Svećenik - lovac u žitu

Ovih dana mi je bilo često upućeno pitanje – što je posao svećenika? - Biblijska prispodoba kaže: "Iziđe sijač sijati..." i u njoj vidimo lijepu sliku svećeničkog zvanja i života. No, htio bih danas na to pitanje odgovoriti na malo netipičan način.
Autor: vlč. Filip Pavlović Photo: www.commatology.com četvrtak, 08. siječnja 2015. u 08:01

U romanu J. D. Salingera "Lovac u žitu" u trenutku kada mlađa sestra pita Holdena što bi želio biti, on kaže: "... stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini... nikog odraslog, mislim... osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji... hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekuda i uloviti ga. To je sve što bih radio čitavoga dana. Da budem takav neki lovac u žitu." – Zanimljivo zar ne... mislim da se danas to zanimanje zove svećenik.

Kažu da za Izabrani narod progonstvo i rat nije bila najgora Božja kazna kada bi iznevjerili Savez. Za Narod je najgora kazna dolazila, gotovo neprimjetno, u utihnuću Riječi, zašutjeli bi svećenici i proroci, pjesma se ne bi čula po Izraelskim gorama!

Danas čovjek gubi osjećaj za riječ, pa tako gubi i osjećaj za Riječ pisanu velikim slovom, a svećenik ostaje pred takvim naraštajem bespomoćan. Tko će današnji naraštaj naučiti mudrosti koja je stvar srca, a ne uma, ako svećenici zašute? Tko će današnje mlade uputiti da jačaju u sebi težnju za istinom, za čistoćom i životnom otvorenošću glasu savjesti, ako svećenici zašute? Tko će "današnje Holdene" uputiti da odgovore na temeljna životna pitanja ne traže u ovom kaotičnom svijetu, čemu je slika "skok u provaliju"čiji je plod nasilje i nesigurnost, lažnost i iskvarenost, nego da odgovore traže ulazeći u misterij života, kojem je ljepota ali i patnja i bol sastavni dio, a kojeg dubine možemo spoznati jedino tražeći i nalazeći Boga u svemu? Tko će današnjem naraštaju reći da je definicija slobode – moći činiti dobro – i da je najljepša riječ za ljubav križ, upravo zbog žrtve utjelovljene Riječi?

Gospodine, ne daj da utihne pjesma po našim gorama, ne daj da utihne Riječ oblikovateljica Života, ne daj da nestane onih koji će uzdizati ruke Tebi i širiti ruke da tvoja djeca ne padnu u provaliju i vrtlog grijeha. Daj da te uvijek tražimo i nalazimo, jer mi smo samo stvorenja u potrazi za značenjem – za Tobom.

Danas mi je jedna baka uputila primjedbu – Kad god vas vidim vi ste uvijek radosni? - pa bih završio kratkom misli što ju je Andrić uobličio u pjesničkoj prozi Ex Ponto: "Ima neznana formula koja određuje odnos između radosti i bola u našem životu. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov odljevak. Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo."

Da biste komentirali, prijavite se.