Želim loviti na Tvoju Riječ, a osluškivati srcem

Svima nam je bilo jasno - On ga ljubi do kraja, a naša je ljubav sputana brigama i strahovima.
Autor: Diana Hunjadi/Laudato/M.P. Photo: pixabay.com nedjelja, 10. travnja 2016. u 14:05

Noć je. Vlada tišina i smiraj. Svi su legli na počinak, osim tih nekoliko učenika. Zrak miriše drugačije nego prije. More se više ne talasa kao nekad. Sve je sada ispunjeno sjećanjima na Njega. Tu smo nekada zajedno ribarili. “Lovili” smo ljude. Stajao je tada u Petrovoj lađici i propovijedao. Hodao je po moru.

A danas - u mislima trenuci zatajenja. Krvavi pogledi iz muke i gorki plač zbog Njegove smrti. Da, uskrsnuo je nakon toga! Vidjeli smo Ga! Ali večeras smo opet sami... I nedostaje nam... Kako ćemo dalje? Možemo li sami? Možda je najlakše pobjeći iz teških misli. Pala je odluka: Petar prvi odlučuje - idem ribariti!

No, osvit zore kao da je izmaknuo, a mreže ostale prazne. Što je sad ovo? Pa nekad smo bili ribari! I baš tada dolazi netko i pita imamo li što za prismok. Nemamo. Lovili smo cijelu noć i ništa nismo ulovili. Kao da i mreže nose naše osjećaje koji ne znaju gdje bi. Na Njegov poticaj bacismo na desnu stranu. Iako je već dan i ribe se po danu ne love.

Desna je strana blagoslova, kažu Židovi. Zaista je i bila - ulovili smo 153 ribe. Tada Ga prepoznaje ljubljeni učenik. Njemu je prilično jasno da ovo nismo uspjeli sami od sebe. On gleda srcem i vidi ono što drugi ne uspijevaju vidjeti. Osjeća ono za što su drugi zatvoreni. Svima nam je bilo jasno - On ga ljubi do kraja, a naša je ljubav sputana brigama i strahovima.

Nakon teško, ali uspješno izvučenog ulova još jedna iznenađujuća situacija. Tražio nas je da mu damo jesti i potaknuo nas da ponovno bacimo mreže, a sada pred nama stoji već pripravljena riba i kruh na žeravici. Dakle, On nam daje od sebe, ali je tražio da i mi s nečim doprinesemo.

Slika euharistije. Gospodar nas posjeda da zajedno jedemo. Izvrši sluga svoj posao, ali bi ipak posjednut zajedno s Gospodarom. I riječi nisu potrebne. Jer srce prebire i spoznaje... Zašto ga ja nisam prepoznao? Zašto sam ga napustio dok me najviše trebao? Tko je On za mene? Dok spoznajem Uskrslog Gospodina, još više upoznajem sebe. Sad znam kakav želim biti. Sad znam što mi je činiti.

Uskrsli Kriste, Gospodine moj, veličam te jer si me svojim uskrsnućem izbavio od svih dušmana. Tebi je dana sva vlast nad svakim stvorom. Moj si Gospodar, i tvoj sam sluga. A Ti mi daruješ svaki dan da prisustvujem Tvojoj kraljevskog gozbi, predokusu vječnosti. Zahvaljujem ti što si moj postao Spasitelj i Otkupitelj. Želim te prepoznati u svakom danu i svakom čovjeku. Želim loviti na Tvoju Riječ, a osluškivati srcem. Učvrsti moje odluke, razbistri duhovne poticaje. Daj da radosno živim u spoznaji Tvoje dobrote i milosrđa. Amen.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.