Za biti istinski sretan trebaš pasti s bicikla

Kad čovjek padne najveća je pogrješka ostati ležati!
Autor: vlč. Filip Pavlović Photo: www.yahoo.com ponedjeljak, 12. lipnja 2017. u 12:53

Kada se čovjeku dogode neke nepovoljne okolnosti koje nije očekivao, neki iznenadan križ kojemu se nije nadao, neke protivštine koje su omele uobičajen tok zbivanja, tada nešto takvo može poslužiti da Bog po našim krivim crtama započne pravo pisati.

Prije tri tjedna sam pao s bicikla, bio je to takav pad kakav nisam doživio zadnjih 15 godina i ne malo iznenađenje za mene. Navečer dok sam bio u krevetu, nakon što je hitna služba učinila sve što je mogla, razmišljao sam kako bi sve završilo da sam slučajno pao na lijevu stranu, a pored mene je baš išao jureći automobil, a ne na desnu kako mi se dogodilo, tako da sam završio na pločniku umjesto pod kotačima. Bi li Gospodin bio zadovoljan sa mnom? Hvala Bogu, moj dobri anđeo čuvar je i ovaj put dobro odradio svoje poslanje, pa je ovo negativno iskustvo bilo samo dobar uvod da mogu bolje razumjeti i različita druga ljudska iskustva, pa i ono svetoga Pavla, i on je prije obraćenja, morao s nečega pasti.

Ponekad ljudi umisle da su njihovi stavovi, njihov način razmišljanja i djelovanja, sredstva kojima se služe i načini kojima se ophode prema drugima savršeni i nepogrešivi, svi mi tu imamo svoje krive crte, da bi nas Gospodin izbavio od ove opasnosti vlastite umišljenosti, oholosti i farizejskog stava, da bi nam pokazao da bez Njega ne možemo učiniti ništa ponekad Bog dozvoljava određene protivštine, patnje, bolesti, križeve i padove (s bicikla ili nečeg drugog). Kad čovjek padne najveća je pogrješka ostati ležati!

Da Savao nije pao, da nije oslijepio nikada ne bismo imali tog Velikana kršćanstva - Pavla. Čovjek jedino kroz Jobove boli i suze može uistinu spoznati i koji su Božji blagoslovi koji ga podižu. Jobu njegove patnje nisu bile razlog da sagriješi protiv Gospodina, možda je prigovarao, ali bio je i ostao je Bogu vjeran i Bog ga je stostruko blagoslovio već za života. Tako i nama protivštine i kušnje, iznenadni križevi ne smiju postati razlog za pobunu protiv Boga, nego naprotiv, to su nam izvanredna milosna sredstva da postanemo više Božji, poput Joba i poput Pavla.

Kada se na vani dogode nepovoljne okolnosti to je prilika da rastemo unutra, da puštamo svoj korijen duboko, da produbljujemo svoj odnos s nebeskim Ocem, da spoznamo istinsku sreću, pa će poslije kada dođu povoljne okolnosti naše životno stablo lijepo rasti i prema vani jer će imati dubok korijen unutra. Završio bih s jednim citatom iz 4 poglavlja poslanice Filipljanima: "Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu ... Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!

Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu!" Ne treba zaboraviti da je i ove retke napisao netko s iskustvom pada, no to je bila samo stuba kojom se je popeo k obraćenju!


(iz arhive 2015.)

 

Da biste komentirali, prijavite se.