Did Mate o međureligijskom dijalogu

Did Mate ni u ove zimske dane nema dana bez novog izazova, premda se uvijek nada i želi imati više mira za svoju dušu. A kako se uvijek događa nešto nova, tako onda ni on ne prođe bez upita i razmišljanja o najnovijim događanjima.
Autor: don Ivan Bodrožić/Laudato/M.R. Photo: pixabay.com četvrtak, 28. siječnja 2016. u 08:02

Tako mu dođe sav uznemiren i usplahiren kum Toma koji mu onda ispriča kako je čuo i čitao po raznim portalima da Katolička Crkva, pa i sam Papa podržavaju novi svjetski poredak i stvaranje ne samo jedne svjetske vlade, nego i jedne svjetske religije.
 
Navodno se tvrdi kako su sve religije iste, te da više nema potrebe naviještati obraćenje, nego samo ići u međureligijski dijalog, jer i tako sve religije vjeruju u istoga Boga samo na drugi način. 
 
Kad je to sve saslušao, did Mate je počeo svoga nevjernog kuma Tomu razuvjeravati u te ideje kojima su mu punili glavu, te ga ujedno uvjeravati u činjenicu da od istina vjera ni Katolička Crkva ni Papa nisu odstupili samim time što potiču zdrav razgovor u društvu i stvaranje dijaloškog ozračja koje ide za društvenom dobrobiti svih ljudi.
 
Jer ako će pravilno primijetiti, za Katoličku Crkvu međureligijski dijalog nije nikad bio dijalog o sadržajima vjere, niti je to ikada bio pokušaj stvaranja jedne religije koja bi bila kombinacija, mješavina i kompromis svih religija.
 
Crkva je bila za dijalog razuma i razumskog prepoznavanja zajedničkih ljudskih vrijednosti u društvu, te je u ime dobrobiti svih pozivala na kulturološki razgovor i poštivanje tih istih univerzalnih vrijednosti ako li ne poradi razloga vjere, onda barem poradi toga jer su usađene u ljudsku razumnost koja također dolazi od Boga stvoritelja svih ljudi.
 
To bi se moglo usporediti sa situacijom koja je postojala u ranome kršćanstvu, baš u prvim stoljećima postojanja Crkve. U trenutku kad je Crkva s apostolima na čelu trebala poći naviještati radosnu vijest poganima, javila se među vjernicima iz židovstva jedna radikalna struja koja nije htjela imati nikakav kontakt s poganima, jer su ih smatrali nedostojnima, ne samo Boga, nego i do te mjere prljavima i nespremnima da se s njima uopće nisu družili ni razgovarali. Tako su oni ne samo uočavali podjele među ljudima tamo gdje ne bi smjele biti, nego su ih tim putem čak i poticali.
 
Apostoli, međutim, i većina vjernika koja je stala uz njih, držali su da to nije ispravan put ni pristup. Držali su da je neophodno pronaći nešto zajedničko i s tim ljudima koji su grcali u svome pogansku i idolopoklonstvu, kako bi ih doveli na pravi put. Ili u najmanju ruku kako bi s njima gradili barem uljudnije odnose od onih odnosa koji su postojali između Grka i barbara, slobodnih i robova, muškaraca i žena u to doba, o čemu je svjedočio sveti Pavao.
 
Zato se Crkva upustila već od samoga početka u proces razlikovanja, prepoznavanja i zbližavanja. Tada je Crkva pomagala ljudima da shvate da im je zajednička ljudska narav i neotuđivo ljudsko dostojanstvo. Osim toga postojalo je još nešto zajedničkoga, a to je uronjenost u iste okolnosti ljudskoga života.
 
Zajednička je, dakle, bila ljudska razumnost i toliko toga što je čovjeku bilo dano kao Božji naravni dar. To je trebala biti, ako ništa drugo, zajednička platforma poštivanja i suradnje u zajedničkom suživotu u istome društvu.
 
Naravno, zajednički je bio i poziv ljudima kojim ih je Bog pozvao na puno ostvarenje dostojanstva koje se događalo u prihvaćanju Božjega spasenja na zemlji, a krunilo proslavom u nebu. Međutim, dok je glede onog naravnog zajedništva moglo doći do usaglašavanja i putem ljudskih zakona, na ovo nadnaravno nikoga se nije ni moglo ni smjelo prisiljavati.
 
Eto, moj dragi kume, i kad nisu imali istu religiju, Crkva je s tim ljudima razgovarala i nije ih prezirala. Ukazivala im je da postoji zajedničko ljudsko dostojanstvo i pomagala im da ga prepoznaju, te da u ime toga uoče kako su svi ljudi braća, jer potječu od istoga praoca Adama, koji opet nije pao s kruške, nego ga je Bog stvorio. Zato je prva Crkva jasno i glasno zastupala da Bog voli sve ljude i da želi spasenje svih, te da glede toga nitko nije povlašten, niti je tko unaprijed odbačen.
 
Crkva je tražila zajednički nazivnik za razgovor sa svakim čovjekom, te se trudila svakome otvoriti oči za Božju prisutnost koja se nije očitovala samo na naravnoj razini, nego je svjedočila i o Bogu koji se objavio u povijesti. A da nije bilo takve hrabrosti i spremnosti za dijalog iz kojeg je nicao navještaj, Crkva bi ostala zatvorena u sebe kao mala zajednica koja ne bi navijestila spasenje svim narodim, kulturama, rasama, slojevima...
 
Da je po ljudsku gledala tko je dostojan razgovora, a tko ne, ne bi nikada imala kome upraviti svoj navještaj. Ali je uvijek razborito razaznavala ono što je i kod pogana moglo biti vrijedno i ispravno, te je polazeći od toga gradila međusobno poštivanje i čvršće zajedništvo koje je potom dolazilo do vrhunca u vjeri onih koji bi povjerovali.
 
Ali i onima koji nisu pristupali vjeri skretala je pozornost da razumnost svim ljudima dolazi od Božjeg Logosa, te da bi radi toga svi trebali živjeti sukladno ispravnom razumskom promišljanju, to jest sukladno Logosu.
 
Koliko je ovakav pristup Crkve bio plodonosan pokazuju filozofi obraćenici poput sv. Justina, Aristida, Atenagore, Teofila Antiohijskoga, Klementa Aleksandrijskoga i tolikih drugih.
 
Tako i danas Crkva ne vodi međureligijski dijalog, jer bi htjela stvoriti jednu svjetsku religiju, nego, zalažući se za dobrobit ljudskoga roda, a prepoznajući ono što je istinski zajedničko u svim ljudima, potiče sve ljude, bez obzira koje rase ili religiozne pripadnosti, da se u odgovornosti zauzmu za zajednička dobra u društvu u kojemu žive.
 
Bez daljnjega da i danas postoje vrijednosti od zajedničkog interesa, kao što je mir, međusobno poštivanje, dostojanstvo i uvažavanje, te ne bi trebalo biti čudno ako Crkva i danas bude promicatelj takvih vrijednosti, jer ih daleko bolje pozna i otkriva od drugih. A tim više je takav pristup opravdan, ako iz tog dijaloga niknu spasenjski plodovi kao što je bio slučaj u ranom kršćanstvu.

 

Da biste komentirali, prijavite se.