Zamilovani nježnošću milosrđa

Tijekom božićnih blagdana imao sam prilike nekoliko dana dublje posvetiti molitvi, a kao vodič poslužila su mi razmišljanja pape Franje o Godini Milosrđa. Jednu rečenicu, koja me je duboko dirnula, svakako bih htio podijeliti i s vama dragi čitatelji. Govoreći članovima pokreta ''Comunione e Liberazione'' u ožujku 2015. Papa je ustvrdio: ''Samo onaj tko je zamilovan nježnošću milosrđa istinski poznaje Gospodina''.
Autor: p. Antun Volenik, SJ/Laudato/M.R. Photo: Josip Ninković subota, 30. siječnja 2016. u 07:52

Ohrabreni milosrđem

Kao i svaki svećenik, barem u ovim našim krajevima gdje se još uvijek puno ispovijeda, imao sam prilike već na početku Jubileja vidjeti i jasne plodove Papinih nastojanja. Da, radi se baš o ispovijedi koja je naravno i srce Jubileja, mjesto gdje se božje milosrđe sakramentalno obilno izljeva na raskajana srca grešnika, pere ih i čini novima, jer naš milosrdni Bog opraštajući zaboravlja naše grijehe - kako nas uči prispodoba o milosrdnom Ocu (Lk 15,11-20).

Naime, i osobno, a i u neformalnom razgovoru s nekolicinom kolega uvjerio sam se da su pojedine osobe potaknute Godinom milosrđa (a to bi i jasno rekle) imale slobode i hrabrosti pomiriti se sa sobom i svojim Bogom na novi i dublji način.

No, iskustvo koje je učinilo moj Božić drugačijim i koje me je uvjerilo da je ova Sveta godina ipak posebna, učinilo je mene pokornikom i djelatno me je podsjetilo kako se u stvari naviješta Božje milosrđe.

Jedan me je mladić prije ispovjedi upozorio da mi želi reći nešto osobno i važno te da je upravo zbog te stvari na prošloj ispovijedi bio izbačen iz ispovjedaonice. Kada sam, slušajući ga, shvatio da se radi o iskrenoj, možda tek malo mladenački zbunjenoj no dobrodušnoj osobi, u meni je uskipio bijes na kolegu koji si je dopustio takav gaf. Nije to bilo prvi put da zbog ovog ili onog razloga ja sam gubim strpljenje i osjećam ljutnju baš u trenutku kad bih trebao imati svu pažnju i samilost u tako delikatnom trenutku.

Ipak, uspio sam ga više-manje strpljivo saslušati i reći nekoliko uobičajenih riječi o molitvi i pokori. No pri završetku ispovijedi, ne vjerujući vlastitim ušima, čuo sam samoga sebe kako govorim mladiću: ''Znam da je vaše prethodno iskustvo bilo izuzetno neugodno. Stoga vas ja molim da mi oprostite. Ja ne znam tko je taj kolega i ne mogu se ispričavati u njegovo ime ali mogu u svoju i znajte da uvijek imate prilike doživjeti Božje milosrđe ukoliko to zaista želite''.

Poznavajući samoga sebe i svoju grandioznost, znam da svojom voljom nikada ne bih na taj način preuzeo odgovornost za nečiji tako grub postupak koji pokazuje da taj kolega očito ima svojih dubokih problema koje rješava na tako neprikladan način. No preuzimajući njegovu odgovornost osjetio sam samilost i prema njemu, tom svome kolegi svećeniku. Vjerujem da ga je vlastita slabost nagnala na takvo što i molim da i sam potraži pomoć. Na kraju svega isto sam tako uvjeren da je upravo molitva i meditiranje nad otajstvom Božjeg milosrđa čudesno taknulo moje srce i obratilo ga, gotovo kao da sam ja sam bio na ispovijedi.

Jer upravo u tome je stvar sa Božjim oproštenjem – Božanski Spasitelj, nama u svemu jednak osim u grijehu, dragovoljno uzima sve naše grijehe (točnije upravo one koje mu mi predajemo), uzima ih na sebe sa svom odgovornošću, sramotom, stidom i krivnjom koji su s njima povezani i čini nas slobodnim i sposobnim za novi početak.

Time naš Bog ne postaje ''grešnik'' niti ''prljav'' nego upravo suprotno – raste u svome Božanskom dostojanstvu i veličini. Možda to najbolje izriče Druga poslanica Korinćanima: ''Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: 'U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti'. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa''. (2 Kor 5,17-6,2)

 

Da biste komentirali, prijavite se.