Monolog o Crkvi i politici

Tko pozorno čita cijeli tekst može jasno shvatiti, ako hoće.
Autor: don Ivan Bodrožić Photo: pixabay.com petak, 09. rujna 2016. u 09:52

“A dide Mate, sad smo te napokon uhvatili u raskoraku”, likovali su seoski zlobnici dolazeći u dvorište ispred Selakovih kuća gdje je did Mate uživao u babljem ljetu u prančioku. Ni njemu nije bilo jasno što mu spremaju, a poznajući njihove karaktere i naravi, pretpostavljao je da ga žele isprovocirati. Bili su to ljudi za koje se po seosku kaže da im vrag ne da mira, te su uvijek smišljali neke smicalice i spletke, a najzanimljivije je da im je redovito smetao neki pošten čovjek pa bi se na nj okomili. Sad je i on čekao što će novoga iznijeti pred njega, jer im to nije bio prvi put ni prvi pokušaj. No on se nije uznemiravao, jer je znao da je čista savjest i um vođen vjerom jači od svih mračnih umovanja, te je tako bio siguran i uvjeren u sve što im je govorio, sve što je vjerovao, zastupao i promicao u svom životu.
 
“Dakle”, započeli su oni, ”nisi li ti uvijek tvrdio da se Crkva ne bavi politikom, a evo ovdje jedan biskup u svom razgovoru za jedan dnevni list čak veli da propovijedi 'ne mogu biti potpuno lišene politike jer bi to značilo da su beživotne'. Ako se ne varamo, ti si tvrdio da su propovijedi vaših svećenika životne jer tumače i naviještaju Evanđelje, a vidiš kako biskup kaže da su propovijedi beživotne onda kad se bave politikom. Dakle, koga da sad slušamo, tebe i tvoju tvrdu crkvenu liniju ili biskupa koji otvoreno priznaje da se propovijedi moraju baviti politikom? Osim toga i posljednjih su dana prozvani neki biskupi za svoje političke propovijedi, što je očit dokaz i primjer da nisu u pravu.”
 
Mašu oni tako tim papirom, pa ga i did Mate uzme da pročita u cjelini, jer to što su mu oni izvukli i ne zvuči nešto osobito i nije mu se učinilo ispravnim. No kako je dalje čitao, to je bolje uočavao njihovu zabludu koju su i sami mogli ispraviti da su bili pozorni, to jest da se nisu htjeli uhvatiti za jednu 'krivu' rečenicu radi sebe i svojih stavova, umjesto da teže razumjeti bit poruke. Umjesto da traže misao i pravo značenje riječi izgovorenih u kontekstu, hvatali su se dvoznačne riječi kao što je 'politika'. Naime, njima je ta riječ u biti i nejasna. Ne znaju njezino izvorno značenje, niti znaju u kojem se značenju danas koristi, ali dobro im dođe da potkrijepe zbrku u glavi. A dotični biskup, premda se nespretno izrazio, pokazao je ipak da razlikuje govor o politici kao općem životu građana od uporabe riječi koja se odnosi na stranačku politiku. Zato je u prvom slučaju rekao da propovijed ne može biti lišena politike, misleći pri tome na govor o zajedničkom dobru i životu, te o problemima društva i čovjeka, dok je kasnije jasno izrekao da Crkvi nije primjereno baviti se stranačkom politikom. No oni do tog pasusa nisu došli, već su se zadržali na onom što su sami htjeli i dajući izgovorenom svoje proizvoljno značenje. Možda bi bilo pogođenije, radi ovakvih ljudi koji se hvataju za svaku riječ, da u prvom slučaju i nije upotrijebio tu riječ, jer se riječ politika, za razliku od njezina korijenskog značenja, koristi danas kao pojam za označiti stranačku politiku. Ali tko pozorno čita cijeli tekst može jasno shvatiti, ako hoće. Čak i bez nekog velikog filozofskog znanja i klasične izobrazbe bilo bi im dano to dokučili. Pogotovo pri ovakvom klasičnom primjeru vađenja nekih izjava iz konteksta.
 
Međutim, njima je trebalo pokriće za sebe i za duhovnu lijenost i udaljenost od Boga. Uostalom da im je stalo do dobra Crkve i naroda, onda bi stvari čitali s razumijevanjem i trudili bi se sami dati doprinos boljitku svoga naroda istinskim vjerničkim životom. A ovako se dadnu ujarmiti u kola destruktivnih medija i sve što znaju je vlastitim neznanjem unositi i širiti oko sebe nemir koji izvire iz njihova srca.
 
No osim tih zlobnih i neupućenih kolovođa, čudio se onima koji su se dali zavesti, među kojima je did Mate imao i vlastitih rođaka. I oni su mu govorili kako više ne idu u Crkvu jer se 'Crkva bavi politikom', jer 's oltara propovijeda za HDZ', jer 'biskupi svojim porukama pred izbore pozivaju da se glasuje za HDZ', itd. A did Mate koji svake nedjelje ide na misu i sluša propovijedi, čudio se što mu to govore. On nikada takvo što nije čuo s oltara. Tek kad je priupitao jednoga od njih: A rodijače, kad si ti zadnji put bio na misi da bi ti to znao?, dotični se postidio, jer su prošle godine a da nije kročio nogom u crkvu. No kad se raspravljalo o Crkvi i politici, onda je 'bolje znao' što se propovijeda, nego did Mate i svi ostali koji ne propuštaju nedjelje da ne odu na svetu misu. Znao je did Mate da oni opravdavaju svoju lijenost i bezbožne stavove u pojedinim stavkama crkvenoga ćudoređa. Takvima je bilo dovoljno i pokriće zločestog novinara da se ne obrate, nego još više udalje od Boga i Crkve i da utone u pravi nevjernički život. Zato se did Mate nije mogao ne čuditi ljudskoj naivnosti i gluposti svojih rođaka u ovo vrijeme suvremene komunikacije, jer se vrlo lako može pronaći i provjeriti tko je što rekao, pa tako isto što govori Crkva i biskupi u propovijedima. Ali isto tako mogli su provjeriti je li pojedini novinar rekao istinu ili je svjesno podvalio naivcima svoje ideje s ciljem da ih još više udalji od Crkve.
 
Čudio se stoga did Mate u sebi da zločesti i izopačeni novinari mogu uopće utjecati na krštenu dušu i odvesti je u tamu i glupost, a ta ista duša je na krštenju primila svjetlo Božje da bi bila prosvjetljena i sjala svima oko sebe. Sjetio se on njihovih prethodnih optužbi, pa i onih od nedavne proslave Velike Gospe. Doista, oni su uporno ponavljali tezu da se Crkva bavi politikom, a on je uvijek uredno te njihove izopačene ideje argumentirano opozivao.  Zato ih je i sada podsjetio da biskupa kojega ove godine nepismeni novinari prozivaju po portalima da agitira za HDZ, prije petnaestak godina su prozivali da je doveo SDP na vlast, a on propovijeda uvijek isti Božji nauk i katoličko ćudoređe koje smo pozvani svi svjedočiti i živjeti. Podsjetio ih je i na to da ih je jednom zgodom poslao da sami pročitaju i pretraže propovijedi biskupa i da mu točno pokažu mjesto gdje su to biskupi, ili u zajedničkim porukama ili pojedinačno, agitirali za pojedinu stranku i stranačku opciju. Od toga je prošlo i više mjeseci, a ne samo dana, a oni ne nađoše nijedan tekst da mu ga predoče, bez obzira na izvanredne mrežne pretraživače poput Googlea i ostalih. Žao mi je da moji sumještani ne vide da su mnogi od novinara koji pišu o Crkvi tek obični politikanti, te imputiraju Crkvi sve ono što se njima ne sviđa. Baš zato, kad vidimo o kome je riječ, onda bi svakom čestitom vjerniku to trebao biti znak. Minimalno što bi trebao napraviti je da nikad ne pristaje na stavove i stranke, ideje i ideologije prema kojima ih dotični pilotiraju. A za koga će se potom opredijeliti, imaju dovoljno prostora odlučiti.
 
Zato je did Mate ovako završio svoj monolog: “Nisam toliko neupućen u vjeru i život da bi me nepismeni novinar s nekog portala mogao zbuniti, a kamoli zavesti. To se radije vi preispitajte za kim pristajete i koja su vaša uvjerenja, i na čemu utemeljena. Do sada ste promijenili mišljenja 'kao Cigo konja', kako naš narod kaže, samo da ne pristanete uz ono mišljenje koje je u Bogu utemeljeno, a po Crkvi propovijedano. A ja ovdje od početka zastupam jedne te iste stavove i nemam potrebu mijenjati ih ni za dlaku. Čudim se vama da vam zločesti novinari oblikuju svijest, stavove i uvjerenja, te da oni mogu biti čimbenik vaših odluka i pokriće za životne odluke. Onaj tko je navikao slušati Boga, ne ponaša se kao čovjek koji čuje samo što sam želi, nego doista sluša da bi dobro čuo ono što mu Bog ili netko drugi govori. Isto tako se neće hvatati za stavove onih ljudi koji mu serviraju ono što bi on htio čuti, nego će se voditi istinom Božjom i ispravljat će svoj život prema istini, a ne istinom proglašavati svaku laž i zabludu samo zato što mu godi osjetilima i ostavlja ga u duhovnoj neodgovornosti.
 
Dragi moji sumještani, odbacujete istinu Evanđelje i istinu Crkve u ime bezveznjakovića koji kao plaćenici i trovači pišu s portala iznoseći smiješne i neutemeljene stavove o Crkvi. Utoliko je gore po vas što ti isti novinari koji vas ispunjavaju svojim otrovom, to ne čine nesvjesno, nego ciljano, kako bi pomogli strankama i pojedincima koji zastupaju i promiču bezbožne programe u našem društvu, i to preko leđa vjernika. Zato i navode lakoumne i lakovjerne vjernike, u prvom koraku, da najprije u njima stvore anticrkveno raspoloženje, pa da, u drugom koraku, dobiju njihove glasove za bezbožne stavove i ideje, to jest da glasuju za stranke, stavove i programe koji se izravno suprotstavljaju Božjemu nauku. Tako na vrlo lukav način pridobiju vas koji biste trebali biti vjernici, da se opirete evanđeoskim vrijednostima kojima vas poučava Crkva, a na kojim se jedino može temeljiti istinski život i graditi budućnost.”

 

Da biste komentirali, prijavite se.