Autobusom kroz Afriku!

„Kako sam saznala naknadno, šoferi se međusobno klade tko će brže stići do cilja. Nije baš utješno i pokušajte zaboraviti na taj podatak, ako ikada odete u Afriku.“
Autor: Marčela Mlinarić/Laudato Photo: Marčela Mlinarić petak, 20. veljače 2015. u 10:28

Ušli ste u pun autobus i tražite svoje rezervirano sjedalo. Došli ste do njega, ali shvaćate da netko tamo već sjedi i neće se maknuti. Naravno, on ili ona imaju rezervaciju na isto sjedalo i neće se pomaknuti niti za milimetar. To je zauzeto. Lagani pregovori prerastaju u veće prepucavanje pa na kraju i viku i svađu. Dolazi šofer, pokušavajući stvoriti neki red, ali onda se pravedni gnjev usmjeri na njega. Ili ovo? Vi ste lagano već utonuli u san, ali shvaćate da vas neka konstantna buka ometa. Shvaćate da je to djevojka do vas ili još gore, nekoliko redova udaljena od vas, ali priča na mobitel kao da je jedina u autobusu i vi ste prisiljeni slušati sve o njezinoj vezi, obitelji, nezahvalnoj šefici... A djeca? Svi plaču u isto vrijeme. Možda netko jede parizer, a vama se nos mršti od tog mirisa... Puno je toga...

Voljela bih vam sada predočiti kako te probleme sređuju Afrikanci. Znam da riječima ne mogu opisati sve, ali bih zaista voljela prenijeti vam barem djelić ugođaja i opuštenosti.

Dakle, krenimo s autobusom. Nakon što sam prespavala jednu noć u Dar es Salaamu (tanzanijskom najvećeg gradu, ime znači Luka mira) s prijateljicama sam krenula u naše selo gdje sam provela nekoliko mjeseci. Ujutro smo došle do autobusnog kolodvora. Do nas je odmah došao jedan mladi dečko i upitao nas gdje idemo. Nkaon što smo mu objasnile, odveo nas je do našeg autobusa. Ušle smo i bile jedine bjelkinje. Sama vožnje je trajala deset sati. A pauza za wc deset minuta. I to samo jednom, negdje na pola puta. Šofer nas je ostavio na odmaralištu gdje je bilo puno drugih autobusa i na razglas zamolio muškarce da nuždu obave u grmlju pored puta, tako da bi žene imale prednost i komociju vršenja nužde u wc kabinama. Mislila sam da se šali, ali prijatejica me upozorila da je on ozbiljan i da sve što trebam obavim jako, jako brzo. Nakon što smo se vratile u autobus, luda i brza vožnja se nastavila. Kako sam saznala naknadno, šoferi se međusobno klade tko će brže stići do cilja. Nije baš utješno i pokušajte zaboraviti na taj podatak, ako ikada odete u Afriku. Klima u autobusima? Naravno, pootvarani su svi prozori. Kod nas je propuh velik problem, kod njih ne. NItko se ne buni što vam vjetar puše u lice. Glazba u autobusu? Imaju postavljene tv i šofer vam cijelim putem pušta duhovnu glazbu. Međutim, nije to kao naša duhovna. Ova je puno veselija i ritam je brži. Najačano je do maximuma, ali ni sada se nitko ne buni.

Smije li se jesti? Naravno da se smije. I to što želiš, nitko ništa ne pita. Pored nas je čovjek jeo pečeno pile (barem mislim da je to bilo pile) i krumpiriće. Jedu se i banane, pečeni kukurus... Nikome ništa ne smeta.

Možda još nešto. Kartu kupujete na šalterima, ali isto tako ju možete kupiti i kod lokalnih preprodavača karata. Najbolje je ako se uspijete sprijeteljiti s jednim od njih, onda će vam mjesto uvijek biti osigurano. Ukoliko ne znate niti jednog, a niti omiljenu agenciju, onda vam oni sami prilaze i nude usluge. Karte nisu toliko skupe i na svakoj piše vaše ime. To je rezervacija.
Jedino morate biti brzi prilikom izlaska iz autobusa. Oni ne staju dugo. Tek što ste jedva izašli iz njega, šofer već kreće, a da vrata još nije niti zatvorio.

Bez obzira na sve, putovanje busom kroz Afriku je prekrasno iskustvo. Vidite toliko toga lijepoga. Prometnice im nisu prepune automobila, a svugdje oko vas je prekrasna priroda. Možete vidjeti i životinje, ljudi vam mašu, djeca se veselo igraju, vidite sela, gradove...  Zaista je prekrasno iskustvo. I uz sav taj žamor i buku, vi se možete opustiti i uživati i vidjeti pravu Afriku. Mi nikada nismo imale neugodno iskustvo, uvijek su bili ljuibazni i susretljivi prema nama. Nekako i vi brzo poprimite taj ritam. Shvatite da hamna tatizo ili po naški, nema problema. Sve se stigne, samo pole pole (polako).
 

 

Da biste komentirali, prijavite se.