Dijalog između obitelji i Crkve, Crkve i svijeta

Pomoći drugima da upoznaju Krista je najdragocjeniji dar koji možete dati drugima! Tim Vas riječima, poštovani čitatelji, uvodimo u temu koju ćemo razmatrati u novoj rubrici "Misija ad Gentes – Obitelji u poslanju" na portalu Laudato.
Autor: Ines Grbić nedjelja, 30. prosinca 2012. u 00:00

Pomoći drugima da upoznaju Krista je najdragocjeniji dar koji možete dati drugima! Tim Vas riječima, poštovani čitatelji, uvodimo u temu koju ćemo razmatrati u novoj rubrici "Misija ad Gentes – Obitelji u poslanju" na portalu Laudato. Blagoslovljen Vam blagdan Svete obitelji, uzor misionarske putnice obiteljima svih vremena! Marija, Josip i Isus potka su velikog lanca kršćanskih muškaraca i žena koji su nam prenijeli istinu vjere. Hoćemo li mi to učiniti drugima, ovisi o nama! Ako se svi i ne odvaže na taj put koji potiče da izađemo iz sebe i pođemo evangelizirati, za početak, kao misionari, možemo poticati razvoj svijesti o primljenoj baštini koja je vjera Crkve. "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se" (Mk 16, 15-16) misijski je poticaj Isusa učenicima. Ostvaruju ga i danas brojni muškarci i žene, kako im se papa i biskupi izričito obraćaju u zadnje vrijeme. Misionari ne odlaze samo u sredine u kojima Radosna vijest, osoba Isusa Krista, nije niti navještena, nego i u zemlje koje su već primile kršćanstvo, no ono je u svom javnom izričaju i življenju zamrlo i ohladilo.

Neka Božja želja bude i naša!

Predstavit ćemo Vam cijele obitelji, muža, ženu i njihovu brojnu djecu, koje su napustile sve svoje zemaljske sigurnosti, grad svog stanovanja u kojem su godinama živjeli i radili, prijatelje i rodbinu. Poput mudraca u hodu za Zvijezdom, krenuli su na put neizvjesnosti, ali i sigurnosti da ih Bog ne napušta u pozivu. Ljepotu ljubavi i spasenja koje su oni kušali i primili u osobnom susretu s Gospodinom, mandatom Crkve, pape i biskupa žele podijeliti s drugima i navijestiti Krista. Oni su osvojeni Kristom, i druge žele dovesti k njemu, pomoći im da ga upoznaju. U Godini vjere, a povodom 50. obljetnice koncilskog dekreta Ad gentes, upoznat ćemo četiri hrvatske obitelji: iz Zagreba, Zadra i Splita, koje su se u Kumanovu u Makeodniji hrabro zauzele u Misiji ad Gentes, u želji da evanđelje zasja i tom narodu. Susret s tim angažiranim sjemenom katolika, zbog njihova dolaska i življenja tamo, u Vama izazove pomisao: ‚Bog ljubi i Makedoniju!’. Zaista, nitko nije povlašten u Njegovoj ljubavi. Bog proviđa, Isus želi, Sveta Obitelj blagoslivlja a Crkva osluškuje poticaje Duha Svetoga i šalje obitelji ususret velikom broju ljudi koji još uvijek čekaju Krista. Krist je poslao učenike da svjedoče njegovu spasenjsku prisutnost svim narodima. Bog u svojoj obilnoj ljubavi želi da se svi spase. Isus je ustanovio zajednicu učenika da se navještaj spasenja evanđelja pronese sve do nakraj zemlje i dopre do muškaraca i žena svih mjesta i svih vremena. Lijepo je kad ta Božja želja postaje i našom odlukom! Naše hrvatske obitelji u misiji u Makedoniji to žive. 

Bl. Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris missio o trajnoj vrijednosti misijske naredbe kaže: "Ne možemo ostati mirni promatrajući na milijune svoje braće i sestara koji su također otkupljeni Kristovom krvlju, koji žive ne znajući za Božju ljubav" (86). Papa Benedikt XVI. u Godini vjere potiče na povratak apostolskom poletu prvih kršćanskih zajednica koje su, iako male i nezaštićene, navještale, svjedočile i širile evanđelje u svijetu. Drugi vatikanski koncil i crkveno učiteljstvo ističu potrebu misijskog poslanja koje je Krist povjerio učenicima i mora biti zadaća cijelog Božjeg naroda: svećenika, đakona, redovništva, laika, tragom hoda apostola Pavla, „sužnja Krista Isusa za pogane“, koji je radio, trpio i borio se da im donese evanđelje, ne štedeći snage, vrijeme i sredstva u pomoći ljudima da upoznaju Kristovu poruku. 

Struktura Misije ad Gentes i poslanje pape

Misiju ad Gentes čine svećenik i do četiri obitelji. Mora ih prihvatiti biskup sredine u koju su došli i kojem su odgovorni, a djeluju u suglasnosti s Međunarodnom ekipom odgovornih Neokatekumenskog puta. Za vrijeme Misije ad Gentes na području u kojem djeluju, svećenik raspolaže kanonskim ovlastima koje mu je dao mjesni ordinarij Crkve u kojoj se obitelj nastanila. U dogovoru s odgovornima iz Neokatekumenskog puta, Misija djeluje u svojim maticama prema milosti i vlastitoj karizmi. Obitelji se daju na raspolaganje u potpunoj slobodi, no uvijek se mogu povući iz Misije ad Gentes. Naš Bog je Bog slobode – ne sili ničiju narav ni poslanje. Poziv se dogodio u ljubavi i vlastitoj slobodnoj odluci. Ako dođe do promjene u dušama tih ljudi ili nekim okolnostima koje ih na to potaknu, obitelji mogu napustiti to poslanje. Misija ad Gentes je izraz zajedništva svećenika i obitelji poslanih u misiju, a dolaze s Neokatekumenskog puta. Ohrabreni Papinim riječima, ustraju na tom zemaljskim pogledom složenom putu, koji znači iskorijenjenost iz dotadašnjih sigurnosti i ucijepljenost u novu sredinu. Obitelji se bore, bez obzira koliko visoka cijena bila, u potpunoj ovisnosti o Božjoj providnosti. Papa Benedikt XVI., u govoru članovima Neokatekumenskog puta na audijenciji prije dvije godine, prije nego ih je poslao u Missio ad Gentes u razne krajeve svijeta, obiteljima je rekao: "Vjera koju ste primili na dar neka bude ono svjetlo položeno na svijećnjak, sposobno pokazati ljudima put Neba. S istim osjećajem, poslat ću 13 novih 'missiones ad gentes', koje će biti pozvane ostvariti novu crkvenu prisutnost u jako sekulariziranim sredinama raznih država, ili na mjestima gdje Kristova poruka nije još doprijela. Moći ćete uvijek osjećati uz vas živu prisutnost uskrslog Gospodina i podršku mnoge braće kao i molitvu Pape koji je s vama!"

Misija ad Gentes – hod prema drugima, ali i prema sebi

Drugi vatikanski koncil kao jasni znak univerzalnosti Crkve potvrđuje nužnost i urgentnost evangelizacije ad gentes. Time misijsku narav Crkve stavlja u središte ekleziologije. Taj teološko-pastoralni pogled uvijek iznova treba obnavljati i podizati, a nužan je i jer se povećao broj onih koji još uvijek ne poznaju Krista. Benedikt XVI. ističe da misija ad gentes i danas mora biti stalni obzor i paradigma crkvenog djelovanja. Crkvu čini prepoznatljivom vjera u Božje otajstvo koje se objavilo u Kristu da nam donese spasenje, i poslanje da ga svjedoči i naviješta svijetu, do njegova ponovnog dolaska u slavi. „Poput sv. Pavla moramo biti pozorni prema onima koji su daleko od Crkve, prema onima koji ne poznaju Krista i nisu iskusili Božje očinstvo, sa sviješću da "se suradnja danas proširuje na nove oblike koji uključuju ne samo ekonomsku pomoć nego i izravno sudjelovanje u evangelizaciji" (Ivan Pavao II., Redemptoris missio, 82)” kaže Papa. Godina vjere i nedavno održana biskupska sinoda o temi "Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere" prigoda su za ponovno pokretanje misionarske suradnje. 

Misija ad Gentes nije usmjerena samo prema drugima. Ona je prvenstveno čitanje i vlastite, osobne povijesti u životu i iskustvu vjere tih pojedinaca i obitelji kao zajednice. Misijski poziv znači i osobni hod u vjeri. Bl. Ivan Pavao II. kaže: vjera se učvršćuje darujući se. Kad se navješta evanđelje, i sam čovjek raste, jer se dublje ukorjenjuje u Krista i postaje zrelim kršćaninom. Biti misionar prije svega znači biti Kristov učenik. Uvijek iznova osluškivati poziv da se slijedi Isusa i uči od njega. Učenik je pozoran na Isusovu riječ. Te obitelji dopuštaju da ih svakog dana oblikuje Božja riječ. Tako postaju bliski prijatelji Gospodina, a on ih osposobljava da i druge ljude dovedu do prijateljstva s njim.

Ne govori ‚Dijete sam’, već idi k onima kojima te šaljem

Neki su daleko od Krista u zemljopisnom smislu, a neki zbog svog načina života. Neki još uvijek nisu primili evanđelje, drugi, iako su ga primili, žive kao da Bog ne postoji. „Otvorimo svima vrata našeg srca. Uspostavimo s njima dijalog u jednostavnosti i poštovanju. Ako se taj dijalog vodi u pravom prijateljstvu, tada će biti plodonosan. Narodi kojima smo poslani nisu samo druge zemlje svijeta, već su to i razna područja života kao što su naše obitelji, gradske četvrti, mjesta na kojima se uči i radi, skupine prijatelja i mjesta na kojima ljudi provode slobodno vrijeme. Radostan navještaj evanđelja je upravljen svim područjima našeg život, bez iznimke“ poručuju biskupi svijeta sa svoje Sinode. Pri teškoćama u misiji, skloni smo poput proroka Jeremije reći: "A ja rekoh: 'Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam'". Ali i vama Bog odvraća: "Ne govori: 'Dijete sam!' Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti" (Jr 1, 6-7). „Kada se osjećate nedoraslima, nesposobnima, slabima u navještanju i svjedočenju vjere, ne bojte se! Evangelizacija nije naša inicijativa i ne ovisi prije svega o našim talentima, već je povjerljivi i poslušni odgovor na Božji poziv. Stoga se temelji ne na našoj snazi, već na Božjoj. Iskusio je to apostol Pavao: "To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas" (2 Kor 4, 7)“ poručuju biskupi svijeta. Temelj poslanju su molitva i sakramenti. Autentična evangelizacija rađa se iz molitve i na nju se oslanja. Moramo najprije sami razgovarati s Bogom, da bismo mogli govoriti o Bogu. 

Umnožiti zdence

Pokazat ćemo kako se konkretno, i u životu djece u školi u misiji, očituje Isusova "Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!" (Mt 5, 11-12). „Danas se čovjeku nudi mnogo zdenaca da u njih zagrabi i utaži žeđ, ali ih treba znati razlikovati kako bi se izbjeglo onečišćene vode. Moramo svoje traženje pravilno usmjeriti, kako ne bi postali žrtvom razočaranja, koje može biti pogubno po nas. Poput Isusa na zdencu Sihar, i Crkva se osjeća dužnom sjesti uz muškarce i žene ovog doba. Ona želi uprisutniti Gospodina u njihovu životu da ga mogu susresti, jer je jedino njegov Duh voda koja daje pravi i vječni život“ poruka je biskupa Božjem narodu. Voditi muškarce i žene našeg doba susretu s Isusom potreba je u svim krajevima svijeta, onima drevne i nedavne evangelizacije. Svugdje treba oživjeti vjeru koja potamnjuje u okruženjima koja priječe njeno ukorjenjivanje u životu ljudi, uz plodove za cijelo društvo. „Na nama je učiniti danas iskustvo Crkve stvarno dostupnim, umnožiti zdence na kojima su žedni muškarci i žene pozvani susresti Isusa, pružati oaze u pustinjama života. To je zadaća kršćanskih zajednica i, u njima, svakog Gospodinova učenika pojedinačno: svakome je povjereno nezamjenjivo svjedočanstvo, kako bi evanđelje moglo ući u život svih. To zahtijeva od nas svetost života“ glas je biskupa svijeta. Kako se to razvija, otkrivat će nam obitelji nezastrašene okolnostima vremena. Siju Božju riječ tiho, svijetu pristupaju ponizno, a u Duhu Svetom su sigurni kako on djeluje kroz povijest. 

Ima nade

Misija ad Gentes pokazuje kako je Crkva živa te se s izazovima povijesti suočava hrabrošću vjere i svjedočenjem brojnih sinova i kćeri. Bitna je uloga obitelji u prenošenju vjere. Brigom obitelji za djecu, roditelji u njih usađuju znakove vjere, prenose im osnovne istine, poučavaju ih molitvi, svjedoče im plodove ljubavi – sve će to pokazati naši sugovornici. Optimističan su znak u vremenu kad je obitelj kažnjena, zapostavljena, po modelima koje nudi politika društva čija je osnovna stanica. “Ni same crkvene zajednice ne poštuju uvijek njene ritmove i ne podupiru je u njezinim zadaćama. Upravo nas to potiče da ustvrdimo kako moramo posebnu brigu posvetiti obitelji i njenom poslanju u društvu i Crkvi, razvijajući posebne projekte praćenja osoba prije i nakon ženidbe. Želimo izraziti svoju zahvalnost brojnim kršćanskim parovima i obiteljima koji svojim svjedočanstvom pokazuju svijetu iskustvo zajedništva i služenja koje je sjeme društva u kojem će biti više bratstva, ljubavi i mira“ poručuju biskupi sa svoje Sinode.

Darovi koje treba nositi

Obiteljski je život prvo mjesto u kojem se evanđelje susreće s ‚običnim životom’ i pokazuje sposobnost da preobrazi temeljne uvjete postojanja u obzor ljubavi. Mnogi muškarci, žene i djeca svojim su životom postali znak evanđelja usred svijeta. Evanđelje je pritom u dijalogu s kulturom i drugim religijama, i u svakoj pronalazi sjeme Riječi o kojem su govorili drevni oci. „Crkva smatra da u sljedbenicima ostalih religija ima svoje prirodne sugovornike. Evanđelje navještamo jer smo uvjereni u Kristovu istinu, a ne zato što smo protiv nekoga. Isusovo evanđelje je mir i radost i njegovim je učenicima drago prepoznati sve istinito i dobro što je čovjekov religijski duh otkrio u svijetu stvorenom od Boga i izrazio u raznim religijama“ poručuju biskupi svijeta. Na tom putu obitelj se ponekad osjeća kao u pustinji, jer postoje opasnosti i lišeni su zemaljskog uporišta i oslonca. No, baš u iskustvu pustinje iznova otkrivaju radost vjerovanja i vrijednost onoga što je bitno za život. Poslanje Crkve nije okrenuto samo zemljopisnom području, već seže do najskrivenijih kutaka srca suvremenog čovjeka, da ga ponovno dovede do susreta s Isusom, Životvorcem koji se uprisutnjuje u zajednicama. Taj put, kaže Benedikt XVI., možda izgleda kao putovanje kroz pustinju: „No, na tom putovanju moramo nositi bitno: dar Duha Svetoga, Isusovo društvo i istinu njegove riječi, euharistijski kruh koji nas hrani, bratstvo crkvenog zajedništva, polet ljubavi. To je voda zdenca od koje pustinja procvjeta. I kao što noću u pustinji zvijezde sjajnije blistaju, tako svjetlo Marije, Zvijezde nove evangelizacije, snažno blista na nebu našeg puta”. 

Obitelj treba ponovno otkriti kao glavnu baštinu čovječanstva! 

Na Sedmom svjetskom susretu obitelji u Milanu papa je poručio - Nema budućnosti čovječanstva bez obitelji! Osobito mladi, da bi naučili vrijednosti koje daju smisao životu, trebaju se rađati i stasati u zajednici života i ljubavi koju je Bog htio za muškarca i ženu. Obitelji trebaju pomoć i utjehu. Crkva dijalogizira prema vani, no pozvana je prvenstveno komunicirati unutar sebe. Misija ad Gentes je jedan od znakova otvorenog dijaloga koji postoji između obitelji i Crkve, između svijeta i Crkve. Ovih dana iz Makedonije dolaze vijesti o političkim nemirima, no mi ćemo Vam pokazati kako katolici u misiji u toj zemlji žive ideal i ljudsko/božansku avanturu svoje obiteljske povijesti. Oni pokazuju kako se u obitelji kuša da osoba nije stvorena da živi zatvorena u sebe, nego da živi u odnosu s drugima. Sekularizacija razjedinjuje obitelji, ne mari se za kvalitetu odnosa s osobama, ljubav se svodi na sentimentalni osjećaj i zadovoljavanje nagona, bez nastojanja da se stvore trajne veze međusobne pripadnosti i bez otvorenosti životu. Svjedočanstva obitelji koje smo susreli pokazuju da je moguće radosno i zahtjevno živjeti vjernu ljubav, biti otvoren životu, a uz sve to, kao obitelj, sudjelovati u poslanju Crkve i izgrađivati društvo. 

Kako snaga preobražene ljubavi obnavlja svijet, otkrivat ćemo s obiteljima u poslanju, u rubrici Misija ad Gentes. Idemo u misije!

Da biste komentirali, prijavite se.