Male riječi zahvale…

'Odrastao sam uz redovnice i redovnike, a i danas s njima suživim Hvala vam što postojite!'
Autor: Francisko Pavljuk/Laudato/M.P. Photo: pixabay.com četvrtak, 02. veljače 2017. u 16:52

Povodom Dana Bogu posvećenog života male riječi zahvale svim redovnicama i redovnicima želio je uputiti 37.-godišnji Francisko Pavljuk koji već pet godina djeluje kao sakristan u srednjoeuropskom Marijanskom svetištu Majke Slavenskih naroda u Mariazellu u Austriji. Njegove riječi izazivaju mnoga sjećanja koja nosimo u srcima promišljajući o Bogu posvećenim osobama.

'Odrastao sam s redovnicama milosrdnicama Svetog Vinka Paulskoga u jednom selu 40-ak kilometara od Zagreba. Tamo sam počeo i ministrirati i ujedno biti ''mali sakristan''. Sjećam se još jedne sada već pokojne časne koja je sa šlajerom na glavi vozila traktor i radila na polju. Držale su krave. Mojim su roditeljima bili pomogli, jer smo bili izbjegli iz Bosne. Također se sjećam kada je za vrijeme listopadskih pobožnosti za vrijeme moljenja krunice preminula jedna mlađa sestra.

Toliko sam u životu tako dobrih i svetih redovnika i redovnica susretao. Divio sam im se, a i dan danas ih susrećem i divim im se. Također sam susretao dijecezanskih župnika koji su u srcu bili ''pravi redovnici'', mada to službeno nisu. Bilo je i redovnika i redovnica ''u civilu'', kao i članova svjetovnih instituta, kao i klauzurnih redovnica.

Bez vas bi Katolička Crkva bila jako siromašna. Danas vas se često i pljuje, blati, vrijeđa, proganja, ogovara... Sjećam se kad sam jednom čekao autobus u Zagrebu na stanici kako su dvije žene pričale kako časne ništa po cijeli dan ne rade, što nije istina.

Svoju sakristansku službu koju danas časno vršim dugujem upravo redovnicama, jer sam taj rad naučio upravo od njih. I sada po jednim krovom živim s redovnicima, s benediktincima. Dijelim s njima i dobro i zlo. S njima slavim Božić, Novu godinu, Uskrs, rođendan...  

Od dvojice divnih benediktinaca već sam se morao teška srca oprostiti, jer su preminuli. Možda je sramota sada reći da sam plakao za njima kao malo dijete, jer su mi bili jako prirasli srcu, ministrirao sam im na misi, oblačio ih u misno ruho... Iako nisam redovnik, osjećam se jednim dijelom redovnikom ''u srcu''.

Nekim redovnicima i redovnicama zavidim što nisam svet kao oni. Sjećam se kad su nedavno ovdje hodočastili redovnici i redovnice različitih redova i družbi iz Zagreba, a koji su inzistirali da se kao jedini laik s njima fotografiram ispred naše Gospine bazilike. Na moje iznenađenje ta je fotografija osvanula na koricama časopisa za promicanje redovničkog života ''Susret''.

Dragi redovnici i redovnice! Neka Vam je sretan i blagoslovljen današnji dan. 'Gdje god su redovnici tu je radost', rekao je papa Franjo. HVALA VAM što postojite!!! Katolička Crkva Vas i danas treba, možda više nego ikada.


 

Da biste komentirali, prijavite se.