Did Mate o neporočnim političarima

Oni koji ne vjeruju u nikakve ideale i vrijednosti dovode nas do toga da mi kršćani podignemo visoko letvicu očekivanja od ljudi koje bismo htjeli na čelu svoga naroda.
Autor: don Ivan Bodrožić/Laudato/I.D. Photo: pixabay.com ponedjeljak, 28. prosinca 2015. u 09:30

Posvuda se raspravlja mnogo o politici i političarima, pa tako i malom selu Svibu uz ognjište dida Mate kad se u ove zimske dane skupe susjedi i poznanici ''na silo'' uz vatru. Pitaju mnogi i njega, a ponekad želeći ga i malo ''pecnutu'' jer znaju za njegov vjernički stav, što on misli o našim političarima, kako s onima s lijeva, tako i s onima s desna. No did Mate ih sve sasluša pa i provokatore, kao i moralizatore. Znaju oni za njegovu vjeru i vjernički stav, pa onda žele čuti što on misli o političarima i tome kome on daje svoj glas i po kojem ključu se ravna. A oni ne znaju koliko on voli svoj narod i njegovo dobro, kao i svoga Boga koji mu nadahne jasnu i utješnu riječ što on pretoči u svjedočanstvo onima koji imaju uši da čuju.
 
Ako itko onda sam ja, započe did Mate svoj monolog, a cijelo selo zna za moj čist obraz, za čistoću nas vjernika katolika i našeg vjerničkog stava i izbora. Bio bih sretan kad bih mogao uprijeti prstom i izabrati nekoga do kraja neporočna, bez mrlje i mane. No počesto zaboravljamo da biramo samo ljude. U tom smislu vidim kako bi neki meni didu Mati htjeli nametnuti grižnju savjesti zato što ja, pošteni Svibljanin, dajem svoj glas nekome tko nije savršen, tko nije bez ljage i mane. I da se razumijemo, ja nisam za nepoštene političare, no neka mi netko pokaže savršenoga kojemu se ne može naći zamjerka. A kad kažem da sam za čistoću izbora nas vjernika, onda sam prije svega za čistoću obraćenja kojem nas uče naši pastiri, a ne za čistoću spletkara ovoga svijeta, koji čine sve da nam u ime čistoće ukazuju na tuđe mrlje, te nas vjernike tako zavade i učine nesigurnima, kako bi poslije njihovi bezbožni simpatizeri zaradili političke poene na našoj neslozi.
 
Oni koji ne vjeruju u nikakve ideale i vrijednosti dovode nas do toga da mi kršćani podignemo visoko letvicu očekivanja od ljudi koje bismo htjeli na čelu svoga naroda. No bolje rečeno oni bi da mi podignemo visoko letvicu onima za koje se trebamo opredijeliti, kako bi omogućili svojim ideolozima da neopaženo prođu ispod letvice i uzmu sve u svoje ruke. Doista, nisam protiv visoko podignute letvice, jer bi je mi kršćani morali podići na najveću moguću razinu što se tiče ćudoređa onih koji žele voditi narod, ali i programa koji bi trebali štititi interes naroda i države. Doista, trebali bismo je podizati mi vjernici, kako bismo iz svojih sredina iznjedrili ljude koji ljube Boga i narod, Crkvu i Domovinu, a ne da nam je podižu drugi koji s Bogom nemaju veze. Jer cilj je bezbožnih oligarhija ovoga svijeta da mi budemo zbunjeni glede toga kome dati potporu, kako bi oni mogli uvući u igru svoje ljude, koji ne bi imali šanse proći po nikakvim kriterijima, nego samo ukoliko su nesložni oni koji poradi nesloge nemaju kada razumjeti cijeli scenarij koji se pripremao. Rezultat svega je da tako trovači vrijednosti, pod krinkom čistunstva, uz našu pomoć promaknu i zaštite one koji čine zlo Crkvi, obitelji i vitalnim interesima naroda. 

A kreatori javnoga mnijenja, najčešće manipulatori, našli bi manu i anđelu s neba, a kako ne bi našli ljudima. Znamo da je u istoj situaciji bio i sam Sin Božji pred čistuncima svoga vremena – farizejima. Jer ti isti ljudi su kritizirali Ivana Krstitelja jer je bio isposnik, a opet pronalazili su i manu njemu jer se družio sa svim ljudima, pa i sa grješnicima i carinicima (usp. Mt 11,18-19). Jednome, jer je bio asketa, predbacivali su da ima đavla, a drugome, jer se družio s ljudima, govorili su da je izjelica i vinopija. Tako su pokazali da im nije ni do krjeposti ni do vrijednosti, a time ni do dobra ljudi, nego do toga da kritiziraju sve koji mogu ugroziti njihovu veličinu i interes. Zato su činili sve da ljudi ne povjeruju ni Ivanu ni Isusu. Ako su tako činili sa Sinom Božjim, još manji je problem kad treba dati povjerenje ljudima i njihovim programima. Doista, da dođe i svetac s neba i anđeo Božji, teško da mu suvremeni farizeji ne bi pronašli, ne samo jednu nego i više mana.
 
Ma u konačnici veseli mene da mi katolici imamo tako visoke kriterije, samo je šteta što ne vodimo računa tko iza kulisa igra igru i potiče nas na čistunstvo. Veseli me da tražimo čestite i poštene ljude, no isto tako bi me veselilo kad bismo vidjeli koje su posljedice naše nesloge i neopredijeljenosti u trenutku kad nam strukture i pojedinci bez savjesti nametnu grižnju. Ako vam to kažem ja, did Mate, katolik od glave do pete, onda bi to trebalo nešto i značiti. Bilo bi dobro da se mi katolici i mi koji se smatramo grješnicima i oni među nama koji se ponašaju kao čistunci, dobro preispitamo i dobro oči otvorimo. Bilo bi dobro da to znamo prije nego padnu maske. Tada može biti kasno i ne preostaje drugo nego tući glavom u zid. A do sada je mnogo puta bilo: 'Eh da sam to znao' ili 'Eh da sam to prije vidio'.
 
Dite moje, mediji i računaju sa nesposobnošću jednog dijela vjernika da ispravno čitaju vijesti i poruke koje se mogu iz njih razaznavati. Računaju s brzopletošću mnogih koji ne prepoznaju u prvi mah cilj svake vijesti i poruke, pa onda žestoka srca i vruće glave vuku nagle poteze i odluke, ne videći kako su bili izmanipulirani. A slično se događa i kad mediji nekoga hvale. Tako me, na primjer, uvijek čudi kad Crkvi neskloni medij, u rukavicama hvali pojedince koji navodno imaju dobre veze s Crkvom ili određenim uglednicima iz Crkve, treba malo pričekati pa onda donijeti neki promišljeni zaključak. Isto je kao kad liberalni mediji, koji inače ljudima koji su vertikale i stožeri ćudoređa traže dlaku u jajetu, dobrohotno hvale osobu iz javnog života prikazujući ga kao pravog vjernika, te ćudoredna i čestita čovjeka, onda tu nešto ne odgovara. Zato bi se nakon toga trebalo zamisliti i pronaći razloge, to jest pokušati dovinuti konačni cilj koji se želi postići takvom viješću.
 
Eto tako, dico moja, ne znam jesam li vam išta pomogao ovim svojim monologom. Budimo čisti i čestiti, najprije u sebi, pa onda imamo pravo to očekivati i od drugih. No ako smo čisti i čestiti, ne treba značiti da trebamo biti naivni, te dopustiti da nam seoske galamdžije, mediji i kreatori javnoga mnijenja nametnu svoju igru u kojoj se poigravaju našim vjerničkim stavovima, a onda se nakon toga bezbošci i neznabošci hvale kako su izabrani glasovima nas katolika. Naš Učitelj nas je pozvao da budemo ''mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi'' (Mt 10,16) pa nam se neće takvo što događati.
 

Da biste komentirali, prijavite se.