O koracima prijeđenim i onima preda mnom

Čini mi se da se cijeli život svodi na to, u svijesti o vlastitom životu, u poslušnosti savjesti koja me uvijek vraća na Božje, u znanju gdje su moji izvori.
Autor: Laudato/M.P. Photo: pixabay nedjelja, 26. lipnja 2016. u 14:00

Promišljam o vlastitom životu. O koje li milosti! Biti svjestan da je život dar, imati pet minuta, zaustaviti sebe, tok svojih misli, svojih obaveza, neriješenih situacija i razmisliti o ulogu, o svrsi svojih dana, o koracima prijeđenim i onima preda mnom. Već tu naslućujem tvoj poziv, tihi glas savjesti u meni, Tvoj dah, koji podsjeća na vrijednost života i biranja utrošenosti.

Naviru mi različite misli i kada ih sve zbrojim i oduzmem, postaje očito jesam li lisica koja se ne odriče svoje jazbine ili lastavice koja se redovito vraća u svoje gnijezdo. Stavljam li ruku na plug pa ju dižem i predomišljam se zbog nedovršenih poslova, zdvajam je li zbog istrošenosti, nesavršenog ugleda među rodbinom i prijateljima, vječite namirenosti vlastitih potreba i zadovoljstva mene i onih o kojima se brinem…? Otkapam li grobove svojih užitaka kojih sam se odrekao, vraćam li se iznova na staro, na požudu, hedonizam, užitak, odmor, obzire?

Gospodine, u svim tim ponudama, osjećam da ne mogu sam odlučiti se ići za Tobom, slijediti Tvoje korake, imati hrabrosti za žrtvu i odricanje, napraviti sve one rezove zbog kojih nemam mir u srcu. Znam da u meni nema ni volje ni želje, možda tek iskra. Trebam Tvojeg Duha da me ispuni i nadahne iz jutra i u svakoj novoj situaciji u kojoj se nađem. Trebam Tvojeg poticaja da se odvažim i znadem nahraniti na Tvojem stolu, Tvoga nepropadljivog kruha i Tvoje riječi.

Čini mi se da se cijeli život svodi na to, u svijesti o vlastitom životu, u snazi da si priznam imam li doista mir u srcu, u poslušnosti savjesti koja me uvijek vraća na Božje, u znanju gdje su moji izvori. I kao da nije važna prošlost, ni pogreške, ni padovi, već ustrajnost u odabiru Tebe i Tvojeg puta.

Gospodine, ići za Tobom svakodnevna je odluka koja započinje još dok navečer liježem i planiram novi dan, navijam alarm na vrijeme kako bi novi dan započeo s Tobom. I svaki dan, svaki trenutak, nova je prilika da krenem. Znam da me nećeš spasiti bez mene, ali pomozi mi u tim odlukama, u malim borbama koje priječe velike staze i djela, u zapravo neznatnim trpljenjima, usporedno s blagom na kraju puta. Budi moj prijatelj, moj suputnik, moj brat, moje sve.

 

Da biste komentirali, prijavite se.