Isus ima povjerenja u nas i računa s nama

Jesmo li mi Isusovom oduševljeni tako da ga želimo upoznati ili zaboraviti?
Autor: Ana Mari Rajić/Laudato/M.P. Photo: pixabay.com nedjelja, 19. lipnja 2016. u 20:11

Kada nam se dogodi da u životu upoznamo nekoga novoga, obično su dvije reakcije, ili nas ta osoba oduševi ili nam iz nekih razloga postane antipatična. Ako smo oduševljeni, tada želimo što više i što bolje upoznati tu osobu i družiti s njom, ako smo razočarani, tada se udaljujemo i zaboravljamo tu osobu. Jesmo li mi Isusovom oduševljeni tako da ga želimo upoznati ili zaboraviti?
 
Postoji jedna činjenica, da bi bilo koje prijateljstvo uspjelo potrebna je žrtva. Prvo moramo upoznati drugu osobu, saznati što više o njoj, pokušati ju razumjeti u dobrim i lošim danima i nastojati uvijek za nju biti tu kako bi se kraj nas osjećala bogato. Ali pitajmo se, što je žrtva za onoga koji je oduševljen? Zar nije odvojiti vrijeme za osobu za kojom čezneš dar i radost?
 
Petar je znao tko je Isus, jer je sve svoje ostavio da bi slušao Isusa. Zar nije Petrova osobna molitva bila svaki susret s Kristom? Možda si mi mislimo, mi već znamo tko je Isus. Mi znamo da je On Bog, mi znamo da je On održao svaku svoju riječ. Mi smo pravi vjernici, sve već znamo. Petar je svojim očima gledao čudesa, gledao je Isusa živoga, ali zar nije i Isus na isti način prisutan dok i mi čitamo Božju Riječ, dok smo na sv. Misi. Vjerujem da možemo izdvojiti bezbroj situacija kada smo osjetili Isusovo Božanstvo, Isusovu svemoć i napose Isusa kao prijatelja.
 
Mi vjerujemo da je Isus Krist - Pomazanik Božji. Volimo slušati Njegovu Riječ i u molitvi upućivati najdivnije riječi, ali kada treba poštovati bližnjega, dosljedno živjeti Riječ Božju, tada slatka žrtva oduševljenja postaje kalvarijska žrtva trpljenja. Tada nam je Isus teška osoba i pitamo se zar On ima pravo tražiti od nas da se odreknemo sebe. Pitamo se zašto baš mi moramo prvi ljubiti, pitamo se zašto baš mi moramo prvi oprostiti, zašto nas bližnji zataje, zašto bližnji zaborave da mogu imati povjerenja u nas i slično.
 
Isus je znao da će nam to biti teško, ali ne trebamo se bojati dati sve od sebe, jer On sve vidi. Isus ima u nas povjerenja. Isus računa s nama i želi da mu u svakom trenutku života možemo spremno odgovoriti tko je On za naš privatni život.
 
Gospodine Isuse, često zaboravimo tko smo i kuda idemo nakon smrti. Zaboravimo na krštenje i primljene sakramente. Oprosti nam Isuse što nekad vjerujemo da nam je dosta znati da si Bog, a ne trudimo se da postaneš Kraljem našeg srca. Danas želimo napraviti prekretnicu našega života, odlučujemo da nećemo više čekati da se nas prve ljubi, već ćemo umrijeti sebi i ljubiti ćemo bezuvjetno. Odlučujemo ne tražiti poštovanje i opraštamo svima onima koji su nas ranili, a nisu se nikada ispričali. Ti si naš Krist – Pomazanik i klanjamo se Tebi u ovom miru koji osjećamo, molimo Te da uvijek iznova obnavljaš našu snagu, kako bi Te do kraja svoga života ustrajno slijedili.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.