Sloboda i moral u zdravstvenom odgoju

"Bez razvijenog osjećaja srama, djetinjstva ne može biti." Neil Postman
Autor: Branka Martinović Photo: www.rtl.hr srijeda, 11. veljače 2015. u 08:45

Rasprava o zdravstvenom odgoju se u vodećim hrvatskim medijima malo stišala, ali je problem pogubnog i protuprirodnog programa zdravstvenog odgoja ostao.

Portali s vjerskom tematikom i portali roditeljskih udruga koji se protive nametnutom programu zdravstvenog odgoja, svaki dan donose priče iz prakse koje u potpunosti razotkrivaju opasnosti ovog programa. S obzirom da je i na svjetskoj sceni teško pridobiti medije da pišu o pravim vrijednostima te da ne propagiraju moralno rasulo, i u Hrvatskoj je teško objaviti članak koji je afirmativan prema vjeri, Crkvi i pravim vrijednostima koje bi trebale biti pokretač svakog čovjeka. Vjerujem da u Hrvatskoj ima dobrih novinara koji žele iznositi istinu i koji žele pisati o vrijednosnim temama, ali ne dobivaju tu mogućnost jer se, kada čovjek zna istinu, zna što je dobro, a što loše, ne može ponašati kao da ne zna istinu, a to onda isključuje jako puno loših i nemoralnih stvari što nije po volji čovjekovom neprijatelju koji nas želi odijeliti od Boga. S druge strane, to nimalo ne umanjuje obvezu i odgovornost novinara da objavljuju istinu. Ako je sustav truo, onda ti koji nisi takav moraš pokušavati, boriti se te donositi svjetlo. Po čemu se inače razlikuješ od sustava kada daješ iste plodove?

Htio to netko priznati ili ne, mogao to netko priznati ili ne, smio to netko priznati ili ne, znao to netko prepoznati ili ne, svijet se nalazi u kulturno-vrijednosnom ratu. To je nepobitna i neoboriva istina. Od prosječnog, tzv. "običnog" čovjeka, to prepoznaje praktična (vjerska) manjina uz poneke izuzetke od strane znanstvenika, dok većina ljudi to ne prepoznaje - bilo da se radi o tome da ne prepoznaju važnost tog područja, bilo da se radi o tome da se ne žele baviti time ili bilo da se radi o tome da u liberalno-moralnim strujanjima ne vide ništa loše, nego "šire ljubav i mir". Kada se radi o (većini) ljudi koji imaju utjecaj, oni jako dobro znaju o čemu se radi jer su to i kreirali s tim ciljem te svoje zamisli na taj način i provode. Dokazi kulturno-vrijednosnog rata su svuda oko nas. Nameću se oblici i pojave koje se u potpunosti protive naravnom zakonu kojeg je Bog upisao u čovjeka.

Programom zdravstvenog odgoja država, pod krinkom obrazovanja, provodi seksualizaciju djece od najranijeg djetinjstva. Zašto?

Zato što je onaj tko posjeduje mlade vladar budućnosti. Tradicija (lat. Tradere = predavati, prenositi) je jako bitna upravo radi svog značenja koje uključuje prenošenja morala i normi ponašanja. Tradicija se počinje urušavati i približavati svojem kraju kada pripadnici te tradicije, a čija je odgovornost prenošenje normi i morala, prestanu na sljedeću generaciju prenositi nauk koji kaže da se čovjek u svom djelovanju treba ravnati prema kršćanskim načelima. Ako se sljedećem naraštaju ne prenese ono što je ispravno, moralno, pošteno, ono što je njegova egzistencijalna istina, onda, uz to što će i taj naraštaj biti oštećen za istinu, ni taj naraštaj neće prenijeti nauk i istinu na sljedeći naraštaj. I tako se taj slom, tj. moralno ništavilo, nastavlja dalje, a posljedica svega je nestanak društava, demografski problemi, bolesno i amoralno društvo koje je u potpunosti izgubilo doticaj sa svojom biti, sa svojim Ocem Stvoriteljem. Kada se to dogodi, čovjek se pretvara u olupinu kojoj je sve dopušteno jer ne vjeruje da postoji apsolutna istina, ne poznaje i ne vjeruje da ima ljudsko dostojanstvo proizašlo iz naličja na sliku Božju i nema sposobnost gledanja u nebo, nego je usmjeren na zemaljski život čijim krajem sve prestaje.
Zašto je bitan kršćanski identitet, kršćanski nauk o čovjeku, svemu stvorenom, moralu i normama?

Europa je izgrađena na kršćanskim temeljima - od uspostave fakulteta, obrazovnih institucija, znanstvenih otkrića, kulture, sakralne i profane arhitekture i umjetnosti do identiteta čovjeka i normi ponašanja. Kršćanski nauk o čovjeku počiva na temeljima obitelji i spolnim normama koje omogućuju obitelj. Skup tih spolnih normi je monogamija. Kako piše sociologinja G. Kuby, u proteklim su desetljećima zakoni, nauk, pravila i običaji bili usklađeni  te su pomagali čovjeku s istim bitnim ciljem: da čovjek nauči ovladati svojim spolnim nagonom kako bi bio sposoban za vjernost i odgovornost u braku i obitelji. Danas toga nema, mladi se ne odgajaju za vjernost i brak te se osobe ne osjećaju spremnima za brak ni u svojim kasnim dvadesetima/ranim tridesetima, a sve je više onih, i žena i muškaraca, koji odbacuju brak i mogućnost imanja vlastite obitelji.

S obzirom da je zdravstveni odgoj dio rodne ideologije koja se koristi kao geopolitička strategija (rodna ideologija je politički instrument koji se koristi kao sredstvo ostvarivanja strategija i ciljeva; nastoji uništiti spolni identitet muškarca i žene te svaku etičku normu spolnog ponašanja s ciljem moralnog rasula) i koja je kao takva financirana od različitih interesno-utjecajnih skupina i pojedinaca, može se dogoditi da isključivo te skupine smatramo odgovornim za nemoral. Istina je da one pokreću spiralu zla i imaju razrađenu strategiju kulturno-vrijednosnog sloma jer ne surađuju s Bogom, ali je, ponekad, problem potrebno spustiti na nižu razinu. Za moralni slom je kriv svaki pojedinac koji svojim primjerom ne svjedoči i ne pokazuje svojoj djeci, prijateljima, rodbini, roditeljima, suprugu, supruzi ispravne vrijednosti i ispravni pogled na život. Ako vi i ja kao pojedinci ne poštujemo život od začeća do prirodne smrti, ne planiramo prirodno obitelj, ne pripremamo se za brak na ispravni način, ne govorimo drugima o pravom smislu i ljepoti spolnosti i seksa, važnosti da se spolnosti i seksu, upravo radi te ljepote i smisla, mora dati sigurno okruženje braka, onda nisu samo krivi oni moćni na visokim pozicijama sa svojim lošim i pogubnim strategijama. Je li tako? Vjerujem da i među ljudima na visokim položajima ima moralnih ljudi koji se bore za ispravne stvari. Oni možda neće biti u medijima jer se ne mogu eksponirati, ali će pomagati drugim kanalima.

Obrazovanje je obrazovno-odgojni sustav. To je dobro sve dok odgojni dio počiva na ispravnim temeljima, a problem današnjice je upravo to što odgojni dio više ne počiva na ispravnim temeljima, odnosno što se zdravstvenim i sličnim „odgojima“ izmiču pravi temelji. To je omogućila tzv. emancipacijska pedagogija koja se trudi svoju teoriju da su ljudi od rođenja spolna bića (usp. pedofil Kinsey je to također smatrao, a njegov Institut je nedavno postao savjetodavno tijelo pri UN-u) ubaciti u praksu. Nažalost, to im uspijeva i na tome se temelji liberalni ZO.

Drugim riječima, emancipacijska pedagogija želi ukinuti sve norme spolnog ponašanja jer dijete od vrtićke dobi treba eksperimentirati i uživati u svojoj spolnosti. Ne, ne radi se o pogrešno utvrđenoj činjenici, nego o pravoj istini o zdravstvenom odgoju. Stječem dojam da mnogi ljudi, pojednostavljeno rečeno, misle da se liberalni i cjeloviti program ZO kojeg promiču udruge roditelja,  razlikuju samo po pitanju toga je li seks prije braka "dopušten" ili nije, odnosno da će liberalni ZO govoriti da je seks prije braka ok, dok će cjeloviti ZO govoriti o važnosti spolnosti i da seks puni smisao dobije tek u braku.

Dovoljno je bitno i samo pitanje o svetosti spolnosti, međutim opasnost je još i veća. Liberalni ZO u potpunosti vrši nasilje nad ljudskom naravi i hiperseksualizira već i samo dijete kako ono ne bi moglo razmišljati ni o čemu drugome nego samo o tome, kako bi od najranije dobi postao rob svoje seksualnosti, kako nikada ne bi mogao biti spreman za brak, vjernost i roditeljsku odgovornost te kako bi se stvarno spustio na razinu nagonske životinje. Čovjek nije životinja i ne bi ga se trebalo pretvarati u životinju. Prema istraživanjima, upravo je pornografija jako veliki problem jer ona gospodari čovjekom i čovjek nije slobodan. Ako čovjekom gospodare njegovi nagoni „u ime slobode“, čovjek nije slobodan koliko god ga društvo uvjeravalo da je car, faca te da je slobodan jer se, eto, usudi spustiti na razinu životinje.

Nametanjem liberalnog ZO-a, krši se puno zakona i konvencija. Krši se i načelo supsidijarnosti koje znači da, država ili na primjer zajedničke institucije EU, smiju preuzimati samo one zadaće i ovlasti koje podređene institucije ne mogu izvršiti. Drugim riječima, ako Hrvatska ili neka druga čl. Europske unije ne može riješiti pitanje zdravstvenog odgoja, onda zajedničke institucije EU donose zajedničku, obvezujuću odluku. Nadalje, to isto znači da ako, roditelji ili Crkva, ne mogu vršiti zadaću odgoja djeteta, to preuzima država. Ovdje vidimo da se nasilno krši uloga roditelja u odgoju djece jer to nameće država, a paralelno se javnost u Hrvatskoj zavarava da je liberalni ZO obvezujući za sve članice EU. To nije istina jer o tome odlučuje svaka članica posebno. Zato je jako bitno koga birate na izborima, a dobar izbor se ne radi izbjegavanjem odgovornosti. Naravno, to ne znači da  "napredne" države ili neke udruge možda neće misliti da ste "nazadni"ili "zatucani" ako se odlučite za cjelovito-vrijednosni zdravstveni odgoj.

Psihijatrijske, psihološke, pedagoške i edukacijske  udruge i institucije u provedbi promjene kulturne paradigme, pa i u kreiranju liberalnog ZO-a, imaju ključnu ulogu. Nažalost, poviijest je dokazala da su oni jako podložni utjecaju interesnih skupina, a sve na štetu čovjeka. Tako je 1973. pod pritiskom, Američka psihijatrijska udruga iz šifranta dijagnoza i poremećaja izbacila istospolne i sl. poremećaje.

Završavam ohrabrujućom istinom G. Kuby: „Ovo je pravi boj, ali kršćanin zna kako će taj boj završiti.“

 

Da biste komentirali, prijavite se.