Dvije sestre

Istina je da kada nekoga ljubimo, tada od njega očekujemo više nego od drugih.
Autor: Ana Mari Rajić Photo: pixabay.com nedjelja, 17. srpnja 2016. u 16:24

Dvije sestre, obje ljube Isusa svim srcem, svom dušom i tijelom. Jedna toliko užurbana da ga ugosti, zaokupljena sitnicama da Isusu ništa ne nedostaje, dok druga sjedi kraj Njega i upija sve ono što govori. Svaka iskazuje ljubav na onaj način kako misli da je najbolje. Isus obje jednako ljubi.

Možda je sad najjednostavnije razmatrati tko je u našim životima sestra ili brat koji ljubi Isusa na svoj način. Kad mi netko kaže riječ sestra pomislim na osobu koju jako volim. Sjetim se svih lijepih i dobrih trenutaka koje sam provela sa svojom sestrom. Također mi dolaze sve one situacije kada sam propustila ljubiti svoju sestru, a također se mogu prisjetiti i onih trenutaka kad sam očekivala nešto od svoje sestre, a ona je na to bila ''gluha''.

Istina je da kada nekoga ljubimo, tada od njega očekujemo više nego od drugih. Zar nije to bio i Martin prigovor Isusu? Ona je bila razočarana jer ju je sestra ostavila da sama poslužuje, možda se i brinula što će Isus misliti o Mariji, kako bilo, željela je najbolje za svoju sestru i željela je da ljubi Isusa na isti način kako ga je i ona ljubila.

Zar nije isto i u našim životima? Ponekad i mi molimo da se naši ukućani obrate, da učine sve za Isusa, ali na način kako mi to činimo. Ukoliko nije tako, razočarani smo i prigovaramo Bogu.

Marija šuti, mirna je, sjedi kraj Isusa, sluša Njegove Riječi i upija ih. Marija se dušom i tijelom klanja Isusu. Marija se ne svađa s Martom, već pušta Isusu da ju brani. Marija zna da je trebala posluživati, ali jednostavno nije mogla odoljeti. Možda je u sebi mislila, da mi je zadnji dan života želim čuti o spasenju i stići ćemo sve napraviti, nadoknadit ću sve svojoj sestri jer ju ljubim, ona je moj bližnji. Isus blago kori Martu govoreći joj da prihvati svoju sestru kakva jest.

Zar nije jednako tako svima onima ljudima koji odlaze na svakodnevnu svetu misu, a njihovi ukućani se ljute zbog pola sata odsutnosti. Zar nije jednako tako svima onima koji žive klanjanje u svojoj svakodnevnici, kad ih drugi prozivaju zbog onog što jesu, kad im traže mane i onda kada čine dobro u Božjim očima.

Pitajmo se sad kako se Isus osjećao u gostima? Morao je koriti, a to sigurno nikome nije ugodno, no Isus zna svoje poslanje i blago govori Marti, nemoj ti brinuti hoće li me ona ljubiti kao ti, već progledaj, ona mi se klanja svom dušom i tijelom, sluša svaku moj riječ i upija ju, kako bi ju baš na tebi mogla zaživjeti i pokazati mi koliko me ljubi. Ljubi i poštuj svoju sestru i ako ti je teško i ti sjedi i skupa s Marijom slušaj moju riječ.

Gospodine, oprosti nam što često ne prihvaćamo svoje bližnje kakvi jesu, već tebi žalostimo srce tako što ti o njima negativno iznosimo i žalimo se. Molimo te da naš život bude isprepleten mudrošću i jakošću, da uvijek znamo prepoznati što i kada trebamo učiniti kako bi postali istinski klanjatelji i ponizni poslužitelji.
 

Da biste komentirali, prijavite se.