Aledory: „Pjesma papi Ivanu Pavlu II. zauvijek nas je promijenila“

Samo budite svoji, stvarajte, pišite, skladajte ono što Vam je na srcu od Njega zapisano. Ako ne pronalazite ništa, slušajte, slušajte i slušajte. Ono što nastane, ma kakvo bilo dar je Njegov, i Njemu se sviđa. Tada ste pobjednici svih festivala i najpriznatiji izvođači, jer ste Njegovi izvođači svoga života: tada imate „hit“!
Autor: Laudato/A.D. Photo: Aledory utorak, 12. svibnja 2015. u 17:23
Aledory je hrvatski duo popularne duhovne glazbe.  Čine ga braća Alen i Dorian Škrobonja, školovani riječki glazbenici i kantautori. Iako djeluju od 1998. godine, „Slavuji s Kvarnera“ su na sceni popularne duhovne glazbe prisutni tek od 2003. godine. Od tada do danas, svojim su pjesmama i samostalnim koncertima, animiranjem misnih slavlja i duhovnih obnova obišli cijelu Hrvatsku, a kao prepoznatljivi riječki izvođači duhovne glazbe nastupali su i u Sloveniji, Slovačkoj i Češkoj. Dobitnici su brojnih festivalskih i drugih glazbenih nagrada i priznanja. U svojoj bogatoj šesnaestogodišnjoj karijeri, surađivali su sa eminentnim glazbenicima iz Hrvatske i inozemstva, te pisali i skladali pjesme za mnoge druge izvođače.

Nedavno je u izdanju Laudata izišao njihov prvi autorski nosač zvuka „Križ svoj zovem pobjedom“, a tim povodom razgovarali smo s Dorianom Škrobonjom iz Aledoryja.
 

Kako ste odlučili ući u duhovne glazbene vode?

Ključni događaj koji je utjecao na naše sudbine i glazbeno usmjerenje bio je dolazak Svetog Oca Ivana Pavla II. u Rijeku 2003. godine. Tada su nastale naše prve autorske duhovne skladbe. Od toga povijesnog susreta sa Svetim Ocem pronašli smo ovi smisao svoga životnog i glazbenog puta: pjesmom svjedočiti vjeru u Krista.


Uz duhovnu glazbu bavite se i zabavnom glazbom, često nastupate na različitim festivalima i prigodnim slavljima. Koji žanr Vam je „favorit“ – duhovna ili zabavna glazba?

Kao glazbenicima, glazba je naš put, primili smo taj dar od Gospodina. Gažiramo od 1998. godine i svašta smo prošli: noćne gaže, disko klubove i svadbe subotom, „uživanje“ u izlascima i trošenju zarađenog novca, status „lokalnih zvijezdi“… Tragali smo za velikim uspjehom i zaradom ovog svijeta. Nažalost, u tom razdoblju, zbog noćnih subotnjih gaža, nije uvijek bilo mjesta za jutarnju nedjeljnu misu, a kada bi i otišli na misu, to je bila forma ispunjavanja dužnosti. Nismo bili zadovoljni, nešto je nedostajalo, nismo bili sretni…

Božjom milošću i dolaskom Svetog Oca Ivana Pavla II. u Rijeku bili smo kao riječki glazbenici angažirani na projektima koncerata glazbene dobrodošlice papi, gdje je osobni susret s njim na Trsatu promijenio naše živote. I to je bio taj dio mozaika našeg glazbenog izražavanja koji je nedostajao: pjevanje, stvaranje i življenje na slavu Njegovu. Ivan Pavao II. utjecao je na mnoge sudbine. Mi, Aledory smo živi primjer i svjedočanstvo njegovog svetog djelovanja. Promijenio je naše živote, učinio ih potpunim i radosnim.

Ubrzo nakon toga, počeli smo stvarati duhovni repertoar koji nas je svakom notom ispunjavao i bogatio, animirali smo misna slavlja za mlade u župi Svete Male Terezije na Donjoj Vežici u Rijeci, u kojoj smo, i Alen i ja, Božjom providnošću, na misi upoznali naše današnje supruge. Sve što imamo i jesmo dugujemo Gospodinu po Njegovoj produženoj ruci: istinskom svecu Ivanu Pavlu II., kojemu se i danas prvome utječem i znam da će me uvijek čuvati, kao što me već jednom prije 12 godina vratio na pravi put.


U izdanju Laudata ovih je dana objavljen Vaš prvi autorski nosač zvuka „Križ svoj zovem pobjedom“. Što slušatelje očekuje na novom CD-u, o čemu pjevate u svojim pjesmama i što Vas je inspiriralo za ovaj album?

CD „Križ svoj zovem pobjedom“ dua Aledory objedinio je i daje pregled ponajboljeg iz našega plodnog dvanaestogodišnjeg stvaralaštva u popularnoj duhovnoj glazbi. Izričaj je nadahnut egzistencijalno dubokim stihovima i duhovnošću, privlačni meditativno-šansonijerski glazbeni izraz, te prepoznatljiva vokalna fuzija „Slavuja s Kvarnera“. Kvalitetna pop produkcija i karakteristični aranžmani Ive Popeskića, Voljena Mlakara i Olje Dešića, te gitaristi Emir Grozdanić i Elvis Stanić, oblikovali su moderni zvuk, koji ovu glazbenu priču čini još uvjerljivijom.

Ovaj album u izdanju Laudata, koji sadrži šesnaest pjesama, od kojih su neke poput „Vjerujem“ ili „Želim slijedit' Ga“ već postigle zapažene uspjehe na festivalima duhovne glazbe, autorski zaokružuju Marko Tomasović, Mario Žuvela i Duško Rapotec-Ute, te posebna gošća, riječka pjevačica Maja Tadić.


Iz naslova albuma može se zaključiti da u pjesmama tematizirate i teške životne trenutke. Koliko su Vas osobne patnje i problemi inspirirali na polju duhovne glazbe?

Križ je blagoslov. Što ih više imam to je znak da me više voli i da mi daje onoliko težak križ, koji s Njim, a ne sam, mogu ponijeti. Druga je stvar što sam slab i malen, pa kad mogu, bježim od križa, da ne padnem pod njim. Jer sam čovjek, a opet hvala Mu što sam čovjek. Izgubim se ponekad, osušim se, ispraznim se, pa ga zovnem, a Njega nema; jer ne znam slušati, jer ne tražim dovoljno dobro. A onda opet, On me podigne i zajedno idemo križnim putem: On i ja!

Moj najveći nedostatak je što mi je dobro, ne daje mi velike križeve. Bojim se da je to zato što nisam dovoljno jak. Ne znam ni koji su to križevi, nisu vrijedni spomena, nisu ništa u usporedbi sa Njegovim Križem. Onda opet zaboravim zahvaljivati mu svaki dan što imam sve. Sve mi je dao: život, vjeru, obitelj, posao…

Glazba je moj život. Naravno da osobne tjeskobe i radosti pretačem u stihove i glazbu, od sebe ne mogu pobjeći. Te pjesme, to sam ja, u njima se vidi koliko sam ponekad prazan. A ponekad obasjan najvećom ljubavlju ljubavi…
 

Poznata je izreka „Tko pjeva, dvostruko moli“ i vrlo je draga brojnim glazbenicima. Je li glazba            i za Vas dvostruka molitva?

Definitivno! Kroz duhovnu glazbu postajem bliži Njemu i postajem čovjek, onakav kakav bih trebao biti, samo pravi čovjek… Pa mene je duhovna glazba izliječila i spasila, mene je pjesma Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. zauvijek obilježila i promijenila…


Kakva su Vaša iskustva s popularnom duhovnom glazbenom scenom u Hrvatskoj? Što mislite, kakvo je stanje scene danas, ima li prostora za nove autore i nove pokušaje, razvija li se taj žanr u Hrvatskoj?

Jako dobro pitanje, ali za mene nadiđeno. Smisao svake naše duhovne pjesme je zahvala i proslava Gospodina, i samo to, u tom smislu, ovakvo ili onakvo stanje na duhovnoj sceni je potpuno irelevantno, mi bi pjevali Gospodinu i da duhovna scena uopće ne postoji. Također, CD bi izdali i kad bi znali da će ga samo dva čovjeka s radošću poslušati i da će u tim pjesmama pronaći novu snagu, obraćenje ili mir. Mjesta ima za sve, a vjernici će sami odabrati ono u čemu najlakše prepoznaju sebe i izraz Njegove ljubavi; taj žanr će se uvijek razvijati dok ima iskrenih stvaralaca, a njih će, hvala Bogu, uz Božju milost i pomoć uvijek biti.


Što biste poručili mladima koji tek počinju s angažmanom na području popularne duhovne glazbe?

Slušajte, slušajte, slušajte, što vam u On u šutnji šapuće ispred Presvetog.

Ne opterećujte se time hoće li se Vaša duhovna pjesma svidjeti nekome iz ovoga svijeta ili neće, je li dovoljno dobra da prođe na ovom ili onom natječaju za festival duhovne glazbe, hoće li ili neće dobiti nagradu, hoće li je ili neće puštati na radio postajama, hoćete li postati priznati izvođači duhovne glazbe… Sve je to nebitno, godine i godine nam prolaze u pronalaženju odgovora na nebitna pitanja. Jer se želimo svidjeti ovom svijetu i ljudima, a ne Gospodinu, jer mislimo da ljudi sve vode. To je zabluda, Gospodin sve vodi. Samo budite svoji, stvarajte, pišite, skladajte ono što Vam je na srcu od Njega zapisano. Ako ne pronalazite ništa, slušajte, slušajte i slušajte. Ono što nastane, ma kakvo bilo dar je Njegov, i Njemu se sviđa. Tada ste pobjednici svih festivala i najpriznatiji izvođači, jer ste Njegovi izvođači svoga života: tada imate „hit“!

 
Da biste komentirali, prijavite se.