Zora, BOGastvo i nada

Povodom obljetnice stradanja Vukovara i Škabrnje
Autor: fra Ivo Rastočić/Laudato Photo: Davor Javorovic/PIXSELL subota, 18. studenog 2017. u 14:31

Za sve sinove i kćeri naše koji padoše za dom i križ časni! Sjetiti nam se prijatelju i prijateljice mnogih stradalnika u hrvatskom narodu, sjetiti nam se i pomoliti se za duše njihove hrabre i časne. Pomoliti se za sve one s kamena, iz polja i tamo “gdje Dunav ljubi nebo”. Kleknuti nam je na časno i krvlju natopljeno tlo Hrvatsko stisnuti nam je ruke i pogled uputiti k nebu i moliti.

Ovdje ne smijemo zaboraviti i mnoge časne sinove i kćeri roda našega što su svojom krvlju pisali povijest naroda, povijest Crkve i povijest svoju. Sjetiti nam se i hrabrih naših žena i majki predvođenih Ružicom Markobašić ubijenoj u šestom mjesecu trudnoće na Ovčari. Sjetimo se oduzetoga života začetom djetetu ispod njenog hrabroga srca. Sjetimo se i 402 ubijene djece u Domovinskom ratu, na poseban način njih 27 iz Slavonskoga Broda. Sjetimo se svih branitelja i braniteljica koji su izvršili suicid. Sjetimo se i svih umrlih branitelja i braniteljica. Sjetimo se u molitvama svih onih silovanih žena i muškaraca, svih živih logoraša i logorašica. Oni nam trebaju danas biti svjedoci ali i motivi nade, motiv koji nam je ostavljen u baštinu. Motiv koji moramo čuvati i zapjevati 'miruj, miruj srce ti' jer taj motiv nam daje nadu i budi sjećanje na stihove pjesme 'samo da još jednom čujem ja, tamburaše s Dunava'.

I to je ta nada da se sjećamo, pjevamo i čujemo o herojima koji život dadoše da mi pjevamo gledajući zore Uskrsa. I tu zoru nećemo prespavati već ćemo biti spremni baš kao oni tih 'ranih devedesetih'.

I zato nam je ići tim putem nade baš radi ljubavi i to je naše, kako reče jedna moja prijateljica, ''BOGastvo''. Ići putem nade i ljubavi mogu samo oni najhrabriji, samo oni koji su Kristovi. I upravo toliki svjedoci i tolike godine patnje našega naroda neće ostati samo tlapnja i utopija već će postati nada i ljubav.

Stoga ovih dana kada se sjećamo sebi recimo da smo Kristovi i da smo hrabri Hrvati i Hrvatice koji se bore i Domovinu vole. Hrabri Hrvati i Hrvatice koji ostaju tu iščekujući zoru Uskrsa.

Ta zora je zora radnih mjesta, zora u kojoj obrazovani mladi ljudi ostaju u domovini, zora u kojoj nema blokiranih, zora u kojoj se poštuje život, zora u kojoj se rađaju djeca za bolje sutra. Tu zoru čekamo ovdje svoji na svome! Hrabri Hrvati i Hrvatice koji čuvaju ''BOGastvo'' svoje domovine, ''BOGastvo'' da pišu svojim pismom i čitaju svojim jezikom, ''BOGastvo'' kulturne baštine, ''BOGastvo'' pitke vode, ''BOGastvo'' otoka i mora, ''BOGastvo'' brda i planina, ''BOGastvo'' rijeka i jezera.

To ''BOGastvo'' čuvamo i ne prodajemo!

Hrabri Hrvati i Hrvatice koji se nadaju boljem sutra i ta nas nada grije i hrabri, nada da će poljoprivrednik živjeti od svoga rada, nada da blagajnica prestane raditi nedjeljom, nada da će umirovljenici živjeti dostojno onoga što su stekli, nade da će branitelji i braniteljice biti ponosni i dostojanstveni, nade da će obitelj biti skupa s nosivim stupovima mamom i tatom, nadom da spol neće postati rod. Tu nadu gajimo i iščekujemo!

I upravo zora Uskrsa, ''BOGastvo'' i nada upisana je u ulice Vukovara i Škabrnje, upisana je u Dunav i kamen dalmatinski. Upisane su velikim slovima i ostavljene nama u baštinu. Kao testament sa Ovčara, Veleprometa, Bleiburga i drugih stratišta. Ostavljene da ih ljubomorno čuvamo i budno na njih pazimo!

Zato dragi prijatelju i prijateljice sjeti se ove tri riječi kada budeš palio lampion: ZORA USKRSA, ''BOGastvo'' i NADA! Upali lampion i izreci ove riječi. Neka ti one budu molitva za one koji su ih upisali u kamen Hrvatski. Neka ti se upišu u srce da ih nikada ne zaboraviš!
 

Da biste komentirali, prijavite se.