Još jedna o obitelji

Govoreći otvoreno, pošteno i autentično o svemu što muči i raduje ljude u obiteljskim odnosima Papa nas je pozvao na autentičnu, nikako ne na ''savršenu'' ili ''fasadnu'' radost, predanje i vjeru.
Autor: p. Antun Volenik, DI/Laudato/M.P. Photo: pixabay.com utorak, 07. lipnja 2016. u 19:29

Nedavno sam bio na krizmi u jednoj zagrebačkoj župi. Moram reći uzorno organiziranoj: krizmanici i krizmanice u albama/togama (a ne u (pre)kratkim haljinicama i jeansu) primjeren i pogođen pozdrav roditelja, propovijed predslavitelja koja se slušala, molitve vjernika samih krizmanika, zbor mladih koji je višeglasno pjevao najbolje duhovne skladbe, pljesak za kraj kapelanu koji ih je spremao… Jedan naizgled ''savršen'' pastoralni događaj koji može dati (ispraznu?) nadu da će od tih mladih petnaestogodišnjaka u ovom zagrebačkom primjeru ili sedamnaestogodišnjaka u nekim drugim biskupijama već sutra postati uzorni mladi vjernici. No jasno je svima – samo ono što je prethodilo tom događaju, a to znači njihova vlastita obitelj i samo ono što mogu dobiti u Crkvi koja je obitelj satkana od raznih zajednica, pokrete i skupina, bit će presudno da svi skupa ili barem pojedinci među njima, postanu ono za što i njih i nas taj sakrament osposobljuje – misionari i evangelizatori u suvremenom svijetu.
 

Autentičnost i nesavršenstvo
 
Namjerno sam ovaj uvod obojao ružičasto jer želim progovoriti o obitelji danas koja je daleko od bilo kakave ružičaste, perfektne i savršene slike, no koja ostaje prvi i najvažnije uvjet da Crkva, a to znači i kler i laici, bude uistinu misionarska i evangelizatorska. Na to me potaklo čitanje dokumenta koji je nedavno podigao mnogo, ne samo medijske, prašine. Radi se naravno o postsinodalnoj apostolskoj pobudnici o ljubavi u obitelji ''Amoris leatitiae'' – ''Radost ljubavi'' pape Franje. Mnogi su je sa zebnjom iščekivali jer – plašili su nas – ona bi mogla poništiti razliku između dobre, ''savršene'', pravovjerne i bogobojazne obitelji i svih onih ''drugih'' – rastavljenih, sastavljenih, posvađanih i rubnih koje se, u najboljem slučaju mogu otrpjeti, ali nikako s njima nešto i učiti o tome kako rasti kao vjernik u obitelji danas.

Vjerni i poštovani čitatelji Glasnika možda će se sjetiti moje kolumne od prije nekih 6 mjeseci kada sam potaknut kojekakvim medijskim natpisima ponajviše crkvenih ''desnih'' i ''lijevih'' a koju sam nazvao Radost obitelji. Jer već tada moglo se iščitati da će Papa unatoč svemu, ili baš zbog toga, novi dokument nekako tako i nazvati. Kao i uvijek do sada – on se to i usudio. Govoreći otvoreno, pošteno i autentično o svemu što muči i raduje ljude u obiteljskim odnosima pozvao nas je na autentičnu, nikako ne na ''savršenu'' ili ''fasadnu'' radost, predanje i vjeru. Kao što kaže i naslov osmog poglavlja pobudnice ''Pratiti, razlučivati i integrirati krhkosti'', cijeli dokument, a osobito njegova zadnja poglavlja polaze od dva temelja: s jedne strane nauka o sakramentalnom braku, a s druge strane potrebe milosrdne integracije ''krhkosti'' mnogih vjernika.

 
Obitelj, dio svećeničke formacije

 
Ja se ovdje želim osvrnuti tek na neke naglaske iz šestog dijela pobudnice nazvan jednostavno ''Neke pastoralne perspektive''. Iako će neki ono što tamo piše različito tumačiti, mislim da je dobro vidjeti kako se sve više uočava potreba da kršćanske obitelji sve više postanu ne samo objekt, nego i subjekt obiteljskog pastorala. Dva sakramenta zajedništva i služenja, a to su u biti sakramenti svećeničkog reda i ženidbe, trebaju konačno ići ruku pod ruku, nadahnjivati se i ravnopravno pratiti. Budući da i sam, na različite načine poznajem i pratim bogoslove i mlade svećenike u njihovu opće ljudskom, duhovnom i psihološkom razvoju, padovima, strahovima, radostima i poteškoćama privukle su me riječi upućene baš nama koji ih u tome pratimo. Govori se upravo o potrebi njihove formacije koja treba nadrasti tek onu doktrinalnu i pomoći u njihovu psihološko - afektivnom razvoju i sazrijevanju. Iako ovo mogu izgledati samo kao prazne riječi, podsjetit ću kako je kardinal Schönborn koji je predstavljao pobudnicu i kojega mnogi vide kao nasljednika kardinala Müllera na čelu kongregacije za nauk vjere, dijete razvedenih roditelja (razveli su se kada je on imao 14). Nedavno preminula časna sestra majka Angelica, svakako najpoznatija časna sestra Amerike zadnjih desetljeća i utemeljiteljica najpoznatije katoličke televizije EWTV, također je bila dijete rastavljenih roditelja (otac ih je ostavio kada joj je bilo pet, roditelji su se rastavili kada joj je bilo sedam). Svi su naravno bili katolici. Iz vlastitog iskustva znam toliko onih koji su u svećeničkoj i redovničkoj formaciji, a koji se bore ne samo s osjećajem krivnje i srama zbog (polu)rastavljenih i nedoraslih roditelja, nego i teretima i tajnama poput samoubojstva u najbližoj obitelji. S druge strane postoje tolike vjerničke obitelji koje su snagom svoje vjere, ljudskog predanja i življenja u istini postale prave male kućne Crkve i zato ne čudi da Papa preporuča da upravo takvi laici ne samo budu uključeni u formaciju budućih svećenika, već da bogoslovo žive neko vrijeme s tim i takvim obiteljima. Prisustvo laika, obitelji i osobito ženskih osoba potiče vrednovanje različitih poziva u Crkvi  koje se upotpunjavaju u svojoj različitost.  Uz sve izazove koji stoje na putu praćenja, rada i zajedničkog rasta s obiteljima, itekako smatram opravdane riječi o ''izričitoj potrebi za formiranjem laika, pastoralnih djelatnika za obitelji koji će uz pomoć psihologa, obiteljskih liječnika, socijalnih radnika, savjetnika za maloljetničke i obiteljske probleme, otvorenima doprinosima psihologije, sociologije, bračne terapije i savjetovanja iz realnih situacija i praktičnog iskustva moći djelatno pomagati u konkretnim situacijama''.

I da zaključim: ovaj dokument treba čitati u ozračju Godine milosrđa i samo se tako može i razumjeti. Put Crkve – kaže papa Franjo – put je milosrđa i integracije, koji nikoga ne osuđuje zauvijek, nego pruža Božje milosrđe ''svima koji ga traže iskrena srca''. ''Nitko ne može biti osuđen zauvijek, zato što to nije logika evanđelja!''

 

Da biste komentirali, prijavite se.