Biti svjedoci Uskrslog

Ove godine Uskrs pada veoma rano te će i ovaj broj Glasnika, dragi i vjerni čitatelji, doći do vas usred korizme prateći vas u Velikom tjednu i svetkovini Uskrsa.
Autor: p. Antun Volenik, SJ Photo: Elvir Tabaković ponedjeljak, 29. veljače 2016. u 09:40

Upravo zbog toga, ovoga puta želio bih se zaustaviti na prvom danu svetoga trodnevlja, Velikom četvrtku i to na misi i obredu koji nas uvodi u cijeli pashalni misterij – misi posvete ulja, koja se slavi samo na taj dan, predvodi je isključivo biskup, a dobrodošli su svi svećenici koji rade i djeluju ili se tek zateknu u dotičnoj biskupiji. Uzgred budi rečeno to je i jedini dan kada svi svećenici koje se toga dana zateknu u Rimu mogu doći i koncelebrirati (bez ikakvih posebnih propusnica i pozivnica) tu misu u zajedništvu sa Svetim ocem u Bazilici Svetog Petra u Rimu.

Biskup i njegovi svećenici te okupljeni narod tada najbolje simboliziraju i istinski predstavljaju svoju mjesnu Crkvu koja je i u dobrom i u lošem važna ''ciglica'' u zgradi sveopće Crkve, zajednice Božjega naroda.

 
Ubi episcopus ibi Ecclesia
 
Gdje je biskup ondje je i Crkva davno je zapisao sv. Ignacije Antiohski pišući mjesnoj crkvi u Smirni. Bilo je tako u antici, tako je i danas. Zato je od presudne važnosti imenovanje samih biskupa. To je jedan od konkretnih načina kako papa, biskup Rima, vrši svoj utjecaj na život Crkve po cijelom svijetu. Imenovanje čovjeka koji će voditi određenu dijecezu delikatna je i zahtjevna zadaća povjerena ponajprije papinskom nunciju kao jedna od njegovih prvotnih zadaća. Budući kandidati osim kanonskih uvjeta poput navršenih 35 godina i pet godina svećenstva te akademskog stupanja moraju biti na dobrom glasu i podobni za tu dužnost. U tom procesu razgovara se sa svećenicima u dijecezi, pomoćnim biskupima, ali i biskupima okolnih biskupija. Nuncij se također može i treba konzultirati i s laicima. Izabrana imena tada se šalju članovima rimske Kongregacije za biskupe na čijem je čelu sada kanadski (quebeški) kardinal Marc Ouellet čije je mišljenje referentno papi Franji u imenovanju novih biskupa a kandidat može na kraju prihvatiti ili odbiti ponuđeno imenovanje.

Upravo dok sam pripremao ovaj članak više katoličkih tiskanih i elektronskih medija pisalo je o konferenciji za novinare koju je sazvao kardinal Ouellet povodom izdavanja knjige Testimoni del Risorto – Svjedoci Uskrslog. Riječ je o knjizi koja donosi tekstove izrečene tokom prošlogodišnje ''škole ili kursa'' koji se svake godine u mjesecu rujnu (na početku pastoralne godine), počev od 2001., održavaju za novoimenovane biskupe.

Ono što je sve pomalo zateklo bila je kardinalova tvrdnja da je broj onih svećenika koji otklanjaju mogućnost imenovanja u porastu – 'To nije neobično' izjavio je uz obrazloženje da su u uglavnom u pitanju legitimni, osobni razlozi. Neki su primijetili da je mnogima, osobito na Zapadu gdje je Crkva u silaznoj putanji, jaram administracije, javno-medijskog pritiska, ali i samoće, jednostavno pretežak.

Od tekstova koji se mogu naći u knjizi jedan od najzanimljivijih svakako je onaj melbournškog kardinala Georgea Pella. Govoreći tek zaređenim biskupima žutokljuncima (kako se izrazio Ch. Lamb, novinar Tablet-a) kardinal Pell ih je upozorio da će mnogi imati odgovornost upravljati milijunskim proračunima napomenuvši da je neprihvatljivo kada biskup ne razumije osnove financija jer će time 'ohrabriti lopove' nadodavši kako 'neiskrenost nije nepoznata' u Crkvi.  Sa svoje strane papa Franjo koji želi siromašnu Crkvu, no ne i onu koja tone u crveno na računu, naglasio je kako biskupi trebaju biti fokusirani na svoju pastirsku ulogu prije nego na propovijedanje ''zamršene doktrine''.
 

Hrabrosti ostati ''sam''
 
Bila je tu i sva sila drugih pitanja kojima su novinari zasuli predstavljače knjige no čini mi se važnim izdvojiti rečenicu kojom je kardinal Ouellet opisao važnost biskupske ''škole'' koju je do sada ''prošlo'' 15 000 biskupa iz svih krajeva svijeta te iz svih obreda budući da su se postepeno u nju uključili i Kongregacija za istočne crkve kao i Kongregacija za evangelizaciju naroda.

- Cilj ovih susreta jest učenje njihova novog identiteta – po kojem pripadaju zboru apostolskih nasljednika… a to je za njih izvanredan trenutak preobrazbe – opisao je kardinal.  

Duboko ljudski bio je dio interventa nadbiskupa Francesca Cacuccia dosadašnjeg ordinarija Barija, jednog od predstavljača knjige.

- Sjećam se izjave biskupa, koji me je zaredio za svećenika, za vrijeme jednog susreta našega klera punog napetosti: 'Što vi znate o biskupskoj samoći?!' Bez dramatiziranja, hrabrost ostati 'sam' s Bogom, dar je koji dolazi od Svevišnjega – kazao je nadbiskup Cacucci.

U našim medijima dugo se već špekulira o novim imenovanjima u našoj Crkvi te se rado sve diže na političku, svjetonazorsku ili novčanu razinu. Biskupa i svećenika unutrašnja samoća može zablokirati puno više i ne dati mu da bude pravi svjedok Uskrsloga. Ovoga Velikog četvrtka budimo uz naše biskupe i nas svećenike okupljene oko njih na misama posvete ulja gdje upravo po snazi Duha Svetoga svi mi primamo taj dar od Svevišnjega kako bi smo mogli ostati i opstati ''sami'' s Bogom koji preobražava našu žrtvu samoće (ali samo u koliko smo joj zaista vjerni) u čudo plodnosti i zajedništva koji se zove njegova Crkva. Tako će i pastiri i stadu po kojima oni trebaju mirisati biti istinski svjedoci Uskrsloga. 
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.