Razgovor s Ocem

Molitva je najintimniji prostor srca u kojem čovjek prepoznaje sebe, stoji pred Istinom i predaje se Onome koji ga poznaje bolje nego on sam.
Autor: Daniel Vorih/Laudato/M.P. Photo: davidmcvety.files.wordpress.com subota, 18. travnja 2015. u 08:14

Molitva je za mene jedna od najljepših, najčudesnijih, najzanimljivijih, a ponekad i najtežih radnji u životu. Ona je za mene škola, učenje razgovora s Bogom. Od početnih izgovaranja molitve Anđele čuvaru do danas doživio sam različita iskustva molitve. Shvatio sam kako molitva nije samo izgovaranje nekih formula, pustih nerazumljivih riječi bačenih u vjetar, nego usmjerenje srca ka osobi, susret osoba, Boga i čovjeka. Molitva je davanje i primanje ljubavi, otvorena razmjena srdaca. Molitva je najintimniji prostor srca u kojem čovjek prepoznaje sebe, stoji pred Istinom i predaje se Onome koji ga poznaje bolje nego on sam. Nema muljanja pred Bogom, zato svaki čovjek može u molitvi vidjeti gdje je, kuda lutaju njegove misli, što mu je najvažnije, koji su mu prioriteti, kako živi, čemu teži, što ga usrećuje, što ga rastužuje. Čovjek kroz molitvu postaje kompletna osoba, sabire se, posvješćuje si realnost, postaje ponizniji, postaje više čovjekom. Zato molitva nije samo neki pobožan religijski čin, obaveza koja se mora načiniti kako bi se Boga zadovoljilo, ona je dar nama kako bi mi mogli pronaći središte, izvor svoga života, kako bi rasli u ljubavi, kako bi se odmorili, kako bi pronašli sigurno utočište, kako bi se smirilo naše srce.


Susret

Dok nisam otkrio ljepotu molitve bila mi je muka moliti i izbjegavao sam je kad god sam mogao. Kad su roditelji htjeli molit krunicu meni je to bio najdosadniji dio zajedničkog druženja. Nije mi bilo nimalo privlačno nabrajanje i ponavljanje istih riječi i nisam vidio svrhu u tome. Pitao sam se kako im se to da, kakva je to naša vjera, zašto to mora bit tako dosadno, gdje je ljepote u tome, kakav je to Bog kojem moraš nabrajati 53 Zdravomarije? I tako je bilo dok nisam susreo živog Boga. Onda je tek napokon sve dobilo smisao i dobio sam volju za molitvom. Više mi to nije bilo samo pričanje u vjetar nego sam počeo konkretno doživljavati molitvu i vidio brojna uslišanja. Počeo sam Boga doživljavati kao blisku osobu, najboljeg prijatelja kojemu mogu povjeriti svoje srce, kojeg se ne moram bojati, kojega ne moram zadovoljiti mnoštvom riječi, nego onog s kojim baš mogu iskreno razgovarati. Molitva mi je postala čežnja srca za Bogom, odmor od ljudi, ali odmor za ljude. Kroz molitvu sam naučio voljeti, spoznao da sam bezuvjetno voljen, shvatio kako Bogu ne trebaju moja nabrajanja nego moje srce, kako njega ne zanima kako sam ja nešto izgovorio nego jesam li mu izrekao sve što mi je na srcu, kako ne moram bit savršen da bih molio, nego kako me On usavršuje kad molim, kako Njemu nije bitno jesam li pao, nego jesam li Mu došao nakon pada da me podigne. Shvatio sam da nije bitno koliko molim nego kako molim. Koliko sam samo ideja dobio u molitvi zato jer ona baš potiče kreativnost i Bog rado daje konkretne ideje i rješenja za svaku situaciju. Uvijek me potiče na rad, na stvaranje nečeg novog.
 
 
Netko nosi tvoje terete

Koliko je lakše kada shvatiš da ne moraš ti misliti o svemu nego ima Netko tko misli za tebe, koliko je to manje stresa. A mene baš znaju uhvatiti razne brige i misli od kojih gubim snagu i postanem tužan, nepokretan jer ne mogu brinuti i misliti o svemu i tonem pod tim teretom kojeg sam si natovario, a mogao sam samo sav taj teret prenijeti na ta jaka Božja leđa.


Molitvena borba

Ali nije lako moliti. Molitva je borba, baš velika borba za ljubav, za istinu, za smisao, borba za izlaskom iz ropstva u slobodu, iz sivila u prekrasan Božji slobodni svijet ljubavi. Mučno je kada spoznaš istinu o sebi, kako nisi tolika veličina koliku si umislio da jesi, kako ne možeš sve sam, kako u sebi imaš toliko jada da nemaš zašto drugima suditi, kako nisi bolji od drugih a htio bi biti, kako stalno imaš posla na sebi, ali da nisi ti faktor koji sam sve mijenja, nego Bog u suradnji s tobom baš u molitvi. Molitva te baš tjera da skineš maske, da se suočiš sa sobom, da makneš krive slike o sebi i drugima, da makneš sve krive postavke i laži na kojima si gradio život. Potiče te da budeš više čovjek da se otvaraš životu i ljubavi, da ljubav zamijeni tvoju sebičnost, da izađeš iz svog malog lažnog svijeta i uroneš u beskrajni Božji svijet. Pomaže ti da ostaviš svoj oklop, da prihvatiš da smiješ razočarati one koje voliš, da smiješ bit ranjen i ranjiv, da smiješ bit slab i malen, da smiješ tražiti pomoć, da nisi sam u toj borbi, da se smiješ osloniti na Boga, da Mu dopustiš da povije tvoje rane, da mu kažeš gdje te boli, da baš budeš čovjek pred Njim, da baš budeš onakvim kakvog te stvorio. Molitva je tako jednostavan način da čovjek bude čovjek, a tako je teško to prihvatiti. Ali nema boljeg ni sigurnijeg puta do toga.


Bog je jednostavan

Baš je lijepo spoznati da je Bog tako jednostavan, da se hoće družiti s nama, da se hoće nama približiti, da hoće sudjelovati u svemu što radimo, da želi da Ga povedemo sa sobom, da Ga smatramo članom svoje obitelji, najbližim i najintimnijim prijateljem, da Ga stavimo na prvo mjesto u svom životu kako bi On sve drugo posložio na svoje mjesto. A Bog je tako nježan i blag, tako nenametljiv, a tako snažan, tako potreban, tako blizak, tako uviđavan da je milina drugovati s Njim. Baš je ljubav koja ljubi, koja izgara za nas kako kaže pjesma. I kako čovjek ne bi htio surađivati s tako čudesnom osobom, sa svojim Taticom, kako Ga ne bi volio kad On tebe tako voli.
 

Da biste komentirali, prijavite se.