Ideolozi današnje kulture kaosa

„Očito je da se prevelika sloboda neće izroditi ni u što drugo nego u pravo ropstvo, i za pojedinca i za državu. Dakle, vjerojatno je da tiranija neće nastati ni iz kakvog drugog ustroja nego iz demokracije, iz najveće slobode nastat će najveće i najokrutnije ropstvo.“ (Platon)
Autor: Domagoj Matić/Laudato Photo: huffingtonpost.co.uk ponedjeljak, 25. svibnja 2015. u 15:47
Čovjek i svijet oko njega nalaze se u procesu u kojemu temeljne norme ljudskog ponašanja mijenjaju svoje značenje i postaju nešto drugo. Ono što je do sada bilo dobro sada više nije i obratno. Ujedinjeni  narodi su 1948. formulirali Opću deklaraciju o pravima čovjeka, u kojoj piše: „Obitelj je temeljna prirodna jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države“ (čl. 16).

Ona nastaje kada muškarac i žena stupe u brak i obvezuju se na zajednički život u kojemu su spremni rađati i odgajati djecu. Da bi obitelj funkcionirala potrebna je monogamija, odnosno vjernost bračnih drugova. Posljednjih pedeset godina te vrijednosti, običaji i zakoni bivaju uklonjeni. U zapadnim kulturama blagostanja to se prvo odvijalo pobunama studenata dok se danas ostvaruje pomoću kulturno-revolucijskih programa.

Po mišljenjima pripadnika tih lobija, svaki prirodni zakon jest prepreka i cilj jest apsolutna sloboda sa odsutnošću moralnih ograničenja kako bi se čovjeka oslobodilo od tzv. diktature prirode. Kada bi političari uistinu djelovali na opće dobro, osnaženje obitelji trebalo bi igrati glavnu ulogu, jer čovjek jest najvrjedniji resurs društva, a ne djelovanje u službi manjine i ukidanje spolnih normi koje vode do uništavanja fundamenta vrijednosti obitelji.

Taj proces onemogućuje čimbenike i preduvjete koji su stvarali i stvorili europsku kulturu – najuspješniji model kulture na svijetu. Kultura je još nedavno bila čvrsto u kršćanstvu koje joj je stvorilo temelj. Kršćanstvo ju je oblikovalo moralom koji se prenosio iz generaciju u generaciju. Sukus te kulture jest opredjeljenje za istinu i dobro. Svaka kultura kažnjava kršenje seksualnih normi.

Ljudi često misle da su samo primitivna društva imala zakone kojima su štitili svoje tabue čak i smrtnom kaznom, no danas postoje novi. Isključivanjem iz javnosti, kriminaliziranjem i diskreditiranjem štite se tabui današnjice. Nositelji vlasti prisilno dokidaju moralne norme, a otpor kažnjavaju izolacijom osoba koje pružaju otpor.

Antropolog J. D. Unwin proveo je veliko znanstveno istraživanje u kojemu je proučavao odnos spolnosti i kulture. 1930.-te htio je provjeriti tezu Sigmunda Freuda po kojoj se kultura temeljila na „sublimaciji seksualnog nagona“.

Istraživao je osamdeset „neciviliziranih društava“ i vrlo razvijene kulture Sumerana, Babilonaca, Rimljana, Engleza, Atenjana i Anglosasa kako bi shvatio razjasnio pitanje o tome kakav utjecaj imaju seksualne norme društva u odnosu na stupanj razvijenosti pojedine kulture. Istraživanje se može sažeti vrlo jednostavno:

Što je seksualno ograničenje veće i razina kulture je viša, što je niže i kultura je niža. Unwin tvrdi: „To pravilo nema iznimaka. Kulture stupaju na pozornicu povijesti onda kada jako ograniče mogućnost zadovoljavanja nagona… U povijesnim analima nema nijednog društva koje je u nekom razdoblju imalo visoku društvenu energiju i istodobno nije bilo potpuno monogamno.“

Često se pomisli kako su današnje društvene i političke prilike u konačnosti raskinule i udaljile se od totalitarističkih režima 20. stoljeća. No, ipak, često svjedočimo činjenicama da se prostor slobode sužava. 

Bivši komunist, Ignazio Silone rekao je ovako: „Novi fašizam neće reći 'Ja sam fašizam'. On će reći: 'Ja sam antifašizam'“. Danas možemo reći da ne postoji režim koji teži ka uspostavi svjetske vlasti, ali globalizacijom se stvara povezanost koja promiče jedinstven program.

Također možemo reći i da ne postoji ideologija na koju država prisiljava građane, no to baš i nije istina, jer rodna ideologija, koja nije toliko poznata javnosti, vrlo je udomaćena u političkih krugovima, sveučilištima i latentno se provlači kroz kulturu. Ona nastoji, kao i svaka ideologija, omogućiti čovjeku nemoguće stvari: ostvarenje sebe po svojoj volji i apsolutnoj slobodi bez moralnih i društvenih ograničenja.

Danas se ne vrše smaknuća  ili istrjebljenja kao za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, ali se tokom godine počini više od četrdeset milijuna abortusa. U osnovi nalazi se demokratski poredak, no postoje centri moći na koje se demokratski ne može utjecati. Nema više centralne partije, ali sve veći broj ljudi osjeća da svjetska politika ne radi u njihovom interesu.

Umjesto ministarstava propagande postoje masovni mediji koji djeluju na principu jednoumlja i provode kampanje koje služe deregulaciji seksualnih norma. Nema policije koja provodi teror, ali pomoću tehnologije i memoriranja podataka postajemo poput hrčaka u kavezima koji nemaju privatnosti.

Nema zabrane prakticiranja vjere, no na djelu je potajno i postupno ograničenje vjerskih sloboda u ime antidiskriminacije i pokušava se religiju ograničiti na kult i obred. Totalitarni režim odjenuo je novo ruho, ruho slobode, pravednosti, jednakosti, tolerancije i demokracije.

Francuska revolucija je uzdigla autonomiju razuma na razinu božanstva. Protagonisti revolucije podgrijavali su čežnju kojoj svaka osoba teži: čežnja za slobodom, bratstvom i jednakošću. Kao i tada, ljudi i danas ne shvaćaju da se sloboda može povećati samo na račun jednakosti, a jednakost samo na račun slobode.

Mnogi intelektualci i cijenjeni umovi su uz pomoć filozofskih i psiholoških ideja te revolucionarnog umijeća stvarali dijela koja su postupno mijenjala kulturu: August Comte, Saint Simon, C. G. Jung, Alfred Kinsey, Sigmund Freud i dr. Nietzsche je rekao: „Do sada su ljudi napadali kršćanstvo stalno na pogrešan način. Dok god ne osjete da je kršćanski moral težak zločin nad životom, njegovi branitelji dobro prolaze.

Pitanje kršćanske istine posve je sporedno dok god ne dotaknemo pitanje vrijednosti kršćanskog morala.“ Nietzche je smatrao da kršćanski moral naviješta moral robova slabih koje novi čovjek može samo prezirati. Tijekom dvjesto godina kulturološkog rata bilo je različitih poticaja stvaranja novog, autonomnog čovjeka kojim se može manipulirati i kojega se može manipulirati. Spomenuti poticaji s vremenom su stvarali interesne saveze moćnika.

Najistaknutiji poticaju bili bi: Maltuzijanstvo, pokret eugenike, interesi američke vladajuće odnosno bijelaca anglosasa protestanata ili WASP, komunistički pokret, feministički pokret, homoseksualni pokret i drugi. Između svih nabrojanih neki se djelomično interesno podudaraju, no ima i onih među kojima je poveć broj sličnosti.

Maltuzijanstvo

Thomas Robert Malthus, anglikanski pastor i predavač na katedri političke ekonomije, oblikovao je, u svom radu An Essay on the Principle of Population (1798.), „Zakon o pučanstvu“. Upozoravao je da se mora dogoditi velika glad pošto će se pučanstvo povećati geometrijski, a proizvodnja hrane aritmetički.

Kako bi se to izbjeglo mora se suzbiti stopa nataliteta. Ova teorija i danas utječe na čovječanstvo. Malthus je smatrao kako treba beskorisna usta isključiti sa velike gozbe prirode riječima: „Čovjek koji rođenjem dođe na ovaj već prenapučeni svijet, na kojemu ga njegova obitelj ne može prehraniti, a društvu njegov rad nije potreban, nema pravo zahtijevati nimalo hrane. On je uistinu suvišan na planetu. Na velikoj gozbi prirode za njega uopće nije postavljen pribor za jelo. Priroda mu nalaže da odstupi. Ona ne oklijeva sama provesti tu zapovijed.“

Margaret Sanger i eugenika

Za ideologiju eugenike i njezine aktivnosti vladala je povoljna klima u SAD-u. „Higijena rase“ nije njemačka inovacija kako se često smatra. Theodore Roosevelt zapisao je:

„Jednog ćemo dana spoznati da dobri građani imaju jednu glavnu i neizbježnu dužnost – ostaviti svoju krv potomstvu, i da je riječ o tome da se ne može dopustiti potomstvo građanima pogrešnog tipa. Veliki problem civilizacije jest u tome kako u tome kako u narodu osigurati porast vrijednih elemenata, a ne manje vrijednih ili čak štetnih. Taj ćemo problem riješiti ako budemo vodili računa o utjecaju nasljednih sklonosti.“

Feministkinja Margaret Sanger je godine 1921. utemeljila Američku ligu za kontrolu rađanja (danas Planned Parenthood). Ta je organizacija otvoreno zastupala eugeniku i rasizam. 1930-tih godina Rockefelleri počinju promicati Margaret Sanger kako bi u vrijeme tadašnje ekonomske krize provodili kontrolu poroda kao rješenje za masovno siromaštvo. 1942. ime Američke lige za kontrolu rađanja promijenjeno je u Međunarodnu organizaciju za planiranje roditeljstva , jer je eugenika postala ozloglašena nakon zločina od strane nacista.

Desetljeće nakon toga u Njemačkoj je osnovan izdanak te organizacije pod nazivom Pro familia. Pojam očito nije odgovarao sadržaju jer je organizacija bila odgovorna za 77% pobačaja u Njemačkoj. 1927. godine Margaret Sanger osnivala je klinike za kontrolu rađanja, organizirala je prvi svjetski kongres za kontrolu stanovništva u Ženevi. Također je potaknula masovni pokret „slobodna seksualnost“ i financirala istraživanje razvoja anti-baby pilula.

Marx i Engels

Početkom 19. stoljeća Karl Marx i Friedrich Engels osmislili su dijalektički materijalizam i utopiju o besklasnom društvu. U Manifestu komunističke partije iz 1848. godine pisalo je i piše:

„Ali komunizam ukida vječne istine, ukida religiju i moral kako bi uobličio novi moral, on, dakle, proturječi svakom dosadašnjem povijesnom razvoju… [komunisti] otvoreno izjavljuju da svoje ciljeve mogu postići samo nasilnim rušenjem cijeloga dosadašnjeg društvenog poretka.“

„Građanski moral“ bio je za komunističke revolucionare zapreka ostvarenju besklasnog društva jer je postojao brak, u kojemu se očitovala prva klasna suprotnosti. Kompletan pokret seksualne revolucije u 20. stoljeću počiva na ideji marksizma.

Magnus Hirschfeld

Među prvim aktivistima za legalizaciju homoseksualnosti bio je upravo Magnus Hirschfeld. Bio je uvjetno rečeno preteča seksualne znanosti i osmislio je teoriju po kojoj se poredak od dva spola mora srušiti u korist radikalnog individualiziranja. Po njemu, svaki muškarac i svaka žena jest jedinstvena mješavina muških i ženskih dijelova.

Sam Hirschfeld bio je proturječna osoba u svom djelovanju. Borio se za priznanje homoseksualnosti i u isto vrijeme homoseksualnost je nazivao „urođenom pogrešnom tvorevinom“ koju se treba uvrstiti u „anomalije spola i perverzije“. Godine 1908. pokrenuo je Časopis za seksualnu znanost (Zeitschrift fur Sexualwissenschaft), a 1919. osniva Institut za seksualnu znanost. Nasljeđe Magnusa Hirschfelda i danas živi, njemačko društvo za društveno-znanstveno istraživanje seksualnosti, osnovano 1990. dodjeljuje  medalju „Magnus Hirschfeld“ za posebne zasluge za seksualnu znanost i reformu seksualnosti.

Alfred Kinsey

Kinsey je bio kvalificiran za područje znanosti o kukcima, no s pravom ga se smatra „Ocem seksualne revolucije“. Na naglu promjenu društva, odnosno seksualizaciju društva djelovao je objavljivanjem knjiga Sexual Behavior in Human Male (1948) i Sexual behavior in Human Female (1953).

Zakone koji su tada štitili obitelj, žene i djecu prikazao je kao relikte jednog licemjernog morala. Kinsey je imao moćne pomagače – Rockefellere koji su ga financirali, te Hugh Hefnera, izdavača Playboya. Prema rezultatima njegovih istraživanja 85% muškaraca u SAD-u imala su spolne odnose prije braka, između 30 i 45% muževa imaju izvanbračne veze, 37% muškaraca imaju homoseksualna iskustva i 70% muškaraca imaju spolne odnose sa prostitutkama.

Kinsey je također objavio i svoja istraživanja provedena na djeci u dobi od dva mjeseca do dvanaest godina, te je ustvrdio da su djeca seksualna bića od samoga rođenja i da mogu i trebaju konzumirati odnose s odraslim ljudima. Iako su u to doba njegova spomenuta djela bili nedvojbeno bestseleri danas se ne tvrdi da su izvješća znanstveno relevantna, no njihov utjecaj je i dalje snažan. Zabluda o nerealno visokoj stopi homoseksualaca koja se i danas smatra istinitom (10% dok je u stvarnosti 1%) proizlazi iz prvog Kinseyevog izvješća.

Navodi se da su 11% bračnih partnera prakticirali analne snošaje, 50% seljaka su imali spolne odnose sa životinjama, 95% muškaraca su prekršili nekakav zakon vezan uz seksualnost, 50% muževa su bili nevjerni itd.

U izvješću o „ženkama“ ljudske vrste stoji da su 62% žena masturbirale, oko 50% erotski odgovarale na ugrize, 49% prakticirale oralni seks u braku. U ovom izvještaju se također navodi da je prosječan čovjek biseksualan. Kinsey je zastupao mišljenje da je isključiva heteroseksualnost nenormalna. Navodi čak pedofiliju, silovanje i incest kao bezopasne igre.

Zoofilija i homoseksualnost su za Kinseya normalan dio ljudske spolnosti. Prema Kinseyevim izvješćima djeca su seksualna bića od rođenja i kao takva mogu doživjeti orgazme. Opisivao je zlostavljanje nekoliko stotina djece u dobi od dva mjeseca do petnaest godina u svrhu testiranja intenziteta i učestalosti orgazma. Kinsey je orgazam kod djece opisao ovako: „ …ekstremnim napetostima sa žestokim konvulzijama… jecajima… gubitkom boje … ponekad i gubitkom svijesti.“

Judith Reisman navodi podatke u kojima je vidljivo da su između 1941.-1945., najmanje 8327 muških ispitanika što je gotovo 70%, bili zatvorenici, homoseksualci, pedofili i slični prijestupnici. Po završetku rata Kinsey u svoja istraživanja uključuje još 1400 seksualnih prijestupnika i preko 600 seksualno zlostavljenih dječaka, što čini nevjerojatnih 86% devijantnih ispitanika.

Prošlo je gotovo četrdeset godina dok Judith Reisman nije objavila javnosti Kinseyeve kriminalne aktivnosti.

 
Da biste komentirali, prijavite se.