Dijete kao dizajn

Valja postaviti pitanje je li potrebno poigravati se s ljudskom genetikom i vršiti monstruozne eksperimente kako bi se udovoljilo zajednicama koje nisu nukleus civilizacije kao i onima koji žele dijete po mjeri eugenike i tako ugroziti stvarni nukleus, odnosno treba li dijete postati sredstvo za ostvarivanje nečijih ambicija.
Autor: Domagoj Matić/Laudato Photo: ordiate.com ponedjeljak, 13. travnja 2015. u 16:46

Velik nedostatak etičkog promišljanja unutar znanosti postaje sve vidljiviji. Ovim osvrtom želim ukazati na rastakanje čovjekove biti. Vjerojatno je već odjeknulo portalima kako je Velika Britanija usvojila promjene zakona o postupcima umjetne oplodnje koji obuhvaćaju postupak tzv. zamjene mitohondrija iz koje je uklonjena stanična jezgra prave majke djeteta. Svrha ovog postupka jest uklanjanje odnosno izbjegavanje različitih bolesti ili mana. Da se ovdje radi o eugenici – i više je nego jasno.

Za one koji nisu upoznati sa pojmom eugenike, radi se o pojmu koji je izmislio antropolog Francis Galton. Eugenika označava korištenje znanosti radi utjecanja na poboljšanje ljudskih gena odnosno uklanjanje „nesavršenosti“. Najčešće žrtve eugenike jesu djeca s poremećajima koja često završavaju svoj životni put i prije nego se rode – abortusom. Eugenika je veliko oduševljenje postigla u Hitlerovoj nacionalsocijalističkoj Njemačkoj gdje su bili ubijani ili sterilizirani ljudi s „manama“, odnosno svi pripadnici „nižih rasa“. 1921. godine, Margaret Sanger otvara organizaciju American Birth Control League (ABCL) u kojoj zagovara sterilizaciju „nedostatnih“ u čemu vidi spas američke civilizacije. Izvršila je velik utjecaj na Adolfa Hitlera koji je oduševljeno provodio eugeničke pothvate diljem Njemačke stvarajući „nadrasu“. Sangericin ABCL kasnije postaje Planned Parenthood koji djeluje danas ostvarivajući enorman profit od vršenja abortusa. Jedan od poznatih citata Margaret Sanger jest: „The most merciful thing that a large family does to one of its infant members is to kill it.“

Britanski scenarij zapravo otvara vrata dizajniranju djece. Dijete prestaje biti shvaćano kao dar, odnosno kao posljedica dvoje ljudi koji iz ljubavi donose novi život i prihvaćaju svoje dijete kakvo god ono bilo i kao takvog ga vole. Umjesto toga „roditelji“ biraju gene, boju očiju, spol, odnosno dizajniraju dijete poput spavaće sobe. Potražnja za dizajniranom djecom posebno je zastupljena od strane LGBT zajednica koja iz očitih razloga ne može na svijet donijeti svoje dijete. Valja postaviti pitanje je li potrebno poigravati se s ljudskom genetikom i vršiti monstruozne eksperimente kako bi se udovoljilo zajednicama koje nisu nukleus civilizacije kao i onima koji žele dijete po mjeri eugenike i tako ugroziti stvarni nukleus, odnosno treba li dijete postati sredstvo za ostvarivanje nečijih ambicija. Bioetičke implikacije su i više nego loše, no enorman profit ipak nadilazi etičnost i tako pretvara znanost u sredstvo ostvarivanja bolesnih ciljeva bogatih zajednica ili pojedinaca.

 

Da biste komentirali, prijavite se.