Promjena kulturne paradigme

Rodna diskriminacija, relativizam, kulturna raznolikost, relativistička etika. Sve su to pojmovi koji su se polako počeli pojavljivati u proteklih 10-20-30 godina, a koji su sada pronašli svoje mjesto u društvu.
Autor: Branka Martinović Photo: www.pattiknows.com utorak, 25. srpnja 2017. u 16:12

Nove tvorenice mijenjaju sintaksu i riječi koje su u upotrebi. Jedan od primjera je i izraz  rodna diskriminacija. Izraz spolna diskriminacija se želi izbaciti iz upotrebe i želi se nametnuti, odnosno nametnut je izraz rodna diskriminacija. Jezične promjene u kontekstu promjene društvene paradigme, rade se kako bi se ljudi što prije aklimatizirali, stopili, podržali i aktivno sudjelovali u moralno nakaznim promjenama. Jezične promjene su alat (kao i rodna ideologija, abortusi, eutanazija, zdravstveni odgoj) u provođenja političke strategije depopulacije i promjene kulturne paradigme.

Kao i inače kada se radi o bioetičkim i moralnim pitanjima te pitanjima ljudske biti i dostojanstva, Katolička crkva je jedino uporište koje uporno podsjeća na istinu, na čovjekovu bit, smisao, dostojanstvo te prenosi i navješta Radosnu vijest. Jedna od jako važnih enciklika je enciklika  "Humanae vitae"(1968.)  pape Pavla VI. koja je od velike važnosti za ispravno shvaćanje biti braka i za prirodno planiranje obitelji. Kao i svaka enciklika, i ova potvrđuje nauk Katoličke crkve i štiti ljudsko dostojanstvo. Ovom enciklikom je papa Pavao rekao veliko NE kulturi smrti i kontracepciji koja uništava bračne odnose i samu bit i narav braka. Mnogi ni danas ne prihvaćaju poruku enciklike, a nažalost i mnogi katolici. Irski teolog moralistike Vincent Twomey koji je doktorirao 1978. godine kod Josepha Ratzingera (pape emeritusa Benedikta XVI.) je rekao:

"Mislim da je kriza u zapadnoj kulturnoj povijesti dosegnula svoj vrhunac javnim raspravama o enciklici "Humanae vitae". Uvjeren sam da se Crkva u Europi, pa tako i u Njemačkoj, neće oporaviti sve dok ne prihvati encikliku "Humanae vitae"."

Je li vam poznata priča "Carevo novo ruho"? Sigurna sam da ste upoznati s njom jer je i dio obavezne osnovnoškolske literature, a odlična je metafora za ono što se događa na području promjene paradigme.

„Caru su došle dvije varalice i rekle da će mu istkati najbolje i najblistavije ruho koje će biti nevidljivo svakome tko je glup i nesposoban ili onome koji ne zaslužuje svoju funkciju. Car im je dao najbolje materijale i puno dragulja kako bi njegovo ruho moglo biti što ljepše. Kad su završili s tkanjem ruha, pozvali su cara i "obukli ga". Car je vidio da je gol, odnosno da je ruho nevidljivo jer nije ni postojalo, ali je radi straha da ne ispadne glup i da ne izgubi svoju funkciju, nasjeo na trik varalica i ponosno paradirao gradom. Nasjeli su i svi podanici i građani pa su potvrđivali jedni drugima i divili se carevom ruhu. Reći istinu je nosilo ogromne posljedice jer su građani mogli ispasti glupi, nestručni, neobrazovani, nesposobni. Svi vide da postoji problem, ali su svi upleteni i vezani lažima. Samo se jedno dijete usudilo reći istinu: "Car je gol!"

Na tom istom principu djeluje i seksualna revolucija, odnosno promjena paradigme čiji je dio i seksualna revolocija. Zlo i opačine se nazivaju dobrim, dobro zlim i tako se mijenjaju kulturne, vrijednosne i moralne postavke društva, odnosno prava narav čovjeka uz svesrdnu pomoć međunarodnih institucija.

U ovom razdoblju postmodernizma koje je naumilo destabilizirati teološko shvaćanje stvarnosti, tj. prvenstveno judeo-kršćanske vrijednosti i Božju objavu, dolazi do uvođenja novih pojmova, a starim pojmovima poput duge, odgovornog roditeljstva ili istine, dodana su nova značenja i novi sadržaji. Tim je pojmovima i simbolima oteto izvorno značenje. Margueritte Peeters s Instituta za međukulturni dijalog iz Bruxellesa, uočava da su danas u upotrebi nove riječi koje imaju novo značenje kroz koje se provodi kulturni imperijalizam, tj. promjena kulturne paradigme. Neke od promjena su:
 

JUDEO-KRŠĆANSKA ETIKA POSTMODERNA ETIKA
Istina Netolerantni relativizam
Apsolutne vrijednosti i povezujuće norme Slobodan izbor autonomnog pojedinca
Autoritet Jednakost
Autoritet roditelja Dječja prava
Spol Rod
Polarni spolni identitet muškarca i žene Biranje spola
Heteroseksualnost kao norma Pravno i društveno prihvaćanje svakog seksualnog ponašanja
Supružnici Partneri
Brak muža i žene Istospolna životna zajednica
Obitelj koja se sastoji od bračnih drugova i potomaka   Istospolni „brak“ s pravom posvajanja djece
Pobačaj Planiranje obitelji i „reproduktivno zdravlje“
Državni suverenitet Globalno upravljanje
Reprezentativna demokracija Participativna demokracija
Sukobljavanje različitih interesa Dijalog
Većinsko odlučivanje Konsenzus
Tradicija Kulturna raznolikost
Kulturni identitet Multikulturalizam
X Božjih zapovijedi Relativistička etika
Bog Autonomna individua


Pojmovi nove, globalne, postmoderne etike su u društvu pozitivno vrednovani, odnosno radi se na tome da budu pozitivno prihvaćeni, dok se pojmovi povezani s judeo-kršćanskim naukom smatraju nepoželjnima, a polako i zakonski kažnjivima. Nadalje, M. Peeters piše da "odlučujuću ulogu procesa radikalne promjene paradigme imaju manjine, i to one koje država nije ni ozakonila. One su lobisti koji ljudima mijenjaju svijest i utječu na sklapanje sporazuma... Legitimna vlast vlade je preraspodijeljena na interesne skupine, a te skupine, ne samo što nemaju nikakav legitimitet, nego često imaju radikalne ciljeve. Po logici načela partnerstva, ti su partneri dobivali sve više političke moći na račun legitimnih predstavnika države. Oni nastupaju kao "stručnjaci", a zapravo su lobisti malih radikalnih manjina koje promiču svoje osobne interese na račun općeg dobra."

Prije nekog vremena, izašao je dokumentarac ''Sodoma'' redatelja Arkadija Viktoroviča Marmontova. Dokumentarac je zabranjen za prikazivanje (u nekim naprednim, zapadnim demokracijama gdje se može završiti u zatvoru radi vlastitog mišljenja  na temelju Zakona o (ne)diskriminaciji), ali je dostupan na youtube-u.

Dokumentarac je sniman i u SAD-u i Europi te se bavi LGBT lobijima i promjenom društvene i moralne paradigme u procesu borbe za LGBT prava, a koja završava petim korakom koji uključuje kažnjavanje svih ljudi koji se ne slažu s novopostavljenom paradigmom (što se već događa u SAD-u). Promjena paradigme znači zamjenu tradicionalnih, prirodnih zakonitosti (prirodne obitelji, brak, međuljudski odnosi) s izokrenutim zakonitostima koje, kao svoje polazište, uključuju rodnu ideologiju.

Naravno, proces promjene paradigme nije kratkotrajan niti je pokrenut prije nekoliko godina. Pripreme i početak su odrađeni već nakon II. svjetskog rata, a ključnu su ulogu odigrali pojedini instituti (npr. Tavistock Institut iz Velike Britanije i Kinsey Institut iz SAD), a u širenju eugenike, socijalnog darvinizma i abortusa, veliku je ulogu odigrala Margaret Sanger koja je, uz financijsku pomoć bogatih i moćnih ljudi, pokrenula lanac abortivnih klinika u SAD-u zloupotrebljavajući izraz odgovorno roditeljstvo (Planned Parenthood). Alat kojim se nastoji izokrenuti društvena paradigma je i liberalni zdravstveni odgoj kojim se djeci od najranije dobi nastoji usaditi navika da čovjek ide protiv svog dostojanstva i biti.

Zdravstveni odgoj treba zbuniti djecu, usaditi im razliku između spola i roda, uvjeriti ih da je njihov spol samo nesretna okolnost, nešto što zarobljava čovjeka te da radi toga mogu biti što žele. Naravno da to nije istina. Čovjek je svet, jedinstven i ima smisao jer je stvoren na sliku Božju, a njegov smisao oblikuje i spol u kojem je rođen. Zato su jako zabrinjavajuća kretanja znanstvenih i medicinskih postupaka, a koji se tiču prenatalnog života.

Proces uspostavljanja nove društvene paradigme se sastoji od pet koraka. Pojedini dijelovi svijeta se nalaze u različitim fazama. Te faze su:

1. Zahtjev za tolerantnost - da se pripadnike LGBT skupine pusti na miru
2. Zahtjev za prihvaćanjem - prihvaćanje = jednakost
3. Proslava - drugi ljudi moraju prihvatiti homoseksualnost te je promovirati kao vrijednu i dobru stvar
4. Nasilno sudjelovanje - svi će morati sudjelovati u gay kulturi
5. Kazna za sve koji se ne slažu


Rusija i države nastale raspadom Sovjetskog Saveza se nalaze u prvoj fazi. SAD, a pomalo i Zapadna Europa se već nalaze oko četvrte faze (u nekim državama i dalje).

LGBT lobiji su izdašno financirani od strane različitih "filantropa" (dobrotvora) koji na taj način ostvaruju ciljeve svojih kompanija ili pak strateške, dugoročne ciljeve pojedinih država. Ti ciljevi, kako u mnogim slučajevima prije, tako i u ovom, idu protiv Božjeg plana, istine, razuma, prirode, ljudskog dostojanstva, morala, vjerodostojnosti, zdravlja.

Promjena društvene paradigme uključuje cjelokupnu promjenu obitelji, odnosa i ljudskog dostojanstva. Krši se pravo na život, pravo djeteta na oca i majku, uništava se svetost braka. Ljudima se serviraju emocije dvojice muškaraca koji drže tek rođeno dijete koje je rodila surogat majka koju su platili (možda su digli i krediti kako bi platili dijete). Mediji slave taj humanistički čin surogat majke jer je nekome ispunila želju koja narušava dostojanstvo i život drugog bića. Nitko se ne pita kako netko ima pravo ljudskom biću oduzeti dostojanstveni dolazak na ovaj svijet, kako mu se radi sebičnih interesa oduzima pravo na majku, pravo na puninu obiteljskog života. Nikome nije problematično to što je surogat majka preuzela ulogu poduzeća, dijete je postalo najobičnija roba koja ima cijenu, jedan od muškaraca i neka treća žena su bili kreatori proizvoda, a dvojica muškaraca su postali kupci proizvoda. Nikome nije problematično što se jedna žena, a žena je čuvateljica života, spustila na tako nisku razinu da je to što joj je darovano kao najljepši dar unovčila na najgori mogući način. Nikome nije problematično što dvojica muškaraca ne trebaju imati dijete jer ga i ne mogu imati i nemaju pravo na njega. Nitko nema pravo na dijete jer je dijete Božji dar, ali dijete ima pravo na oca i majku. To kaže i Konvencija o zaštiti i pravima djece. Meni je taj prizor iz rodilišta bio mučan i nakazan jer su svi sudionici preuzeli ulogu Boga, postavivši se tako iznad Njega i slaveći same sebe.

Čovjek je stvarno stvoren čudesno, čovjek ima dostojanstvo! Upravo zato što smo stvoreni kao muško ili žensko možemo sudjelovati u prekrasnom procesu stvaranja novog života, a taj čin je toliko poseban i prelijep da mu je potrebno dati sigurno i dostojanstveno okruženje – brak čija se svetost i punina moraju sačuvati od svih izazova.

Do izražaja će doći ispravni i kvalitetni programi samo ako se u rješavanje tih pitanja uključe dobri, moralni, stručni, pošteni i marljivi ljudi. Samo tako, a nikako odmicanjem od tih pitanja i odgovornosti.
 

Da biste komentirali, prijavite se.