Žena koja je dala svoj život za navještanje Radosne vijesti

Zahvaljujem Gospodinu za svjedočanstvo ove žene, potaknute iskrenom ljubavlju prema Crkvi, koja je istrošila svoj život u navještaju Radosne vijesti u svakom okruženju, čak i u onima koji pružaju najveći otpor, ne zaboravljajući pritom najmarginaliziranije osobe.
Autor: Josip Kolega Photo: JK ponedjeljak, 25. srpnja 2016. u 10:12
Riječi su Pape Franje napisane u poruci s izrazima sućuti upućenoj Kiku Argüellu i članovima Neokatekumenskog puta.

Carmen Hernández, suutemeljiteljica Neokatekumenskog puta preminula je u utorak 19. srpnja 2016. godine u svojoj roditeljskoj kući u Madridu, nakon duge bolesti koja ju je prisilila na mirovanje prije nešto više od godine i pol dana. Nju, koja nikada u svom životu nije znala za mirovanje.

Zajedno s Kikom Argüellom suutemeljiteljem Puta, obilazila je svijet naviještajući Radosnu vijest, kerygmu, ´ono što je ljepše, veće i privlačnije i istodobno najnužnije,´ kako se izrazio papa Franjo u novoj apostolskoj pobudnici Amoris laetitia, naglasivši upravo ono što je Carmen od svoje najranije mladosti živjela: ´ništa nije postojanije, dublje, sigurnije čvršće i mudrije od prvog navještaja, kerygme (…) AL, 58.´ Upravo to je sažetak života Carmen, jednostavne laikinje, žene vjere, koja nikada nije težila častima ili nekom položaju unutar ili izvan Crkve.

Odgajana u dobrostojećoj madridskoj obitelji od malena je osjećala poziv na evangelizaciju. Veoma rano je shvatila kako je jedina stvar koja istinski vrijedi u životu spašavanje ljudi navješćujući im istinu, Božju ljubav u punini. Iako je otac za nju imao druge planove, želeći je uvesti u poslovni svijet, ona je diplomiravši kemiju, slijedila poziv od Gospodina, svoj misionarski žar, koji će je pratiti cijelog života.

Začetak jedne karizme

Kao djevojka je htjela ići u misije u Indiju, izazivajući ne malo čuđenje u svojoj obitelji. Uporna i čvrsta, ustrajala je u pozivu koji je osjećala te ulazi u jedan Misijski institut u Barceloni, gdje kroz osam godina sudjeluje u pripremi mladih djevojaka za misije u Boliviji.

Bilo su to burne šezdesete godine prošlog stoljeća: dok su mnogi sanjali revolucije, ona je čeznula za misijskim poslanjem. U to vrijeme studira teologiju i intenzivira svoj rad u Misijskom institutu, ali odlučuje ostati u laičkom staležu. Tražeći djevojke za misije odlazi u Madrid gdje upoznaje Kika Argüella, mladog, već u ono vrijeme poznatog slikara, koji je također došao iz dobrostojeće obitelji, ostavio obećavajuću karijeru i krenuo s Biblijom i gitarom među siromahe u četvrti Madrida Palomeras Altas, kako bi među njima i s njima molio i slušao Božju riječ. Carmen, koja je uvijek zamišljala kršćansku zajednicu kao mjesto izabranih ljudi, koji žive u celibatu ostala je zadivljena snagom Duha Svetoga i Božje Riječi koja se uprisutnila među siromasima toga madridskog predgrađa.

Carmen je pronašla svoje misije iskusivši kako je Isus Krist na poseban način prisutan među siromasima, grešnicima i ta činjenica promijenila je tijek njenog života. Ostavlja sve svoje planove i odlučuje slijediti Kika i nastanjuje se u jednoj baraci u blizini Kikove barake. Bog započinje s djelom, plodom Koncila, Neokatekumenskim putom, snažnom stvarnošću, koja je iznikla iz dubokog iskustva Božje ljubavi ljudi s ruba društva. Rađaju se prve zajednice koje prelaze iz baraka u župe, dolazak Puta u Rim, evangelizacija u župama cijelog svijeta …

Liturgijska obnova Drugog vatikanskog koncila

´Budući da je Carmen bila zaljubljena u Boga i Bog u nju, jer je Bog zahvatio njeno srce od malena, ona je bila providonosna za Put i kada je upoznala Kika započela je ova avantura, stvarnost, koju su posljednji pape definirali kao djelo Duha Svetoga, dakle ne jedno ljudsko djelo. Surađivala je s Kikom donoseći i prenoseći obnovu Drugog vatikanskog koncila, koja se temelji prije svega na tri konstuticije: Liturgiji, Riječi Božjoj i Crkvi, dokumentima koji će kasnije nadahnuti tronog na kojem počiva Neokatekumenski put: Riječ, Liturgiju i Zajednicu.

Preko nje Gospodin je prenio Kiku cjelokupnu koncilsku obnovu, liturgijske, biblijske i patrističke pokrete. Prije i za vrijeme Koncila mnogo je proučavala i istraživala. Omogućila je Kiku, budući da je on umjetnik, da na određen način oblikuje zajednice, Put, etape, prijelaze i sve je bio dar Božji. Carmen, ušavši u kontakt s ocem Pedrom Farnesom učenikom dom Bernarda Bottea, jednog od predvoditelja koncilske liturgijske obnove, povezuje iskustvo Božje prisutnosti unutar male kršćanske zajednice s otkrićem pashalnog misterija: »mnogo se borila za ono što je bilo temeljno za Put: otkriti Pashalno bdijenje, koje će trajati cijelu noć. I papa Franjo, susrevši nedavno biskupe iz Santa Dominga, rekao je da je jedna od zasluga Puta bila upravo ponovno otkrivanje važnosti Pashalnog bdijenja u svom njegovom sjaju, kako se pokazalo tijekom Koncila,´ rekao je u oproštajnom govoru don Mario Pezzi na sprovodu Carmen Hernández.

Narav Neokatekumenskog puta

Carmen je svojom jasnoćom i izravnim stilom zaslužna i za definiranje uloge i naravi Neokatekumenskog puta: borila se da Crkva prepozna pravu narav Neokatekumenskog puta, onako kako je Duh Sveti nadahnuo Kika i Carmen, kao ´pomoć kršćanskoj inicijaciji u župi, kao postupno otkrivanje bogatstva krštenja u pokrsnom katekumenatu po etapama življenim kroz tronog: Riječ, Liturgija, Zajednica.´ Carmen je sudjelovala, zahvaljujući svojoj teološkoj formaciji, u nastajanju početnih kateheza, koje su, također zahvaljujući njezinoj revnosti i upornosti priznate od Crkve pod imenom ´Katehetski direktorij Neokatekumenskog puta.´

Kateheze su kroz godine približili ili ponovno vratile Crkvi milijune osoba. Sve to i još mnogo više kroz život jedne žene vjere, koja je svojim direktnim i iskrenim nastupom govorila istinu, ljubeći Pape i Crkvu, žena kojom se Bog poslužio kako bi donio Radosnu vijest mnogima na egzistencijalnim periferijama.

Žena koja je naglašavala važnost ženâ i uvijek ohrabrivala ženska zvanja, naročito za klauzurne samostane. Tisuće djevojaka s Puta nalaze se u klauzurnim samostanima u cijelom svijetu. Uvijek je naglašavala važnost žene kao tvornice života za Crkvu, obitelji društvo.

Zato, uvijek je ponavljala, od prve stranice knjige Postanka pa do zadnje knjige Otkrivenja đavao neprestano napada upravo ženu. Na svjetskim susretima mladih, slijedeći intuiciju svetog Ivana Pavla II. poticala je duhovna zvanja, te sada u svijetu ima više od sto sjemeništa Redemptoris Mater, kao plodova ove stvarnosti.

Žena vjere

Žena vjere koja ugradila sebe u život Majke Crkve, ´žena uskrsnuća u kojoj je sigurnost uskrsnuća,´ kako je u sprovodnoj homiliji naglasio nadbiskup Madrida mons. Carlos Osoro Sierra, ´prouzrokovala u Carmen neodoljivi misijski žar.´ Kiko Argüello, nakon proživljenih pedeset godina u neprestanoj evangelizaciji u zajedništvu s Carmen i don Mariom, ožalošćen bolnim rastankom, napisao je u pismu braći Neokatekumenskog puta: ´Carmen! Koja velika pomoć za Put. Nikada mi nije laskala, uvijek je dobro mislila o Crkvi. Koja jaka žena!´

Papa Franjo u svojoj poruci piše: ´preporučam dušu Carmen Božanskoj dobroti, kako bi je uveo u radost vječne Pashe i ohrabrujem sve koji su je poznavali i sve članove Neokatekumenskog puta da drže živom revnost za evangelizaciju.´ Carmen, žena vjere, koja je svoje ovozemaljsko hodočašće završila, prati svojom ljubavlju sada s Neba mnoštvo mladih na hodočašću u Krakow. Njeno poslanje nije završilo. Sada kada živi puninu Očeve ljubavi može zagovarati za svoju Crkvu koju je toliko ljubila.

 
Da biste komentirali, prijavite se.