Priča o jednom gradu sa samo stotinu sebičnih ljudi

O tom se gradu i danas ne želi govoriti, jer su svi uvjereni kako se to njima neće dogoditi...
Autor: Silvio Španjić/Laudao/M.P. Photo: pixabay.com petak, 30. prosinca 2016. u 09:43

U jednom gradu bijaše stotinu sebičnih ljudi, koji su samo gledali materijalnu stranu života.

Budući da su im neki stanovnici grada sprječavali dobar prihod, ometali ih u poslu, smanjivali njihov izvor financija, odlučili su u gradu ukloniti sve one koji im sprječavaju materijalno blagostanje.
 
Počeli su hodati gradom, promatrati ljude i izabrati među njima koga će ubiti, a koga pustiti na životu. Budući da je to izmaklo kontroli, obratiše se neki ljudi gradonačelniku i iznijeli mu svoj problem, koji opterećuje i uništava stanovnike grada. Slično učiniše i u nekim drugim gradovima.
 
No gradonačelnik, kako se ne bi nikome zamjerio i da ne širi paniku u gradu, a budući da je te godine bilo vrijeme izbora, rekao je kako nije za to da se serijske ubojice spriječi u ubijanju nevinih, već ih treba podučiti i poticati, treba ih financijski pomoći, ne bi li jednog dana u svojoj slobodi odlučili hoće li prihvatiti živote drugih ljudi ili će ih i dalje nastaviti ubijati.  
 
Budući da je to odgovaralo većini ljudi, jer tko zna, možda im takav javni stav ponekad zatreba, nije se govorilo o žrtvama a ni o tom problemu. Neki su se bojali mnoštva, a drugima je to odgovaralo radi materijalnog blagostanja.
 
Tako je masa šuteći, ignorirajući ili kroz tihe progone ušutkala sve glasače uzbune u gradu. Proglasila ih je paničarima i pozatvarala ih u zatvor ili ih je pak izvrijeđala u svojoj štampi.
 
Budući da se u gradu svake godine smanjivao broj ljudi, a potrošile su se sve ekonomske zalihe, nitko više nije mogao živjeti od svoga posla, firme su se zatvorile i nije se našao sposoban čovjek koji bi tu situaciju promijenio. Na kraju je cijeli grad neslavno izumro, a mnogi ga napustiše.
 
O tom se gradu i danas ne želi govoriti, jer su svi uvjereni kako se to njima neće dogoditi i kako je taj grad loše primijenio opće poznate recepte za siguran i miran život u materijalnom blagostanju.
 
Javili se tu i tamo gradovi koji su se predomislili i okrenuli način rada i razmišljanja, izbavili se tako iz teške situacije. No oni su odbačeni jer ih je suviše malo, nije se pokazalo dobrim za sve gradove, a još k tome ispovijedaju nazadnu vjeru u Isusa Krista, protivnika ljudske slobode.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.