tjedan petak i cijeli život sreću. Što bi im savjetovala? Jesi li se ti ikad sebe zatekla da tako razmišljaš i što si nakon toga učinila?

Imala sam i ja faza u kojima sam stalno nešto išćekivala, definitivno. Ali to se događa sve rjeđe i rjeđe i to me jako veseli, to znači da rastem i učim i krećem se u nekom smjeru. Najgore je kad se ne trudiš raditi na sebi i uzimaš stvari zdravo za gotovo. Svako jutro i svaku večer se zahvaljujem na svemu što imam i to mi je jedna od najboljih i najkorisnijih navika i svakome bih ju preporučila. Najljepši dio je što će svatko od nas u toj situaciji shvatiti za koliko puno stvari može biti zahvalan jer će se uhvatiti da nabrajanju nema kraja. Najljepše je veseliti se malim stvarima jer su one neiscrpne. Kad postaneš svjestan da si danas, samo danas, živ, zdrav, okružen dragim ljudima, postane suludo željeti da ovaj dan prođe kako bi dočekao nešto drugo.

Jesi li na putu prema uspjehu ostala u potpunosti ostala ista kao na početku karijere?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje i biti objektivna, to biste morali pitati ljude koji me najbolje i najduže poznaju, ali u svakom slučaju se trudim ostati što je više moguće ista. U ovom poslu je to nekad jako teško s gomilom ljudi, dojmova i događaja svaki dan. Izgubiš se vrlo lako, ali ono što će te održati su na kraju opet ljudi. Moja obitelj, najbolji prijatelji... to su ljudi koji će mi bez ikakvog uljepšavanja reći ako im se nešto u mom ponašanju ne sviđa. Pojedinac se teško sam može održati istim kad mu se život promijeni ovako intenzivno i drastično kao što se meni u relativno kratkom vremenu. Ali drago mi je što primjećujem i puno pozitivnih promjena, imam više samopouzdanja, sretnija sam, euforičnija.. jer se ostvarujem u onome što najviše volim.

Možeš li svoj život zamisliti u Zagrebu ili te srce ipak vuče prema Osijeku, obitelji i prijateljima koje poznaješ cijeli život?

U zadnje vrijeme sam podjednako i u Zagrebu i Osijeku pa sam se prilagodila i jednom i drugom, svaki grad ima svoje prednosti i nedostatke. Osijek će, naravno, uvijek biti broj 1, ali odavno se ni u Zagrebu ne osjećam kao stranac. Trenutno mi odgovara ovako balansirati, volim putovanja, promjene, dinamičnost.. a s godinama će već vrijeme i posao sami pokazati što je za mene najbolje.

Nastupit ćeš na koncertu duhovne glazbe Progledaj srcem. Kako to da si se odlučila na taj korak? Misliš li da bi tvoj nastup na ovom koncert mogao biti uteg za tvoju karijeru u svjetovnoj glazbi?

Volim nova iskustva i prije svega pozitivne priče u kojima se ugodno osjećam. Ne mislim da će ovaj nastup negativno utjecati na svjetovnu glazbu kojom se bavim, uopće ni ne volim kad se pjesme kategorički dijele na žanrove i tipove. Zajednički nazivnik svega što želim pjevati je nešto što me u tom trenutku emotivno ispunjava... Bitno je da pjevaš ono što misliš i dijeliš priče koje te inspiriraju s publikom.

Koliko si kroz život bila u doticaju s duhovnom glazbom? Što voliš u duhovnoj glazbi?

Znam one pjesme koje se uvijek pjevaju u crkvi, ali nikad nisam dubinski išla u to. Sviđa mi se što je duhovna glazba uvijek pozitivna i promiče nadu u bolje sutra, a to je univerzalna lijepa poruka bez obzira na religiju kojoj se netko posvetio i prihvaća sve kao jednako vrijedne.

Koliko je po tebi važno postojanje jedne televizije kao Laudato i zašto? Zašto ti podržavaš Laudato TV svojim nastupom na koncertu?

Važno je da ljudi u ovom sivilu kojim nas mediji i okolina često zartpavaju imaju nekakvu oazu pozitivnih i lijepih vijesti, a čini mi se da je upravo to politika Laudato TV-a. Uvijek ću se odazvati nečemu što za mene ima dobru energiju i čini da se bolje osjećam i drago mi je da uvijek ima entuzijasta i ljudi koji svojim malim djelima tijekom vremena malo pomalo utječu na našu svakodnevicu.

 

Da biste komentirali, prijavite se.