Ispravna savjest i očuvanje dostojanstva života neophodni su u političkoj areni

U svjetlu dvaju svjetskih zbivanja, ovaj sam članak odlučila posvetiti temi savjesti i sudjelovanju katolika u političkom životu.
Autor: Branka Martinović/Laudato/M.R. Photo: pixabay.com utorak, 12. siječnja 2016. u 17:39

Američki predsjednik, g. Obama, javno je plakao za djecom ubijenom oružjem i referirao se na pravo na život. Ubojstva su užasna činjenica koja nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim, međutim, još je užasnija činjenica da ta ista osoba ne plače za oko 325.000 nerođene djece koje, svake godine, ubiju zaposlenici lanca abortivnih klinika „Planned Parenthood“ koje financira SAD.

„Planned Parenthood“ je višemilijunskim dolarskim iznosom pomogao g. Obami u predsjedničkoj kampanji, dok američki predsjednik oduvijek izražava bezrezervnu podršku PP-u, a podržava i postupak pobačaja kada je dijete djelomično rođeno (partial birth abortion) i prije i nakon skandala s video snimkama. Video snimke u kojima je, između ostalog, vidljivo nelegalno trgovanje organima ubijene djece, naštetile su ugledu PP-a pa je američki Senat u prosincu 2015. izglasao Zakon o prestanku financiranja PP-a. Prije nekoliko dana, američki predsjednik je iskoristio pravo veta i stopirao Zakon.

S druge strane, nova poljska vlada i poljski predsjednik imaju problema s Europom radi najavljenih programskih poteza, a koji, jednim dijelom, obuhvaćaju promicanje katoličkog nauka.

Sveci su itekako bili svjesni da čovjek cijeli život mora raditi na sebi za svoje dobro, a taj rad uvijek uključuje, bili mi toga svjesni ili ne, odnos s Bogom. Svaki dan je nova borba, nekad je teško, nekad je lakše, ponekad padnemo, a ponekad uspijemo.

Od izuzetne je važnosti imati ispravno oblikovanu (kršćansku) savjest. Tako piše i u Katekizmu Katoličke Crkve.

- Dobro odgojena savjest je ispravna i istinita. Ona donosi sudove slijedeći razum u skladu s istinskim dobrom što ga je mudrost Stvoriteljeva htjela. (...) Čovjek ima pravo djelovati po savjesti i u slobodi kako bi osobno donosio moralne odluke. Čovjeka se ne smije siliti da radi protiv svoje savjesti, ali se ne smije ni priječiti da radi po svojoj savjesti, osobito u vjerskoj stvari – stoji u Katekizmu.

Važnost ispravno oblikovane savjesti je neosporna u životu svakog čovjeka, ali ta važnost posebno dolazi do izražaja u obnašanju političkih i drugih javnih funkcija u društvu kada, politički dužnosnici i drugi obnašatelji javnih funkcija, donose odluke, zakone, uredbe i programe koji izravno utječu na vaš i moj život.

Prije nekoliko godina, Kongregacija za nauk vjere je izdala Doktrinalnu notu vezanu uz sudjelovanje katolika u političkom životu.

U noti je istaknuto da je "Etički pluralizam je neprihvatljiv. Danas je na snazi svojevrsni kulturalni relativizam (...) koji opravdava dekadenciju i napuštanje razloga i načela naravnog moralnog zakona. To relativističko poimanje pluralizma nema ništa zajedničko s legitimnom slobodom građana katolika da među političkim mišljenjem izaberu ona koja su spojiva s vjerom i naravnim moralnim zakonom".

Nadalje, ''katolici imaju pravo i dužnost podsjećati društvo na dublji smisao života i odgovornost svakog u tom pogledu. Ivan Pavao II., nastavljajući trajni nauk Crkve, više je puta ponovio da oni koji su izravno uključeni u zakonodavna predstavništva  imaju 'preciznu obvezu suprotstaviti se' svakom zakonu koji napada ljudski život. Njima, kao i svakom katoliku, nije moguće sudjelovati u širenju mišljenja u korist takvog zakona niti je ikom od njih dopušteno za njega glasovati. U tom se kontekstu mora spomenuti da ispravno oblikovana kršćanska savjest ne dopušta ikome da svojim glasom podupire političke programe ili pojedini zakon koji proturječi temeljnim sadržajima vjere i morala. Kršćanska vjera čini nerazdjeljivu cjelinu i nedopustivo je izdvojiti ijedan njezin sadržaj na štetu cjeline katoličkog nauka."

Što se tiče referiranja na Poljsku, kad je u kolovozu 2015. izglasan jedan od najliberalnijih zakona o umjetnoj oplodnji, poljski biskupi su izdali priopćenje u kojem piše:

“Vjernik koji se svjesno i dragovoljno suprotstavio dostojanstvu čovjeka glasajući za ili potpisujući zakon koji je legalizirao in vitro metodu, a želi pristupiti svetoj pričesti, mora se prije toga pomiriti s Bogom i Crkvom kroz sakrament ispovijedi, pokajati se za počinjeni grijeh i popraviti nanesenu štetu (… ) U ovom slučaju treba znati da je grijeh počinjen javno, a sudjelovanje u donošenju zakona koji narušava dostojanstvo života jest posebno štetna sablazan. Iz tog razloga, takva osoba bi se trebala suzdržavati od pristupanja svetoj pričesti”.

Možda nas ova dva primjera potaknu na ispit savjesti i pomognu nam u boljem razumijevanju koliko je ispravno oblikovana savjest neophodna u političkoj areni.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.