Manekeni i manekenke ne smiju postati TV voditelji preko noći

Televizija je medij kojeg još uvijek ljudi najviše vole i kojeg ponajviše koriste kao izvor informacija ili zabave. Stoga je vrlo bitno da i sadržaj koji se prikazuje na televiziji bude što kvalitetniji. Nažalost to nije uvijek slučaj.
Autor: Daniel Vorih/Laudato Photo: i.huffpost.com srijeda, 08. travnja 2015. u 08:13

Prisiljeni smo gledati oskudnu ponudu kvalitetnog sadržaja dok onu osrednje ili loše kvalitete imamo pregršt. K tome, treba dodati, kako lica s TV ekrana postaju medijske osobe koje prepoznajemo na ulici i svojevrsni su uzori, odnosno primjeri koji se slijede. Zato je izrazito bitno kakvi su nam ti uzori jer oni utječu na široku populaciju te odražavaju nekakvu društvenu sliku i svijest. Manekenke i manekeni ne mogu postati voditelji preko noći već je za to potrebna naobrazba. Evo i zašto.

Televizija je medij kojeg odlikuje neposrednost i upravo zbog njezine neposrednosti sve što se kaže i kako se kaže nađe se istog trenutka u domovima televizijskih primatelja poruka. Znači da je poruka koja je odaslana preko televizijskog ekrana trenutačna i potpuna. Isto tako možemo reći da svi mediji masovnog priopćavanja mijenjaju naš način života, samo televizija mijenja naš način mišljenja. Iako se ova tvrdnja može smatrati pomalo pretjeranom, činjenica jest da ako nešto nije bilo prikazano na televiziji, kao da se nije dogodilo i na taj način televizija određuje naš način percipiranja informacija kojima smo okruženi.

Za razliku od drugih medija, televizija privlači našu potpunu pozornost, jer radio, primjerice, možete slušati dok nešto drugo radite, dok televizija traži potpunu pozornost jer najviše znači audiovizualni sadržaj kojeg upijamo. Čovjek se time zapravo isključuje iz realnog svijeta i gotovo potpuno uključuje u svijet na TV ekranu. Zbog te činjenice, vrlo je bitno kakva se poruka prenosi preko TV ekrana jer ima itekako velik utjecaj na gledatelje. Stoga je velika odgovornost urednika emisija koji odlučuju kakav sadržaj će odašiljati gledateljima.

Danas, nažalost, postoji velik postotak ovisnika o televiziji. Porastom broja komercijalnih televizija taj broj se povećao. No, s druge strane, postoji i velika konkurentnost i velika borba kako privući gledatelje. Svi znamo kako nas ljepota privlači i naravno da će nas lijepo lice s TV ekrana jače zadržati uz TV ekran. Upravo taj adut koriste brojne TV postaje. No, ono što se često previdi, namjerno ili nenamjerno, jest kako nije dovoljno imati samo lijepo lice kako bi čovjeka uspio duže zadržati pred TV ekranom. Za to je potrebno mnogo više.

TV voditelji prenose informacije koje urednici žele prenijeti gledateljima, no svatko od njih ne prenosi samo golu informaciju, već i sam odašilje poruku gledateljima. Zato preko odabira TV voditelja možemo zaključiti i kakva je politika TV kuće i kakva je poruka skrivena u pozadini. Navikli smo gledati nova lica na ekranu koja nas često iritiraju svojim lošim izgovorom, nepripremljenošću, neprirodnošću i šablonskim ponašanjem. Time se stvara antipropaganda obrazovanju, jer se šalje poruka kako je za uspjeh samo potrebno biti zgodan ili imati dobru vezu i nema problema. Pitam se čemu studij novinarsta?

Naime, novinarski posao je gotovo jedini posao za kojeg u ponudi posla piše kako stručna sprema nije bitna. Time se zapravo obezvrjeđuje studij novinarstva jer posao ne dobivaju stručno osposobljeni pojedinci. Naravno, ni sam studij novinarstva ne predstavlja vrhunac obrazovanja, niti možemo reći kako baš u potpunosti osposobljava ljude za novinarski posao, no trebao bi davati osnovne kompetencije uz koje će talenti, vještine, komunikativnost, karizma osobe doći još više do izražaja. No, problem je i u tome što se novinarstvo spustilo na vrlo niske grane. Dok se novinarstvo ranije smatalo pozivom i to časnim pozivom za otkrivanje nećeg lijepog, plemenitog,  novog i zanimljivog ljudima, danas je to, nažalost, sve više šablonski posao u kojem se izvršuju naredbe interesnih skupina, prljavi posao koji pravi ljige od ljudi, koji izvlači intimu i pokazuje je javnosti, koji više ništa ne poštuje, koji kreira javno mnijenje, uništava optimizam, sije strah i bojazan među ljudima te im daje nekakve poluinformacije ili dezinformacije. Naravno, postoje i oni koji još uvijek imaju ideale i plemenite ideje te se trude ljudima uljepšati život, no sve ih je manje.

Nisam protivnik manekena i manekenki niti smatram kako oni uopće ne mogu postati dobri TV voditelji. Dobar primjer toga je Tatjana Jurić koja potvrđuje kako je moguće postati uspješan TV voditelj iako je bila manekenka. Na pitanje kako se nosi sa predrasudama Tatjana odgovara: „Što se tiče predrasuda, time se ne opterećujem, no priznajem da mi pomalo smeta taj jedan prizvuk kad govorimo o mladim ženama koje danas rade u medijima, a još se k tome i nekome ‘lijepe’, te su snimile pokoju reklamu ili nosile pokoju reviju. Odmah se u pitanje dovodi njihova inteligencija i obrazovanje. No, ponekad me predrasude i zabavljaju. Tako su i meni svojedobno prigovarali kako sam manekenka koja se probila do televizije. A onda sam počela raditi modnu emisiju, pa su mi prigovarali zašto nisam manekenka.”

Prije svega, oni su ljudi, odnosno osobe koje imaju svoje talente, sposobnosti, životno iskustvo, obrazovanje, koji dolaze iz određene životne sredine, koji mogu misliti svojom glavom, biti kreativni i donijeti nešto novo. No, ako je netko vrhunski maneken, ne znači da će biti i vrhunski TV voditelj. Mnogi se žele „ugurati“ u taj jer će im donijeti još veću popularnost, omogućiti im možda veću gažu ili trajniji posao od manekenstva. No, ako ti ljudi znaju samo nositi krpice i hodati pistom nemaju što tražiti kao TV voditelji. Za vrhunskog TV voditelja je potreban šarm, inteligencija, jasna artikulacija, točan izgovor, ugodna boja glasa, karizmatičnost, visoka razina komunikativnosti, originalnost. Ako netko tko je maneken/ka ima takve karakteristike ima itekako legitimitet postati vrhunski TV voditelj. No, u praksi viđamo drugačiju sliku. Dolaskom RTL televizije svi navedeni kriteriji su pali u vodu. Zapošljavalo se nove voditelje na isključivom kriteriju ljepote što je zapravo veliko podcjenjivanje i omalovažavanje, kako gledatelja koje se ponizuje na taj način praveći ih idiotima, tako i samih TV voditelja koji se pitaju postoje li danas još uvijek neki kriteriji? Jer ako nemamo kriterije onda nam je sve dobro, onda vlada relativizam, onda smo izgubili osjećaj za moralno, za red, onda više ne znamo što valja, a što ne valja kad je sve dobro.

Trebaju se postaviti jasni kriteriji, a prvenstveno mislim kako kriterij treba biti kvaliteta, odnosno kvalitetan prijenos informacija do gledatelja. Došlo je do zamjene prioriteta te gledatelj nije na prvom mjestu, a trebao bi biti, već se gleda tko će bolje platiti kako bi se prezentirao, dok se sam sadržaj koji se na taj način prezentira gledateljima stavlja u pozadinu, kao da je to nebitno. Upravo postavljanje nekompetentnih voditelja znači da su se izgubile vrednote i postavljene su neke nove vrijednosti koje idu u korist određenim interesnim skupinama kojima je cilj zatupljivanje naroda, manipulacija i zarobljavanje njihovih misli tako da ne misle kritično, da izgube svijest o vrednotama, da postanu ovce koje primaju hranu iz televizijskih jasala te postaju njezini nusproizvodi, robovi koji više ne misle svojom glavom. Jer ako ni samo TV voditelji ne misle svojom glavom neće sigurno potaknuti nikoga da to isto učini.

Televizija je masovni medij koji zaokuplja potpunu pažnju gledatelja. Stoga je velika odgovornost na urednicima koji odabiru sadržaj koji će se emitirati. TV voditelji su tu kako bi ljudima približili i prenijeli određene informacije, vijesti, zabavni sadržaj kako bi uljepšali život ljudima. Oni su, zapravo, snažni emiteri pozitivne ili negativne energije koja dolazi u domove širom svijeta. Zato je vrlo bitno kakvi su nam TV voditelji jer i o njima ovisi kakve mi informacije u sebe primamo.

Smatram kako televizijski voditelj nije profesija koju se treba omalovažavati, kao ni ljude koji obavljaju taj posao. No, treba pripaziti na to da voditelji budu kompetentne osobe. Manekeni i manekenke su osobe koje dobro rade svoj posao. Oni iz raznih razloga postaju manekeni i manekenke te je nekima to samo način financiranja obrazovanja, a ne prioritet. Postoje mnogi primjeri uspješnih manekenki koje su postale uspješne TV voditeljice.

No, ovdje se postavlja pitanje kriterija pri zapošljavanju, ovdje se radi o ugledu te profesije, ovdje se radi o puno široj stvari od voditeljskog posla. TV voditelji postaju marionette, pijuni kojima upravljaju vlasnici TV kuća kako bi širili svoju propaganda, ne misleći pri tome na dobro gledatelja već isključivo na svoju dobit. I novinarska profesija je ugrožena, te se postavlja pitanje opstojnosti te profesije kao i studija novinarstva.

Potrebno je uspostaviti jasne nedvosmislene kriterije koji bi svima omogućili kvaliteniji život.


 

Da biste komentirali, prijavite se.