Kad svećenik nosi materine bičve...

Možda je netko naišao na osobu koja i u netropskim krajevima u sva godišnja doba hoda u 'Franjinim sandalama'. To bi značilo biti bos, odnosno, bez čarapa. Nekome je to, nažalost, posljedica životne oskudice, a nekome životna odluka. Među tima drugima je fra Miro Ančić, župnik u župi sv. Luke evanđeliste u Otoku u sinjsko-cetinskom kraju.
Autor: Ines Grbić/Laudato Photo: zadovoljna.dnevnik.hr/I.G. petak, 20. ožujka 2015. u 09:38

Dvije godine bio je misionar u Kongu. Tko god ga susretne i poznaje, neminovno primjeti kako u sandalama njegove stope hodaju bez čarapa. Na pitanje 'Zašto, fra Miro, uvijek hodate bosi?', ne odgovora doli osmijehom i kaže: „Ma nema zime! To mater primjeti. To su materine bičve. To su posebne njene“. 'I ne želite više ništa reći?' 'Amen', odgovori fra Miro, opet s osmijehom.

A led...

Strpljivo fra Miro podnosi ta pitanja i čuđenja ljudi. No, činjenica vidjeti boso dijete, makar i u odrasloj dobi, boli fra Mirinu majku Anticu. „Je, je. To Vi njega nemojte pitati prid nama. Koliko ja to uvik vičem, kad ja njega vidim tako bosog. A led... Odma mi teško bude. Koje su zime i sve, on bos. Nakon Afrike je počeo tako hodati, bez čarapa. On samo kaže 'Nema zime'. Govorila sam mu ja to. Ali on o tome ne voli pričati. I meni govore za to. A ne mogu mu ja ništa, nije on dite. Kažu mi, 'Zašto ti njega ne prisiliš?' U Imotskom je bila jedna stara, pita ga: 'Moj Miro, što si ti bos? Kaže on, 'Nemam baba bičava'. Kaže ona, 'Evo, baba ove plete, dat ću ti ih'. I kad je ona oplela, pošalje njemu. Al' on dade drugome, opet ih nije obuo. Nije da on nema bičava. Kad bi iša' blagoslivljat u dućane, svi bi mislili da nema bičava. Onda bi mu dali po naramak bičava. A on njima kaže 'Daj sirotinji'“ nemoćno će mama Antica u svojoj brizi. „I Mario (Mario Ančić, bivši uspješni tenisač, nećak fra Mire, op.a.), kad je iša s njim u Belgiju, on mu govorio da ne ide bos tamo. I brat, Marijev ćaća, kupija mu postole i dava mu je. I nije se tija obut! Gonja ih je tri godine u autu i najposlije ih je bacija od sebe“ kaže Ivan Ančić, tata fra Mire.

U čemu je tajna?

Fra Miro samo sluša što brižni roditelji kazuju. Bez komentara, ustrajan u želji življenja svog, vjerojatno 'tajnog zavjeta', s obzirom na sve što je u Africi doživio. Hod bez čarapa fra Miri je, osjeti se to duhom, simbolična zadovoljština i 'naknada' za potrebe koje prikazuje. Kako će taj stameni čovjek reći 'To prikazujem kao zadovoljštinu, činim to zbog 'većeg dobra?'. Ne hvaliti se ičim 'svojim', doli križem svoga Gospodina. Što je hodati bez čarapa u Hrvatskoj, u usporedbi s tolikim bosim, hladnim stanjima duša i čovjekovih potreba s kojima se, nekad kao misionar, a uvijek kao svećenik, fra Miro susreće. Od podnošenja leda, veća mu je pokora susretati se s pitanjem i čuđenjem ljudi zašto tako čini. Zanimljivo je da prizor svojih bosih stopala naziva maminim čarapama – 'To su materine bičve', kaže. On je svoju kožu 'obukao' tim nevidljivim, a duhom jakim čarapama. A majčin materijal grije. Njegova (franjevačka) ljubav je u odgovoru domišljata i originalna.

„Kad je led, zima, kažem mu, 'Što se ne obuješ?'. On odmahne i kaže: 'Imam ja materine bičve na sebi'“ kaže tata Ivan. Fra Miro je  svećenik dvadeset i četiri godine. Prije sadašnje župničke službe, u Otoku je četiri godine bio kapelan. Služio je i u Podbablju kod Imotskog, Metkoviću, Prološcu, na Braču. U predivnom perivoju kod otočke župne crkve u sinjsko-cetinskom kraju, kani postaviti postaje križnog puta i urediti spomen stradalim Otočanima u povijesti. U stalnoj je animaciji za pomoć misijama i potrebnima na razne načine. Fra Miro ima još sedmero braće i sestara. Njihovi roditelji Ivan (84) i Antica (77) nedavno su proslavili dijamantni brak, šezdeset godina od svoga vjenčanja. Dakle, kad smo na čuđenje okoline, možda u nekoj 'neprimjerenoj', ne samo ljetnoj, situaciji, bosi, mogući odgovor je 'To su materine bičve'. Podpitanjima tada nema mjesta.

 

Da biste komentirali, prijavite se.