Kontracepcija – moralno upitna ili moralno neutralna?

„Odgovorno roditeljstvo je pojam kojeg je izvorno prvo počela koristiti Crkva, a kasnije su pojam odgovorno roditeljstvo počele koristiti abortivne klinike i dale mu potpuno drugačije značenje.“
Autor: Branka Martinović Photo: www.gimvic.org srijeda, 25. veljače 2015. u 15:11

Pitanje kontracepcije pripada bioetičkom području. Nažalost, ovo je pitanje zapostavljeno, odnosno stavljeno na stranu kao moralno neutralno. Upravo tu leži problem jer kontracepcija nije moralno neutralni teren. Ovo pitanje je direktno povezano s pobačajem, zdravstvenim odgojem, rodnom ideologijom, uništavanjem braka i obitelji, uništavanjem muško-ženskih odnosa u kojima muško i žensko postaju protivnici, a ne nadopuna jedno drugome, a povezano je i s bijelom kugom – depopulacijom, demografskom katastrofom i  izumiranjem naroda.

Gotovo redovita reakcija velikog broja ljudi kada Crkva podsjeća i ističe ispravni stav o bioetičkim pitanjima je: „Otkud Crkvi pravo da se petlja u ta pitanja? Otkud Crkvi pravo da se petlja u moj krevet, moje pravo na izbor i moje odluke? Neka se drži oltara i bavi se svojom zadaćom!” Ono što ljudi ne razumiju je da se u svim tim slučajevima Crkva bavi svojom zadaćom i radi točno ono za što je nadležna i na što je pozvana. Crkva se ne petlja u ljudske krevete i prava, nego naučava istinski nauk za dobrobit čovjeka, a  koji je u službi Istine. Čovjek je Božjom voljom slobodno biće i slobodno donosi odluke, a ljudi su radi toga skloni prilagoditi Istinu samima sebi, odnosno relativizirati je te se obmanuti lažima. U tom je slučaju čovjek slobodno izabrao, ali mu svejedno smeta Istina i onaj tko je govori.

Papa Pavao VI. je 1968. godine objavio encikliku „Humanae vitae“ koja se bavi dostojanstvom ljudskog života kojeg treba štititi od začeća do prirodne smrti. U enciklici se koristi pojam odgovorno roditeljstvo. Odgovorno roditeljstvo je pojam kojeg je izvorno prvo počela koristiti Crkva i znači da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete”, mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da “privremeno ili trajno ne rode dijete”. Bitno je istaknuti da odgovorno roditeljstvo ne narušava narav braka jer poštuje prirodni zakon, za razliku od kontracepcije koja narušava narav braka. Kasnije su pojam odgovorno roditeljstvo počele koristiti abortivne klinike i dale su mu potpuno drugačije značenje.

U godinama prije objave enciklike, na Papu je vršen pritisak od strane interesne skupine koja (je) obilato financira(la) programe kontrole rasta stanovništva. Neslužbeni predstavnik te interesne skupine, a koja je danas više nego ikada aktivna po pitanju kontrole rasta populacije i demoralizacije društva, je došao u posjet Papi s nadom da će Papa promijeniti temeljni nauk Katoličke Crkve i da će, između ostaloga, odustati od naučavanja da je brak neraskidiva veza dvojakog značenja: otvorenosti prema životu i izraza ljubavi. Naravno, ni Papa ne može promijeniti nauk Crkve jer je nauk temeljen na Božjem zakonu i počiva na Kristovom nauku. Zato kršćanstvo, a pogotovo Katolička Crkva, nasljeduje tako lijep i smislen nauk koji je oduvijek najsnažnije napadan.

Katolički nauk je najviše napadan upravo radi njegove istinske ljepote o egzistencijalnoj biti i smislu čovjeka, a koje ne odgovara čovjekovom neprijatelju. Predstavnik i ta interesna skupina znaju da bi im put bio otvoren prema potpunom uništenju ljudskog dostojanstva ukoliko Papa i Katolička Crkva promjene nauk o kontracepciji, ali i o svim bioetičkim pitanjima.

Posjet predstavnika, a koji je pripadnik poznate i utjecajne svjetske obitelji, nije urodio plodom. Papa se u obraćanju vjernicima, ali i institucijama, držao nauka Crkve te je isticao da umjetna kontrola rađanja narušava ljudsko dostojanstvo. U govoru u Skupštini Ujedinjenih naroda kojeg je održao ubrzo nakon posjete predstavnika, Papa ističe da se život mora poštovati, da se životu mora odati najveće priznanje i mora mu se naći razumna obrana. Papa članovima Skupštine govori:

      “… Vaša je zadaća brinuti se da na stolovima čovječanstva bude dovoljno kruha, umjesto da, suprotno svakom razumu, unaprjeđujete umjetnu kontrolu rađanja kako biste smanjili broj uzvanika na životnoj gozbi…”.

Doista, treba li se jedan poduzetnik ili političar baviti širenjem i razvojem poslovanja (otvaranjem radnih mjesta) i uređenjem države ili kontrolom rasta stanovništva? Je li problem gladnih obitelji to što imaju djecu ili to što nemaju posao?

Fascinantno je kako se, dok se u Africi, Indiji i Južnoj Americi vrši prisilna (tajna) sterilizacija i kontrola stanovništva, u razvijenom svijetu ljudi samovoljno „steriliziraju“ i provode ideje zla bez da netko mora potrošiti i kunu za njihovu sterilizaciju. Dapače, ljudi to sami financiraju.

Kako je došlo do toga? Maltuzijanstvo je demantirano više puta kroz ljudsku povijest jer nije problem u tome da nema/neće biti hrane, nego u tome kako je hrana raspoređena, a raspoređena je krivo radi ljudske pohlepe. Radi ljudske pohlepe i klanjanja bogu novca, potrebno je promijeniti shvaćanje i razmišljanje ljudi tako da ljudi misle da su djeca problem, smetnja, neželjeni nus proizvod koji se po potrebi, ponekad, može prenamijeniti u neki drugi proizvod (ovisno o životnoj fazi roditelja, poslovnim prioritetima, naknadama, trenutnim životnim ciljevima i sl.). Ljude je potrebno uvjeriti da djeci trebaju najskuplje igračke da budu sretna, a ne ljubav roditelja jer se tako sije strah i obeshrabrenost.

Iz toga slijedi da se, kao i u pitanjima pobačaja i zdravstvenog odgoja, problem liječi krivom terapijom. Ljudska zloća, pohlepa i izopačenost ostaju i „liječe“ se tako da se uništavaju zdravi temelji društva kako bi se to zlo hranilo uništavanjem i zabludom u koju je dovelo cijeli svijet. Problem ne predstavlja dijete, stoga ne treba liječiti rođenje i život, nego zlo i pohlepu.  

Jeste li znali da je kontracepcijsku pilulu, koja je i abortivno, a ne samo kontracepcijsko sredstvo, izumio muškarac Carl Djerassi 60.-ih godina 20.st. gotovo u isto vrijeme kada je Papa objavio encikliku i isticao nauk Crkve o kontracepciji, ali i u vrijeme kada je predstavnik došao u posjet Papi? Papa je isticao i predvidio ozbiljne posljedice u slučaju da bračnom činu bude oduzeta uloga rađanja, a danas svjedočimo svemu što je Papa istaknuo 60.-ih godina jer se prirodni (naravni, upisani, urođeni) moralni zakon miče iz ljudske svijesti. Brakovi se raspadaju, a samo se rijetki pitaju ima li to veze s time da, zapravo, i nisu živjeli u pravom braku jer su uništili pravu narav braka. Papa je isticao sljedeće:

1.    “Otvara se širok i lagan put bračnoj nevjeri, put k općem srozavanju morala.”
2.    “Muževi bi mogli izgubiti poštovanje prema ženi, ne uzimati u obzir njezinu tjelesnu i duševnu ravnotežu, svesti je na puko oruđe svoje požude, ne odnositi se više prema njoj kao prema svojoj bračnoj družici kojoj treba pružati dužnu pažnju i iskazivati ljubav”.
3.    Državnim bi se vlastima time dala u ruke opasna moć. “Tko bi mogao spriječiti vlade da promiču onaj način sprječavanja začeća koji drže najdjelotvornijim i čak odrede njegovu opću primjenu”? (čl. 17.)


Nažalost, u prenošenju tog dijela nauka, biskupi nekih država nisu ispravno prenosili Papine riječi te su pitanje kontracepcije držali moralno neutralnim, izbor prepuštali bračnim parovima te tako otkazali poslušnost Papi i nauku. 2008. godine, kardinal Christoph Schonborn je rekao:

        “Riječ je o budućnosti Europe. Tijekom posljednjih 40 godina, Europa je tri puta rekla NE svojoj budućnosti. 1968. je rekla NE enciklici Pavla VI., nekoliko godina kasnije je prihvatila Pravila o rokovima pobačaja, a na kraju je prihvatila i “istospolni brak”.

Ljudskom biću je potrebno vratiti dostojanstvo od začeća do prirodne smrti. Na taj način, čovjek ima ispravnu podlogu na temelju koje će donositi sve odluke, a to će onda isključivati sve odluke koje uništavaju sve ono što on jest. Nažalost, u Hrvatskoj je krenulo provođenje liberalnog zdravstvenog odgoja koji indoktrinira djecu i koji potiče moralno-duhovno propadanje, a posljedično će dovesti do još katastrofalnijih demografskih kretanja. Imat ćemo zdravo društvo i moći ići naprijed samo uz moralno-duhovnu obnovu/izgradnju.

Usudite se sanjati velike stvari!







 

Da biste komentirali, prijavite se.