Ovo je milosno vrijeme kada možemo svima pokazati da umijemo biti milosrdni poput Oca

Čovjekov kapacitet za empatijom i milosrđem, naravno samo u suradnji s Bogom milosrđa kakvim ga naviješta Objava, čini se neiscrpan i toliko dubokim da dodiruje onaj Božanski.
Autor: p. Antun Volenik, SJ/Laudato Photo: dreamstime.com utorak, 29. prosinca 2015. u 17:26

Proglasiti godinu milosti Gospodnje

Mislim da se nikada, pišući ovakve „popularno-teološke“ kolumne ili razmišljanja nisam usudio započeti ih nekim visokoumnim citatom nekog poznatog, klasičnog teologa. No sa starim, dobrim Tomom Akvinskim možda se može napraviti i iznimka. U svom, po časti i utjecaju do danas nenadmašenom dijelu Sumi Teologije, Toma o Bogu zaključuje sljedeće: „Svojstveno je Bogu činiti milosrđe i u tome se na poseban način očituje njegova svemoć.“

Koliko god genijalan bio nije sv. Toma prvi došao do toga zaključka. Nekoliko stoljeća prije njega sveta je liturgija kroz molitvu zaključila isto: „Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem.“ Više od tisuću i tristo godina ova zborna molitva odjekuje na našim liturgijama i misama.

Naravno naši oci dominikanci u godini kada slave 800. obljetnicu uspostave reda mogu biti ponosni na tako vrsna teologa no razlog zašto sam ga citirao jest što su gornji reci važan dio bule pape Franje Lice milosrđa kojom najavljuje izvanredni jubilej ili svetu godinu milosrđa.
 
Milosrdni poput Oca

Ove retke pišem neposredno prije samog otvorenje Jubileja – svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Dok ih budete čitali Crkva će već ući u to posebno, milosno vrijeme kada bi sebi i cijelom svijetu mogli pokazati da umijemo biti „Milosrdni poput Oca“.

Da, to je geslo Jubileja, ali to je i puno više – to je najbolji put otkrivanja milosrdnog Božjega lica – Isusa Krista upravo onako kako ga otkrivaju „sveci milosrđa“ u koje je Papa ubrojio i našega sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Na početku smo nove liturgijske godine i nije slučajno da ćemo u njoj čitati većinom evanđelje po sv. Luki u kojem nalazimo neke od najljepših novozavjetnih navještaja Božjega milosrđa. Mi katolici, poslovično „tanki“ u poznavanju Božje riječi, trebali bi ponovo i ponovo čitati i meditirati te retke: Lukina verzija blaženstava Lk 6,20-49 u centru čega stoje i riječi na kojima je nadahnuto geslo Jubileja: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36).

Ovdje ne mogu odoljeti napasti da dam i mali psihološko-pastoralni osvrt na ove riječi. Naime u Matejevoj verziji, na istom mjestu, (u skladu s pravnim židovskim jezikom) stoji: „Budite savršeni kao što je Otac vaš savršen“ (Mt 5,48).

Čovjek, već metafizički, kao nesavršeno biće, ne može ništa u sebi i oko sebe načinit savršeno i savršenim. Mnoge depresije, osjećaji manje vrijednosti i slični problemi koji muče današnjeg čovjeka u pozadini imaju nastojanja i želju za perfekcionizmom, superiornošću i savršenošću koja ga, budući da je potpuno neostvariva, trajno frustrira.

S druge strane, čovjekov kapacitet za empatijom i milosrđem, naravno samo u suradnji s Bogom milosrđa kakvim ga naviješta Objava, čini se neiscrpan i toliko dubokim da dodiruje onaj Božanski.  No vratimo se Luki i centralnom tekstu o milosrđu koje nam se po njemu nudi. To su tri prispodobe o milosrđu – Lk 15 – koje u krešendu dostižu svoj vrhunac u prispodobi o milosrdnom Ocu koju i Papa više puta spominje u tekstu bule. Naravno ne smije se zaobići ni Isusov nastupni govor u sinagogi u Nazaretu gdje se Gospodin, ciljano čitajući proroka Izaiju, nakon što navijesti „godinu milosti Gospodnje“ (Lk 4,19) zaustavlja i ne izriče završnu prijetnju o „danu odmazde Boga našega“.
 
Duhovna i tjelesna djela milosrđa

Puno je točaka u Papinu tekstu na koje bi se vrijedilo osvrnuti. Nadamo se da će i u našim biskupijama početi „raditi“ misionari milosrđa, da će biti otvoreno puno svetih vrata u našim katedralama i svetištima, da će i sva „klerička crkva“ otvorenih ruku prihvatiti inicijativu 24 sata za Gospodina, da spomenem samo neke od praktičnih, pastoralnih uputa i smjernica koje Papa nudi.

Ipak možda je najvažnije, na kraju, dotaknuti se broja 15 u kojem Papa apelira kako bi svaki vjernik ponovo prionuo na ono što su već davna tradicija i nauk nazvali duhovna i tjelesna dijela milosrđa. Oni stariji možda bi ih znali nabrojiti ali i stari mladi trebali bi ih činiti.

Evo podsjetnika, citirano prema buli:

Tjelesna djela milosrđa: Gladna nahraniti, Žedna napojiti, Siromaha odjenuti, Stranca primiti, Bolesna dvoriti, Utamničena pohoditi i Mrtva pokopati.

Duhovna djela milosrđa:  Dvoumna savjetovati, Neuka poučiti, Grešnika pokarati, Žalosna i nevoljna utješiti, Uvredu oprostiti,  Nepravdu strpljivo podnositi i Za žive i mrtve Boga moliti.

Za većinu od ovih djela danas imamo razne, izazovne, ponekad i zbunjujuće prilike: jesu li i migranti ti stranci; treba li imati milosrđa i prema zatvorenima zbog krađe i korupcije (tu osobito preporučam brojeve 19 i 20 o odnosu milosrđa i pravednosti te o zločinačkim organizacijama); kakve se uvrede i nepravde opraštati i strpljivo podnositi; koliko s vjerom molim za žive i mrtve da krenemo samo od najvidljivijih i najosjetljivijih.

Volio bih kada bi vam na kraju mogu dati izvore informacija na hrvatskom jeziku (nažalost malo ih je) kakve nalazimo na službenim stranicama Jubileja: www.iubilaeummisericordiae.va.

Iako ni tu sve informacije nisu besplatne – Jubilej je ipak uvijek bio prilika da se i malo zaradi – ipak tu je cijeli niz inicijativa i publikacija koje će nadam se barem kroz trajanje Jubileja, kad već nisu na njegovu početku, doći i utjeloviti se i našoj Crkvi da i mi bolje, radosnije i vjerodostojnije navijestimo lice milosrdnog Oca u konkretnom svijetu i okolini u kojoj živimo.

 

Da biste komentirali, prijavite se.