Zbog Nježnosti koja spašava

Blago nama miljenicima njegovim!
Autor: Zrinka Milanović Photo: pixabay.com ponedjeljak, 25. prosinca 2017. u 14:23

Sva bitnost Boga je u ljubavi i svako njegovo djelo je ljubav. I Božić je ljubav. A Ljubav bira. I Bog isto. Nas ljude je odabrao jer smo najmanji i najslabiji od svih njegovih stvorenja i zato nam je naviše dao - Sebe u Sinu.

Božja Ljubav bira jednostavno i svakidašnje. Bira nama neshvatljive ali njemu svojstvene načine i sadržaje i uvijek, ali baš uvijek smjerajući na bitno, na srce. Srce Boga nam je dano u Isusu i položeno u jasle na milost i nemilost svijeta. Isus dolazi kao dijete želeći nam osvijestiti da ga se ne moramo bojati, da nam je posve predan, da se na gotovo bespomoćan način uključuje u život čovjeka. To malo Dijete je slika i živi znak svih nas: takvog ga je Otac vidio kad nam ga je darovao u tijelu čovjeka, ali takve i nas uvijek vidi jer nas gleda svojim srcem.

Djeci je otvoreno kraljevstvo neba, djeci bezazlenog srca, djeci koja ništa sami ne mogu i čiji život doslovno u cijelosti ovisi o ljubavi roditelja. To smo zapravo mi, to je naša istinska slika i pravi odnos s Bogom koji je i naš Otac. O srcu je riječ, o srcu djeteta Isusa i našem srcu koje tek treba djetinjim postati.

A djetinjstvo srca događa se polako. Je li nas ovo Došašće tome učilo, je li nas podučilo čekati kao što djeca čekaju? Jer i Bog je čekao: cijelo Nebo se spremalo i očekivalo ovaj dan – dan dolaska Boga, dan početka spasenja, dan kojeg su naraštaji čeznuli. Znamo li bolje što to znači posvećivati vrijeme, živimo li iskrenije mudrost za naš dan kojemu nećemo dočekati večeri…

Božić slavimo, Božić smo dočekali. I darivat će nas Božić, gledat ćemo, dodirivati spasenje Božje samo ako sami budemo Božić – Božić davanja i Božić djetinjeg, poniznog i zahvalnog  primanja, ako naš život bude neprekidan niz malih Božića srca. Jer ako ih tamo nema – nema ga uopće i neće ga biti.  

Ljubav koju ćemo djetinje rasipno prosipati, davati, koja ćemo biti – donijet će milost Božića i rast ćemo, bivat ćemo veći onoliko koliko Bogu dopustimo da u nama raste, da nas odgaja, da se po ljubavi suobličujemo njemu.

Rasti nam je, a ipak zauvijek ostati maleni. I mjera našeg napredovanja bit će vidljiva po veličini djeteta u nama. Nikad se ne bismo smjeli odreći djetinjstva pred i u Bogu – ta to je jedini sigurni put da ga susretnemo i s njim ostanemo.

Mir na zemlji bit će kad se mir naseli u nama, kad spoznamo i primimo prije svega Božji mir – jer se Spasitelj rodio, Onaj koji će zbog ljubavi otkupiti grijehe svijeta i moje, moje! Koji je već to učinio, koji nam je sve oprostio – i tako nam dao pouzdanje i mir – spašeni smo. Iz tog mira, iz tog milosrđa biti nam je mir, biti milosrđe i opraštati. I bit će mir...

Blaženi koji povjeruju takvom Bogu, kao pastiri, u malenosti, u siromaštvu duha, u krotkosti, u mudrosti koja nije od ovoga svijeta, u snazi srca koja nije nasilje nego lahor Duha Svetoga, blaženi koji žive i ne bježe od križa života znajući da je križ put spoznaje sebe i Boga, nasljedovanja ali i prispijeća Bogu kojeg poznaju i zato čeznu. Blaženi koji se usude djetinje ljubit i dopuštati da budu djetinje ljubljeni. Sve je u Božiću – biti malen u srcu, biti ponizan, začuđen, zahvalan, biti nemoćan, biti slab, biti istinski svjestan kako smo posve izgubljeni i nesposobni za ovaj svijet i radovati se tome jer ima Otac na nebu koji nas ljubi i kojemu ništa nije nemoguće.

Božić će trajati, i biti i ostati kad naše srce postane otvorena prostirka – na dohvat svima, kad naše ruke budu povijale malene, ranjive, kad naše riječi budu tepale i milovale, kad i šutjeti budemo znali iz ljubavi i zbog ljubavi, kad srcem budemo opraštali, kad naš život ne bude prijetnja nikome, kad mi cijeli budemo siromašne jaslice i dom onima koji siromašni kao i mi – lutaju i nemaju kud.

Božić će doći i biti kad dopustimo da nas se udomi, kad se zgurimo u naručju Božje ljubavi koju ćemo počastiti i zahvaliti joj srcem – kad drugome dopustimo radost ljubljenja, kad dopustimo drugome da nas udomi u svoju malenost. Neće nas tada mimoići nježnost Novorođenog i radost – Bog je s nama, Emanuel, i mi u njemu.

Zahvalimo mu životom, ljubavlju, sobom, obradujmo se što smijemo biti maleni, zapanjeni i začuđeni, bezazleni i zahvalni do ganuća, obradujmo se Bogu, našem Spasitelju. Nama se dao – dajmo mu se, slijedimo ga da bi nas susreo, upoznajmo ga da bi nas poznavao, i dajmo da nas ljubi kako bismo ljubili. Dajmo da nas sobom daruje i budimo dar Božića drugome.

Sreća je što Božić jest i sretni budimo što nas je Božja ljubav izabrala da nam bude i mi u njoj! Blago nama miljenicima njegovim!

 

Da biste komentirali, prijavite se.