Enis Bešlagić: Najbolji dogovor - Pogledati čovjeka u oči i pružiti ruku!

Kad činiš dobro, mislim da je to osnova svake vjere.
Autor: Ines Grbić/Laudato/M.P. Photo: Ines Grbić nedjelja, 14. lipnja 2015. u 08:44

Glumac Enis Bešlagić prvo je, široj javnosti poznato lice koje sam dan prije papinog pohoda ugledala u jutro radne akcije u pripremi susreta s papom Franjom na stadionu Koševo u Sarajevu. Taj dragi čovjek pristao je prekinuti svoj volonterski angažman i bio moj prvi sugovornik za Hrvatski katolički radio, u želji za prenošenjem ozračja koje je vladalo među ljudima.

Glumcu pitanje: Koja je Vaša uloga na Koševu?

„Moja uloga je prijateljsko-ljudska i vjerska. Smatram, ako si imalo čovjek, ako si imalo vjernik, ako poštuješ svoje, da moraš poštovati i druge. Tako sam ja, na poziv mog prijatelja Damira Ramljaka Tigra, došao tu da pomognem. Ramljak radi pripremu dolaska pape u gradu koji nije baš sto posto 'njegov', u smislu poznavanja ljudi i struktura. Pa sam se ja ponudio da pomognem. Tu smo, radimo, čistimo smeće - kao čovjek, kao građanin, koji želi da slika Sarajeva i slika BiH izađe u svijet onako kako zaslužuje“, kaže Enis. Kad je Tigru bilo povjereno da bude vođa projekta, Bešlagić se uključivao, da bi se zadnjih mjesec dana sve intenziviralo. „Ispod bine, terena, čistili smo smeće, kopali kanale za odvode, ljudski se uključiš. Ne samo da pričaš… Ja sebe ne doživljavam nekom zvijezdom, niti to postoji. Ja sam obični Božji rob i sebe tako doživljavam. Mislim da sav moj uspjeh i sva moja popularnost nije toliko vezana za uspješnost projekata, to tako Bog da, da te ljudi doživljavaju svojim. Ljudski se uključiš, kao što bih se uključio u sve što je pozitivno za BiH“, kaže Enis.

Bio je toliko uključen u pripremu stadiona Koševo, da sam ga s daščicama u rukama na tribinama susrela i toga dana poslijepodne, satima nakon našeg susreta, izložen žarkom sarajevskom suncu u akciji s drugim volonterima. To je situacija nalik nenamještenoj provjeri. Ma je li on baš toliko tamo bio prisutan? Je, bez obzira na sat. „Mislim da se svi moramo okrenuti svojoj domovini. Kada bismo zaista bili ljudi, svima bi nam bilo bolje. Uvijek mi je bilo lakše pričati s vjernikom, nego s onim tko to nije. I dogovarati poslove 'na ruku', što se kaže, ne trebaju mi tada ni ugovori, ni nadležan je sud u Zagrebu, ni u Sarajevu. Kad pogledate čovjeka u oči i pružite ruku, mislim da je to najbolji dogovor. Jedan je Bog, propisuju se samo najbolje stvari, da nikad ne možeš pomisliti zlo drugome, ono što nikad ne bi učinio sebi. Samo treba činiti dobro. Kad činiš dobro, mislim da je to osnova svake vjere. Da nema laži, licemjerstva, izvrtanja vjere. Ali, mnogi ljudi koriste vjeru u svoje svrhe, političke, vojne. Bolje biti i u manjini, ako činiš ispravno, nego među većinom koja čini loše“, kaže Enis s pogledom na nebo nad Sarajevom.

Kako on gleda na povezanost islama s negativnim događajima u svijetu?

„Islam je, kad se pojavio, htio ljude udaljiti od zla. U to su vrijeme zakopavali žensku djecu. Islam je iz ropstva izvukao žene. Ali poslije, to se sve tumačilo kako se željelo. Mislim da muslimani u BiH žive u najtežem vremenu, jer se moraju boriti između Europe i toga svijeta gdje si osuđivan, da si u startu neki terorist. Mislim da je to naš teret. Muslimani u BiH, neki su i primjer ljudi. Ne mogu generalizirati niti sebi uzimati to za pravo ili ikoga osuđivati. Samo je Bog sudac i nema nitko pravo od ljudi govoriti: 'Ovi su ovakvi, oni su onakvi.' Tko god uzima sebi za pravo da osuđuje i generalizira narode, što to znači… kad netko na otoku pobije djecu, trebao bih reći: 'Vidi kakvi ste vi Hrvati, što to radite?' Kao što meni netko zna reći: 'Pa što radite to u Siriji?' Mislim, 'ko mi? Jednostavno te ljudi povezuju s nekim ljudima. Znamo da u svojoj obitelji ne možeš odgovarati za sve čine drugoga. U svojoj vlastitoj kući ne možeš učiniti, postići da svi razmišljamo isto, a kamoli na cijelom svijetu. Svaka individua za sebe gradi svoj svijet. I svatko će za sebe odgovarati pred Bogom. Ne bojim se policije, bojim se Boga. Ne bojim se što će mi reći narod, što će mi netko reći. Najveći ljudi su bili osuđivani u svom vremenu, u kojem su živjeli. Ako želimo biti dio ispravnih ljudi, moramo pristati na to da ćemo biti i osuđivani, i od drugih ljudi. To je taj svijet“, razmišlja Bešlagić.

Ima li naznaka u razvoju mira u BiH?

„Naravno da ima. Ljudi pokazuju jedno. Ali, kad dođete u BiH, vidjet ćete da ovdje nema nacionalnih osveta, osim što postoji svugdje u svijetu, da se sukobi neki podzemni, kriminalni svijet, zbog nečega ili nekih političkih prepucavanja. Znajući što se sve izdogađalo na ovim prostorima, mislim da rijetko gdje u svijetu postoji takva povezanost i bliskost, kao kod tri naroda koji žive u BiH, bez obzira kakva slika izlazi van. Prošetajte od Trebinja do Zvornika, od Bihaća do Neuma, slobodno idete, slobodno govorite tko ste i što ste. Mi u BiH uvijek smo bili u medijskoj, financijskoj i svakakvoj drugoj blokadi. Mi se moramo okrenuti sebi i napraviti od ove države… ja kažem, ako se i dijeliti, da se ima što podijeliti. A ovako u jadu, i ovom kokuzluk, mislim da je i to besmisleno. Danas se bogatstvo svijeta ne svodi na to koliko imate zemlje i krava, površine šume. Nego, danas se ljudska moć razvija tako što gledate koliko tko ima dionica u nekoj tvrtki, Apple-u, Microsoftu. Tako da su sad neki drugi centri moći. Ali, najbitnije je da se čovjek vrati sam sebi. Da ne ispravlja druge, nego da se bavi sobom“, kaže Enis.

Sloboda – najveće bogatstvo i Božji dar

Zahvaljujem mu za darovano vrijeme za razgovor, a on će: „Nisam došao davati intervjue niti da se slikam, došao sam ovdje kao čovjek. Neovisan sam, ne radim u nekoj državnoj instituciji, redovno uplaćujem porez jer smatram da je to dužnost. I onda kad ste neovisni, imate slobodu - to je najveće bogatstvo koje vam Bog može dati. Onda možete svima sve reći, što mislite. Papa Franjo je čovjek koji donosi poruke mira. Za sve što on govori, izgovara i zagovara, potpisujem sve te njegove poruke. Ali, nije problem pape Franje, nego ljudi koji ga slušaju, a ne čuju. Problem je što kad čovjek dolazi ovdje i kaže: 'Mir vama', a mi u BiH se posvađamo prije njegovog dolaska, pa kažemo: 'Ajde samo da Papa ode, pa ćemo to riješiti.' To je sramota ljudi koji su na vlasti, a ponos nas, onih koji nismo na vlasti, a tu smo, zajedno, dočekujemo – sada Papu, sutra nekog vjerskog islamskog učenjaka ili bilo koga tko donosi mir i donosi dobro.“

'Selam' znači mir

„Taj islamski pozdrav nije značio ništa loše. Ali se stavlja u konotaciju drugih stvari. Papa i svi ovdje se slažu da ovom narodu treba mir, mir. Prvenstveno mir u nama, mir u našim dušama, što manje nervoze, da ne trubimo jedan drugome u autu na semaforu, kad se već žuto upali. Što manje nervoze u obitelji. Postoje dobri i loši ljudi, to je jedina podjela koju Bog priznaje. Djela je ono što nas čini ljudima“, kaže taj rođeni Tešnjak; Sarajevo poštuje kao glavni grad BiH, kao što ga i Papa poštuje, kaže, kad je najavio svoj dolazak u glavni grad BiH. „Volim i poštujem svaki grad u koji dođem. U koju god kuću dođete, morate znati izuva li se u toj kući obuća ili ne izuva. Je li se u toj kući jede za stolom, na podu ili stojeći. Tako poštujete svakog čovjeka, bez obzira koje vjere bio. Ali, mi ovdje smo počeli najmanje poštovati ljude, komšije o kojima ovisimo. Kad kosiš travu, pa ti pukne neki dio, odeš do komšije i pitaš, imaš li da posudiš. Mislim da se trebamo okrenuti svojim komšijama, jer to je najpreče. Vidjeli smo što su donijele poplave. Ne postoji ta država izvana koja će ti brže doći kad ti gori kuća ili je poplava, od tvog komšije. Zato mislim da sve što se događa, ne događa se bez razloga, nego kao neke upute - tko ti je najpreči i u što trebaš ulagati. I mislim da ljudi trebaju praštati, praštati, a ne samo čekati da Bog bude taj koji će njima davati i oprost, a oni će se ponašati bahato, griješiti, biti zavidni, licemjerni, a očekivati oprost. A s druge strane, da nikad nikom u životu ne želiš oprostiti, nego da samo ideš: 'On je meni to napravio, sad ću ja njemu ovo.' Živim tako da nikoga ne mrzim - i ako išta, u tome sam stopostotan“, zaključuje Enis. S osmijehom izmjenjujemo pozdrav Mir, Shalom, Selam. „Moram ići, dok sam s Vama razgovarao, imam deset propuštenih poziva. Ovdje na stadionu struja ide preko agregata, trebamo osigurati još deset agregata, da sve izdrži“, kaže Enis, vješto se i rado prebacujući u svoju ulogu volontera tih blagoslovljenih dana za pohoda pape Franje BiH. S isijavajućom je radošću sudjelovao i u svim susretima pape Franje na postajama njegovog pohoda Sarajevu.
 

Da biste komentirali, prijavite se.