Svima sve poradi Krista

Velik je u Bogu bio sveti Pavao. Prilika nam ja danas, da se izdignemo od samog prisjećanja veličanstvenog Božjeg djela u njegovom životu- moliti ovog sveca da nas zagovara pred Gospodinom.
Autor: Zrinka MilanovićLaudato/D.T. četvrtak, 25. siječnja 2018. u 09:12

Danas slavimo važan događaj u povijesti Crkve- obraćenje svetog Pavla apostola – Apostola naroda. Rodio se u Tarzu, a potječe iz židovske obitelji s pravom – koje se moglo kupiti - rimskih građana. Helenističko obrazovanje i rabinsko zvanje stekao je u Jeruzalemu, a prema tradiciji židovske dijaspore izučio je i zanat. Kao pripadnik farizejske sljedbe progonio je prve kršćane. Nakon obraćenja, oko godine 34., pridružio se apostolima.

U današnjim misnim čitanjima slušamo kako se dogodilo njegovo obraćenje. Nekadašnjeg Savla, pismoznanca, Krist je pred Damaskom oborio s konja, zaslijepilo ga je veliko svjetlo, čuo je glas… dogodilo mu se obraćenje, Božje objavljivanje, napuštanje dotadašnjih svjetonazora, razumijevanja, stremljenja. Preobrazio ga je Krist od promatrača do čijih su nogu razjareni Židovi odlagali odjeću kad su kamenovali Stjepana Prvomučenika, u zauzetog radnika Kraljevstva nebeskoga. Postao je osnivač Crkve na dugim, napornim, pogibeljnim,  ali iznad svega blagoslovljenim misijskim putovanjima kojima je htio doprijeti do na kraj svijeta. Toliko je bilo Pavlovo nastojanje oko naviještanja Kristove riječi, da je sve smatrao 'lošijim' samo da zadobije Krista. Ništa mu nisu mogli ni zmija, ni olujno more, pa ni oni što su ga htjeli proglasiti bogom. Za svakoga je našao načina kako da ga pridobije za Krista. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim-  Postao je prvo pero, prvo grlo i prvi glas Krista u njegovoj Crkvi, Isusovo ime pronio je cijelim svijetom i cijeli svijet ispunio Evanđeljem. Mučenički je podnio smrt 64. godine u Rimu, gdje su mu odrubili glavu.

Kako je to prekrasno kad je za tumačenje i razumijevanje Kristovih riječi današnjeg evanđelja dovoljno vidjeti čovjeka, Pavla, kad se Božja riječ toliko proslavi u životu čovjeka koji je i sam Bogom preobražen. Tako nam je na dohvat srca i razuma, po mjeri naših mogućnosti gledati i razumijevati sv. Pavla i po njemu prepoznavati smisao Kristovih naputaka- Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju… Upravo po istom obrascu kao što se događalo jedanaestorici- dogodilo se Pavlu – i događa se svima- obraćenima. Samo Bogom možemo postajati bolji, samo Bog može učiniti promjenu naše osobnosti. Bog u čovjekovom životu djeluje na način koji je najsrodniji njegovom čovještvu- ali- uvijek je to nezaboravan, jedinstven događaj, uvijek je u pitanju Bog koji se prvi obraća i traži čovjeka – na planirani, smišljeni, prilagođeni način – često puta naizgled u slučajnosti, u nekoj neprepoznatljivoj povezanosti i nama nedostupnoj smislenosti.

Tek kasnije, kad se dopustimo Bogu, kad mu dopustimo da nas prosvjetljuje i vodi Duh Sveti – postane nam jasna Božja sukcesivnost, dijalektika, isplaniranost i smišljenost pred kojom ostajemo bez riječi – iznenađeni profinjenim i nama nepredvidljivim, neshvatljivim i nezamislivim Božjim djelom. Nema većeg, značajnijeg, presudnijeg događaja za ljudski život nego Bogu povjerovati i prihvatiti ga. To je doista novo rođenje – za novi život – i zaista novo življenje – svega. Obraćenje je promjena srca, naravi, uma, to je događanje Boga i njegove ljubavi, sile, svjetla, milosti – koja se useljava u nas i želi nas preobraziti u osobe njemu nalik- u punom dostojanstvu kojeg nam je Bog darovao pri stvaranju i po otkupljenju po njegovom Sinu- Isusu.

U obraćenju u nama se umnaža njegova ljubav koja želi ljubiti kao što on ljubi. Zaista, kad povjerujemo-  i prepoznajemo veličinu Božjeg dara života i spasenja, kad se osvjedočimo u osobnom životu tko je i kakav Bog, kad neprestano čeznemo za još većim i jačim upoznavanjem Boga, kad nas Bog živi i djelatni, Bog ljubavi i milosrđa obori s naših dotadašnjih postolja, kad on postane temelj u kojem živimo i jesmo- kad mu dopustimo da nas ispunja i oblikuje svojom ljubavlju i prisutnošću –  dobivamo novo srce – koje se želi uskladiti sa srcem Boga- i prispjeti divoti novog života u Bogu. Naviještanje Boga tada više nije zadatak niti ispunjenje Kristovog zahtjeva- naviještanje Boga tada jest smisao, sadržaj i jedini rad koji obraćenom čovjeku čini sav život- njega samoga. Tada se Bog useljava u ljudsko srce – i stoga zaista čini djela čudesna, djela koja su posve u skladu onoga što je Božje – u Kristovo o ime – jer i jest u njemu. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.

Po sv. Pavlu, po njegovom životu, postaje nam ilustrirana, gotovo opipljiva istina  Krista koji živi u svojoj Crkvi. Kako i koliko li su nesuvisle izjave koje često čujemo - Krist da, Crkva ne-. Zaista je potrebno obraćenje, događaj Božje objave i njegovog dara razumijevanja koje će nas očuvati od ovakvih i svih drugih nesuvislosti i opasnih ludosti.
 
Velik je u Bogu bio sveti Pavao. Prilika nam ja danas, da se izdignemo od samog prisjećanja veličanstvenog Božjeg djela u njegovom životu- moliti ovog sveca da nas zagovara pred Gospodinom. Da nam izmoli milost spremnosti preobrazbe srca, ( osobito nama vjernicima!) da nas promijeni kako bismo prihvatili Božju iznenadnost i dar objave i spoznaje -za što se svojom -ma kakvom god ljudskošću- ne možemo sami osposobiti, da nas učini spremnim i voljnim podnijeti bol preslagivanja kostiju i mesa našeg duhovnog bića, da nas učini učenicima Božjim   kojem ćemo dozvoliti da nas otkida, ruši i odvaja od laži, zabluda, grijeha, ali i ispunja, diže, obnavlja i osposobljava po svojoj ljubavi i svim darovima svoga Duha, da nas zagovara pred Bogom kako bi po njegovom primjeru dopustili Bogu da se u nama utjelovi i učini nas svjedocima i apostolima njegove ljubavi radeći njegova djela - njegove volje – volje da nas sve po svome planu spasi i u sebi sjedini za puninu života u vječnosti -u Njemu.

 

Da biste komentirali, prijavite se.