Velika pro-life poruka života Cristiana Ronalda

U moru teških i loših vijesti, dobro se držati pozitivnih koje nekome mogu dati poticaj kako bi donio ispravnu odluku, postao bolja osoba, shvatio svoje dostojanstvo ili se odlučio boriti za ispravne vrijednosti.
Autor: Branka Martinović/Laudato/M.R. Photo: dailypicsupdate.com četvrtak, 19. studenog 2015. u 17:56

Dok je s jedne strane obitelj Gates ovih dana odobrila dodatni budžet od 120 milijuna dolara za svoj program kontrole rađanja i rasta stanovništva u siromašnim zemljama, a naslovnica Bloomberg Businessweek-a „vrišti“ o g. Buffetu kao ikoni feminizma jer je njegova obiteljska zaklada samo u 2013. godini donirala skoro pola milijarde dolara neprofitnim organizacijama koje se bave reproduktivnim zdravljem i lakšom dostupnošću kontracepcije, s druge strane postoje osobe koje su se rodile i pobijedile grobnicu majčine utrobe, iako su bile neželjena djeca. Ovaj osvrt želim posvetiti jednoj takvoj osobi.

Većina ljudi zna za Cristiana Ronalda, najboljeg svjetskog nogometaša. I ja pripadam istoj skupini – znam za njega, ali ga ne poznajem i ne znam kakva je osoba kad se ugase svjetla pozornice. Nešto mi govori da se ta stvarna, privatna osobnost razlikuje od one maske pod pritiskom javnosti, menadžera, trenera, žena i sponzora, a pojavi se prizemnija osoba.

Prije par dana, imala sam priliku pogledati dokumentarni film o Cristianu Ronaldu. U filmu su, uz Cristiana, prisutni članovi njegove obitelji i najbliži suradnici, a dokumentarac obuhvaća 2014. i 2015. godinu. Posebni naglasak je stavljen na osvajanje zlatne lopte i „potrebu“ i želju za pobjedom Messija.

Na stranu ću staviti sve sportsko iz filma, kao i natruhe sebeljublja i neke njegove životne odluke te izvući samo par crtica iz njegovog osobnog života važnih za ovaj članak. Ono što se u dokumentarcu primijeti je da Ronaldo nije uljepšavao svoj život – otvoreno je prezentirao i ono sretno i ono nesretno.

Rođen je 1985. na portugalskom otoku Madeira u siromašnoj obitelji. Ima dvije starije sestre i starijeg brata. S 12 godina, sam odlazi u Lisabon jer želi postati najbolji nogometaš na svijetu. To mu je teško palo, ali se nije predavao.

Otac mu je umro 2005. godine od posljedica ciroze jetre uzrokovanoj alkoholom. S njim nikad nije ostvario dublji odnos jer za to nije imao priliku. To, na neki način, zamjera ocu i radi toga jako pati. Htio je postati tata jako mlad kako bi sa svojim djetetom mogao izgraditi pravi odnos. Majka ima aktivnu ulogu u njegovom životu i odgoju njegovog sina kojeg je dobio 2010. godine.

Ronaldo ističe kako je oduvijek htio biti najbolji, a jedini recept za to je odricanje i rad. Zato mu smeta kad ljudi govore da je nogometašima lako jer se on odrekao puno toga. Ističe da svakodnevno igra pod bolovima i da se na to naviknuo, inače ga ne bi bilo u vrhu nogometa. U filmu je stavljen naglasak i na njegovu vjeru, a u svom domu, u Madridu, ima dio dvorišta gdje je kip Gospe i gdje se pomoli.

Uz sve navedeno, ono što se u dokumentarcu iskreno govori je sljedeće: Cristiano je bio neželjeno dijete. Njegova majka ga nije htjela roditi jer su ona i suprug imali troje djece, a i njegov otac je u to vrijeme dosta pio. Uz skromne uvjete, mislila je da su to prebijedni uvjeti za još jedno dijete.

Ono što je Cristianu spasilo život je to što je 1985. u Portugalu pobačaj bio zabranjen. Ginekolog njegove majke je odbio napraviti ilegalni pobačaj. Danas bi to bez problema napravio jer trudnicu nitko ne bi ni priupitao je li sigurna. Nakon toga je njegova majka pokušala napraviti abortus napitkom „domaće“ proizvodnje, ali Bog nije dozvolio da naudi Cristianu.

Njegov odnos s majkom je emocionalan. Ona plačući govori da sve što ima(ju) duguju Cristianu, a ona je htjela spriječiti njegovo rođenje. Kaže da je zahvalna Bogu što je nije kaznio radi toga i što je pomogao Cristianu da postigne sve što je postigao. Sigurna sam da bi taj stav imala i da Cristiano nije uspješan nogometaš, nego osoba koja ima uobičajeni, svakodnevni život.

Potreba i čežnja biti najbolji, kao i teško podnošenje poraza, sigurno imaju veze s činjenicom da, podsvjesno, želi dokazati svojoj majci da nije pogriješila što ga nije pobacila. To su događaji koji ostavljaju duboke rane na čovjeku, kao i osjećaj da nikada nisi dovoljan. Stručnjaci kažu da je to potreba uvijek iznova opravdavati svoje postojanje. Iznenadilo me je kako su otvoreno o tome pričali i zato je ovaj dokumentarac velika pro life poruka. Ronaldo je poznat kao veliki humanitarac pa se nadam da će i poduprijeti neku pro life organizaciju javno jer sam sigurna da ih privatno jako podupire.

Koliko nam je osoba dragi Bog poslao kako bi ostvarile svoju misiju, a nisu se rodile. Ne znamo kakav su sve utjecaj mogle ostaviti na svijet, niti znamo zašto ih je pozvao u život. Sigurna sam da bi imale jedinstvenu ulogu, kao što je i svatko od nas jedinstven i potreban.

Za kraj, moram priznati da mi je drago što je Ronaldo, u svoj dokumentarac kojeg će gledati milijuni i kojeg je mogao sastaviti kako god je htio i u kojem je mogao staviti naglasak na bilo koji dio svog života, uvrstio tako snažnu pro life poruku! 

 

Da biste komentirali, prijavite se.