Sliryc 33: „Dobili smo čast da smijemo rušiti predrasude“

Ne bojati se trpljenja, ne bojati se boli i ne bojati se ići izvan svoje vlastite zone komfora jer se jedino na taj način nešto može napraviti. Tek kada sami sebe pobijedimo, možemo učiniti izvanredne stvari.
Autor: Laudato/A.D. Photo: Laudato utorak, 21. travnja 2015. u 08:17

„Što je to što me pokreće? Zašto postojim? Tko sam ja?“ pitanja su prisutna u pozadini ljudskoga  djelovanja, koja zbog raznih razloga često i ostaju u pozadini, neodgovorena ili zaboravljena. Ta, ipak nezaobilazna pitanja stihovi su pjesme „Sumnja“, prve pjesme hrvatskoga glazbenog sastava Sliryc 33 iz Dugog Sela. Članovi Sliryca 33 glazbom koju stvaraju žele ponuditi odgovore, pružiti poruku nade, vjere i ljubavi, a to čine na način koji je na hrvatskoj duhovnoj glazbenoj sceni novost. Osim toga, povod ovom razgovoru je priznanje koje su primili za svoj rad: pobjeda na ovogodišnjem Uskrs festu. Osvojili su prvo mjesto s pjesmom „Pobjeda“, a izvedbom su uspjeli na publiku prenijeti oduševljenje i emocije utkane u pjesmu.

Razgovarali smo sa članovima Sliryca 33: Višeslavom Foretićem, Filipom Čekadom, Markom Ivkovićem, Dominikom Lucićem i Lukom Preslom. Bend će ove godine proslaviti peti rođendan, a to vrijeme su iskoristili za predan rad, uključivanje u pro - life inicijativu „40 dana za život“, prenošenje poruke evanđelja svojim vršnjacima i slušateljima kojih je sve više. Novoj evangelizaciji u hrvatskome društvu daju svoj doprinos originalnim glazbenim izričajem koji privlači pozornost. Članovi benda su glazbenici, studenti teologije, geodezije i FER – a, bave se sportom, opušteni su i razgovorljivi, a spremno su odgovorili na sva Laudatova pitanja.

Kako je osnovan Sliryc 33?

Višeslav: Sve je krenulo iz iskrene molitve. Počeo sam pisati pjesme i molio sam: „Gospodine, ako želiš da te pjesme drugi čuju, moraš mi dati bend.“ Na papir sam napisao ime benda, u početku sam ga u srcu nazvao „Christ Lyrics“. Filip i ja smo zajedno svirali u sastavu „Snaga mira“, upoznali smo prijatelja Đuru Ravenšćaka iz Dugog Sela, koji je imao prijatelja bubnjara Roberta. Tu sad dolazi Dominik, a Marko je došao i s nama izveo prvi nastup u Tvornici kulture. Tada smo bili predgrupa „Zakonu Neba“ i to je ujedno rođendan benda Sliryc: 25. 8. 2010. godine. Počeli smo raditi svoje pjesme, prva pjesma je „Sumnja“. Ove godine slavimo peti rođendan, a tijekom pet godina bilo je samo malih oscilacija u sastavu benda.

Osvojili ste prvo mjesto na ovogodišnjem Uskrs festu s pjesmom „Pobjeda“. Kakvi su dojmovi s Uskrs festa, što vam znači ta pobjeda?

Dominik: Znači da su na Uskrs festu, na jednom duhovnom festivalu mladi mogli nešto reći. Da su mladi mogli reći da vole ovakvo nešto, ovakvu glazbu, a da su nas stariji u tome podržali. I mislim da se to stvarno vidjelo po pljesku, to nije bio pljesak za nas, to je bio pljesak za sve ono što još dolazi. To je bio pljesak za sve te mlade, sve bendove koji će svirati i koji već sviraju duhovnu glazbu za mlade. Kao što je David pobijedio Golijata s malim oružjem, mi tako gledamo da je glazba stvarno „oružje“ koje najviše privlači mlade. Danas je pored toliko medija važan medij koji je izravan. Mladi baš i ne vole čitati puno dugačkih članaka, nego dok obavljaju svoje brojne dužnosti, poslove, studij itd., slušati nešto sa strane ili pratiti na Facebooku. Uvijek je bolja brza informacija.

Filip: Ma mislim da nas je žiri pustio samo da nas se riješi (smijeh). Već smo četiri godine tamo, a iduće godine se ne natječemo nego ćemo biti samo u revijalnom dijelu. Svaki put misle da smo neozbiljni, pa mislim da su nas pustili da nas se riješe. (smijeh) Ali prihvaćam to, lijepa je pobjeda!

Marko: Puno nam znači pobjeda, sad će nas pozdravljati kad nas vide, govoriti nam „Molit ćemo za vas!“, tako da sad sigurno imamo duhovnu potporu.

Višeslav: Velika je čast pobijediti na Uskrs festu i to je jedna potvrda za naš cjelokupni rad. Stvarno smo se trudili za ovu pjesmu i to je žiri prepoznao. Pobjeda nam je vjetar u leđa i zahvaljujemo publici. Sada ne možemo stati. Meni je ovo zapravo veliki pozitivni šok, nisam to očekivao i sad moramo uzeti stvar ozbiljno. I do sada smo bili ozbiljni, ali sad moramo dalje ekstra ozbiljno.

Sliryc 33 je bend koji na popularnoj duhovnoj sceni u Hrvatskoj na neki način „odskače“. Drugačiji ste od drugih bendova, imate svoj prepoznatljivi stil. Kako se s time nosite, kakve ste reakcije doživljavali od slušatelja i kolega, jeste li primali i kritike?

Luka: S jedne strane super je što je ovakav stil prihvatljiv i široj publici, nije stereotipno. U duhovnoj glazbi kod nas su uglavnom zborovi, a ako se radi o rocku, onda je to uvijek malo „tvrđi“ rock, a ja bih rekao da smo mi malo alternativniji. Povezali smo razne izričaje: rap, dance, funk... Posebniji jesmo, a svi u bendu zrače, dakle ne radi se samo o jednom članu, nego smo svi skupa, i po tome smo malo posebniji.

Dominik: Rušimo predrasude. Dobili smo tu čast da smijemo rušiti predrasude, dobili smo talente i baš nas je Bog stavio na ovo mjesto da prenesemo poruku da je u redu da se ovakva glazba stvara za Isusa i u Crkvi.

Višeslav: Glazba je Božji dar. Slaviti Boga glazbom je nešto predivno. Uzimamo nešto što nam je dao, smještamo u to Njegovu poruku, Evanđelje i to dajemo mladima. Cilj ovog benda je potaknuti mlade da čitaju Sveto pismo, jer ono što čovjeku ostaje je molitva i Sveto pismo. Kad ti sve oduzmu, kaže nam bl. Alojzije Stepinac, ostaju ti dvije ruke koje možeš sklopiti na molitvu. A mi želimo dodati: imaš i Sveto pismo. Meni je promijenila život jedna rečenica iz Svetoga pisma. Vjerujem da ono danas može promijeniti i društvo, i Hrvatsku, uvijek je mijenjalo. Pogotovo mladom čovjeku Sveto pismo će u budućnosti jako koristiti. Naši tekstovi su nadahnuti Svetim pismom, a mi samo pokušavamo na jedan specifičan, moderan način prenijeti Sveto pismo u obliku pjesama.

Koji su vam daljnji planovi?

Filip: Vizija nam je nastaviti raditi ovo što radimo jer se očito pokazalo dobrim.

Marko: Budući planovi uključuju koncerte, turneje, bilo to po župama ili po festivalima. Nastupi su ti koji stvaraju „kemiju“ i iskustvo. U planu je i rad na CD-u i nakon toga na još jednom…

Svi ste aktivni vjernici, svim silama se trudite da poruka Svetoga pisma dođe do što većega broja mladih. Iz vašega vjerničkog iskustva: što vam vjera konkretno u životu znači? Što biste poručili mladima koji s vjerničkim životom nisu „na ti“, koji se još traže?

Dominik: Što mogu poručiti mladima? Najvažnija na svijetu je ljubav. Ona je jedina koja ostaje. Zašto slijedim Isusa Krista? Jer, ako je ljubav najvažnija, treba mi učitelj za to, a On je najbolji učitelj. Nema boljeg načina da se prođe kroz ovaj život, nego s Kristom.

Višeslav: Ako je Dominik rekao ljubav, ja ću reći vjera. Zato što vjera meni znači život i vjera me uči da se borim. Moja definicija života je da je život borba. Znam da nisam stvoren za ovaj svijet i da se moram boriti: za istinu, za dobro, za bolji svijet, za boljeg čovjeka, konačno, odgovornost je na nama da ostavimo generacijama normalan svijet, gdje će oni moći doći do Svetog pisma i do Boga. Da to naši preci nisu radili, mi sigurno ne bismo radili ovo što radimo. Da jednog blaženog Alojzija nije bilo u Hrvatskoj, gotovo sam uvjeren da pola Hrvata sada ne bi bili katolici. Vjera je sačuvala čovjeka.

Filip: Ako su Dominik i Višeslav rekli što su rekli, ja bih rekao: nada. Jer nada je jedino što pokreće čovjeka da ide dalje, nada u bolje sutra, nada da će biti dobro, nada u ponovni dolazak. Bez nade ja ne bih imao razloga išta planirati.

Marko: Okruženi smo raznim komforima i bojimo se biti izvan tih komfora, bojimo se trpjeti. A na tom polju baš dolazi do jedne razdjelnice, gdje Krist nama pokazuje da nije poanta života biti u komforu, da nije poanta života uživati tjelesno, nego duhovno uživati iako možda tjelesno i patimo. Ne bojati se trpljenja, ne bojati se boli i ne bojati se ići izvan svoje vlastite zone komfora jer se jedino na taj način nešto može napraviti. Tek kada sami sebe pobijedimo, možemo učiniti izvanredne stvari.

Kad će novi CD?

Višeslav: Nama je fakultet na prvom mjestu, a ovo je ozbiljniji hobi. S jedne strane je i posao jer radimo za Krista, Isus je naš Šef, kao što kažemo u jednoj našoj pjesmi. CD će biti kada Bog da. Ne bojimo se da nećemo imati financija, jer ako je ovo Božja stvar, imat ćemo. Ali, idemo polako, da bude kvalitetno jer za Boga treba biti najbolje.

Na kraju razgovora, Dominik je htio još nešto poručiti:

Dominik: Ja bih rekao još samo da u Hrvatskoj imamo nešto posebno. Ja sam došao iz inozemstva, ali u Hrvatskoj ima ono nešto, vatra još uvijek tinja. Pohvalio bih i Laudato i ohrabrio vas da nastavite to što radite, da ostanete takvi kakvi ste sada. I mi trebamo ostati Božji. Dana nam je ta milost da možemo to održati u Hrvatskoj, što je u drugim zemljama ishlapilo i jako je teško. Mislim na vjeru i na tu povezanost ljudi s vjerom. Toga drugdje nema, raspalo se, poniženo je i puno je teže djelovati. Mi smo zahvalni da nas je Bog smjestio baš ovdje.
 


Da biste komentirali, prijavite se.