Did Mate o manipulacijama javnosti

I u našem malom selu vode se velike rasprave, pogotovo u ključnim trenucima i situacijama naroda, a najčešće onim političkim. Nekada rasprave dođu do usijanja, a najglasniji su oni od kojih to čovjek ne bi očekivao, s obzirom da se mi u našem malom selu svi dobro znamo, i osobno i obiteljski.
Autor: don Ivan Bodrožić/Laudato/M.R. Photo: Josip Ninković petak, 25. prosinca 2015. u 11:11

Oni koji nisu držali do svojih obitelji, ni do Boga i vjere, sada najednom postali pravi čistunci, te neće nipošto dati svoj glas 'lopovima i kriminalcima', te nas koji smo redovito išli u crkvu i Bogu se molili, uče poštenju i ćudoređu. I tako oni dobro moraliziraju, uglavnom potkrjepljujući svoje argumente medijskim pričama, no nikako da pođu od sebe, da sebe preispitaju tko su i kako se ponašaju. Inače bi drugačije i skromnije pričali i o drugima.
 
Tako ja gledam ovo naše malo selo, a selo je svijet u malome, pa uočavam da oni naši sumnjivi i neuredni sumještani, oni koji nikada o svojim obiteljima nisu vodili računa kao o Božjim obiteljima, oni su najčešće prema društvenoj stvarnosti i javnim osobama čistunci i čuvari ćudoređa. Redovito oni govore o poštenju politike i političara, a da sami pri tome ne vide koliko su pristrani. Nije uzalud naš mudri narod stvorio izreku: “Tko o čemu...” Kod nekih im smeta i traže dlaku u jajetu, ali ne vide brvna u svome oku, te stoga mogu biti prekritični i prozivati tuđi ćudoredni život i stavove. Da bi oni dali svoj glas i povjerenje nekom do te mjere mistificiraju i pozivaju se na savjest, da bi dotični mora praktički proći postupak za proglašavanje svetim (a vjerojatno im ni nakon toga ne bi odgovarao). A oni su po sebi prevrtljivci kojima ćudoredno cjepidlačenje služi za izgovor samo da bi glas dali najčešće onima kakvi su i sami. Tada im ne treba tako temeljita provjera i dokazivanje. Žele se nametnuti kao izbirljivi, navodno pažljivo birajući ljude vrijedne povjerenja i poštenja, a završe u pristranoj izbirljivosti: izabiru onoga koji je po njihovoj mjeri, za što postoji i druga narodan izreka: “Našla krpa zakrpu.”
 
Uz to se hvale dobrim pamćenjem, te ga podgrijavaju medijskim izviješćima koja uporno pričaju o krađama i lopovlucima, ali ne vide da ti isti mediji i ista medijska klika uredno štiti ubojice svoga naroda. I ne samo da štite šuteći, nego i veličaju njihova nedjela i imena kao najveće izdanke naroda. I onda pamćenje staje na 90-im, te je potpuno prebrisano do '45., da bi se opet aktiviralo u godinama Drugog svjetskog rata iz kojega nekritički izvlače toliko prljavštine protiv svoga naroda.
 
Tako ti isti ljudi, a i mediji, nisu za lustraciju, nego opraštanje i pomirenje, čime postaju bolji i milosrdniji vjernici od samih vjernika. Naravno, opraštanje svakome i pomirenje sa svima, može i s ubojicama, samo ne s lopovima. No ne idu dalje od površine, ne idu istraživati tko je to sve sebe 'potkožio', jer je njima mnogo korisnije da se o tome samo priča, da je životni prostor onečišćen nepotvrđenim pričama i da se nikad ne očisti od muteži i dima. Ne prozivaju pravosuđe koje ne pritvara pljačkaše, jer je mnogo bitnije da su oči i duše ljudi pune dima, nego da se rastjera dim kažnjavajući odgovorne. No s druge strane uredno paze da se ne diže previše prašine o onima koji su progonili i zatirali sve ustanove i pojedince koje su mislili vjerski i ćudoredno, koji su strateški promatrali nacionalne i obiteljske interese svoga naroda. Ne žele da se podiže previše prašine o ljudima koji iz sjene i iza kulisa opustošiše, i još uvijek pustoše, ovaj narod i duhovno i ćudoredno, a i materijalno, samo zato jer su to svete krave suvremene ideologije.
 
Naravno, kako u našem malom selu, tako i u ovom većem selu našega naroda, oni koji za Boga ne znaju uče nas kršćane kako bismo mi takve stvari trebali kršćanski oprostiti, a sve drugo se može provesti po zakonu i pravu. Ali vidi čuda, mi kršćani bismo trebali oprostiti na način da uopće o tome ne govorimo, da ne kažemo istine i da zatremo spomen na povijesne činjenice, da ne otkopavamo kosti mrtvih žrtava i da im ne iskazujemo počast i poštovanje. Trebalo bi govoriti o opraštanju i pomirenju, a da uopće ne kažemo što se dogodilo i tko je što počinio proteklih desetljeća. I da tako padne u zaborav kao da se nije dogodilo.

Na taj način bi sve trebalo ići u zaborav, te biti oprošteno i onda kad ne znamo što konkretno opraštamo, jer se o tome ne treba govoriti da se ne uznemiri savjest svetih krava. Nakon toga bi medijski manipulatori i dalje imali krunski argument kojim bi oblikovali javno mnijenje pričajući o lopovlucima i krađama. Time bi i dalje mogli vikati i mahati, a da ne prozivaju one političare koji kontroliraju tajne službe, upravljaju ustanovama koje su zadužene za istraživanje kriminala, da se ne pitaju zašto pravosuđe ne radi svoj posao. Jer u društvu je, kao i našem selu, mnogo važnije stalno vikati: “drži te lopova”, nego razmotavati klupko koje bi došlo i do onih koji huškaju narod na takve povike. A mi u našem malom selu dobro znamo tko najviše uzvikuje tu parolu.
 
Zanimljivo kako ovim mojim seoskim čistuncima, tim sitnim dušama, savjest tako dobro radi kad trebaju kritizirati drugoga, no ne i kad trebaju sebe spoznati i poći od svoje savjesti, a najčešće od svoje bijede.  A ja, did Mate, znam da sam grješnik, te da je i zbog mojih grijeha stanje moga naroda ovakvo kakvo jest, a ne samo zbog grijeha političara. Rado bih htio da smo svi mi mještani obraćeni k Bogu živomu. Tek tada bi ovaj narod stvarno živnuo kad bismo se svi istinski mijenjali sukladno Božjem zakonu i volji.
 
Na osobit način bih htio da su oni na vrhu pošteniji i odgovorniji, jer je njihova odgovornost veća. Daleko od toga da bih volio da moj narod vode izopačeni i iskvareni ljudi, ali kakvi će oni biti dijelom ovisi o meni i mom stavu prema Bogu i Božjem zakonu. Štoviše, neću se nikada miriti s time da na čelu naroda budu ljudi sumnjivoga ćudoređa, ali ću isto tako znati poput svoga Gospodina priznavati zemaljsku vlast, kao što je i on priznao vlast 'lisice Heroda' i bezličnog Pilata. Gospodin se nije zanosio njihovom savršenstvom, a iz svega srca je htio da budu bolji, te je i učio svoje učenike da se mole za njih, što je prva zajednica revno činila.
 
Znao je da se s dobrim vođama mogla izbjeći propast Jeruzalema, što se nije izbjeglo jer se takvi ne nađoše. Stoga poradi dobra moga naroda, da ne doživi istu sudbinu, želim da na vlasti bude što manji grješnik, a što bolji čovjek, kao što želim da bude što manje manipulacija javnosti po tom pitanju, jer je bitno pitanja narodnih i državnih vođa sagledati staloženo i odgovorno.
 
A mene zabrinjavaju oni koji nam lansiraju priče o krađama, i koji lansiraju određene osobe kao nova, čista i svježa lica u javnim poslovima ove zemlje, a nikad ih ne bi lansirali da oni doista stanu uz platformu stvarnih kršćanskih vrijednosti, to jest da se izravno izjasne kršćanima i da djeluju na kršćanskim osnovama.
 
Stoga su takvi tvorci javnoga mnijenja loši smjerokazi mome narodu. Volio bih da moj narod i njegove vođe pronađu čvrstu vrijednosnu platformu koja bi vrijedila za sve stranke i političare, pa bismo onda mirnije išli u budućnost. Tada nas ne bi mogli pilotirati u javnosti oni kojima nije stalo do pravih vrijednosti, nego im je stalo samo da zaštite svete krave i bikove javnoga mnijenja koji se utoviše pustošeći ovaj isti narod.
 
A vrijednosni temelj postavljamo ne samo na papiru ukazima i zakonima, nego i svi zajedno svojim životom, što nam je prava obveza. Da imamo najkrjeposnijeg glavara u selu, to jest garnituru političara, ako ćemo mi u bazi biti izopačeni, neće biti nikakvog pomaka u našem malom mjestu, u našim obiteljima i cijelome društvu. Nadati se da se nećemo dati brzopleto manipulirati, te da ćemo svojim životom doprinijeti boljitku svoga sela i naroda.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.